DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 32     <-- 32 -->        PDF

2. ODLAGANJE NAPLATA ŠUMSKIH KAZNI I ODŠTETA PO ZAKONU 0 ŠUMAMA
OD 2L XII. 1929.


Mišljenje, odaslano g. Ministru šuma sa sjednice U/pravnog odbora Jug. šum. udruženja,
održane na dan 23. i 24. novembra 1930.


Kažnjavanje je najstrože za kradu van šume, za kradu na polju, u vrtu, po kućama
i t. d. Kradljivac se kažnjava po zakonu, ali još više i teže ga kažnjava ljudsko
društvo, koje ga prezre d izopći iz svoje sredine.´ Tako je sa krađom van šume.


Krađu u šumi naprotiv naši seljaci smatraju kao nešto skroz prirodna i razumljiva.
Naš narod (osim u Slovenačkoj) ne smatra tu vrst krade u opće kradom. Mnogi
seljak je dapače ponosan, kada mu uspije bezpravna sječa u šumi. To jednako vrijedi
za imućnijeg seljaka, kao i za siromašnijeg.


Po selima našJh šumovitih krajeva ima osim toga ljudi, koji su si izgradili čitavo
poduzeće iz bezpravne goroseče. Kradu šumu pa je onda preprodaju trgovcima za
neznatne svote.


Štete u šumama zbivaju se u glavnom iz dva razna motiva:


1. Seljak ipravi štetu iz vlastite ipotrcbe građe i goriva.
2. Seljak pravi štetu u svrhu preprodavanja t. j . u svrhu nelegalne trgovine.
Neka nam bude slobodno, da se detaljnije pozabavimo razmatranjem gore navedenih
motiva šumskih šteta.
ad 1) Promotrimo li život našega seljaka, vidjeti ćemo, da narod troši drveta
nekoliko puta više, negoli što iznosi faktična, racijonalna potreba. Drvo, koje bi se
moglo prodati u inozemstvo kao prvorazredna građa, često odilazi u peći seljačkih
kuća. To je očito ekonomski gubitak. U mnogim selima nema štednjaka po kućama.
Vatra se loži kroz dan i noć na otvorenom ognjištu. Otvorena ognjišta potrebuju za
cea 3C0% više goriva od štednjaka. Ne loži se prosušeno drvo, već drvo svježe i
vlažno. Uslijed toga se opet troši za kojih 30% više nego li bi bilo racijonalno od
potrebe.


Golemi dijelovi naših šuma neracijonalno i nepotrebno odlaze na taj način u
vazduh. Odlazi neracijonalno ono, što je šuma tolikom ustrajnošću stvarala kroz
vijekove.


Jedan od razloga prevelike trošnje drveta sa strane našega seljaka je i neprosvečenost.
Prosvjećivanjem, školom, upućivanjem i direktnim saobraćajem sa seljaštvom
moći će se mnogo popraviti. Šumarsko osoblje nastoji, da učini u tome pogledu
sve što je moguće. Ali ipak. Seljak je konzervativan. Kako su radili njegovi roditelji,
tako radi i on. Put prosvjete neophodno je potreban, ali je dugotrajan, mukotrpan i´
spor. Cesto i bezuspješan. Najbolja racijonalizacija potrošnje kod našega seljaka će
se postići strogim kažnjavanjem bezpravne gorosječe i utjerivanjem globa.


Ono drvo, koje je seljaku potrebno za njegov racijonalnd potrošak, to drvo on u
većini slučajeva dobiva bilo kao ovlaštenik zemljišne zajednice, imovne općine, ili pako
dobiva po pravu servituta iz državnih šuma. Ono, što se pokrade preko toga u šumama,
treba kažnjavati strogo i pravedno. Ta će nam strogost sačuvati šumo i spasiti našoj
narodnoj ekonomiji mnoge kapitale.


Seljak treba da uvidi, da i u šumi vrijedi pravo vlasništva kao i svagdje drugdje.
I šuma je kapital kao i svaki drugi kapital. Mentalitet naroda prema krađi u šumi treba
da se promijeni. Napose za državne šume ne smije viziti ono, da su one svačije i ničije.
Strogim zakonskim -propisima je to moguće postići.


Naravno, seljak treba da ima mogućnosti, da si uzmogne legalnim putem nabaviti,
t. j . kupiti u šumama ono, što mu eventualno neophodno treba. Uprošćivanjem
administracije se to lahko može provesti.


30