DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1931 str. 9     <-- 9 -->        PDF

mnogo slučajeva izgubljene i za svaku drugu kulturu. Istina je, da na taj
način nestaje šuma na malim šumskim površinama, no ukupno uzevši nestaje
ovako godišnje na stotine hektara šuma. Na temelju provedbe spomenutog
pravilnika nestalo je jednog od najvećih šumskih posjeda u Zagorju,
vlastelinstva Novi Marof, a s njime je nestalo i kojih 2.000 jutara
šume, od toga barem polovica na apsolutnom šumskom tlu. Za ovim veleposjedom
slijedi vlastelinstvo Klcnovnik, gdje se odigrava isti proces, dok
drugi veleposjednici nastoje da iz šuma »pravodobno« izvuku što veće
drvne mase i da kao objekt ekspropriacije predlože vlastima gole površine.
Da bude udovoljeno i šumsko-policijskim mjerama, sve se takove
sječe obrazlažu ili tobožnjim velikim prištednjama na redovitom etatu,
do kojih se dolazi degradiranjem visokih šuma u niske šume (jer time
se snizi ophodnja i dobiju odmah velike drvne zalihe iznad normale, koje
može vlasnik odmah posjeći) ili se sječa opravdava iz šumsko-uzgojnih
ili inih razloga.


Ovakova provedba likvidacije veleposjeda sigurno nije bila u intenciji
agrarnoj reformi, ali se ona ipak još uvijek na temelju spomenutog
pravilnika provada, a rezultat takove provedbe biti će taj, da će šume
veleposjeda još prije ekspropriacije biti rasparčane u rukama hiljade i
hiljade maloposjednika seljaka, koji će ih u financijalnoj nuždi kao i u
velikoj nuždi za ekonomskim zemljištem dovesti u takovo stanje, da one
ne će biti od koristi nikome, pa ni svojim vlasnicima.


Kraj svih očitih i jasnih činjenica, da premaleni šumski posjedi nisu
nikako u stanju samostalno izvršivati racionalnu produkciju šumskih dobara,
nisu se ipak poduzimale nikakove mjere, da bi se stvaranje premalenih
šumskih posjeda na neki način ograničilo, nego je naprotiv uvijek
bila tendencija, da se veliki šumski posjedi likvidiraju i stvore maleni.
Dakako da je i ovo imalo svoju partijsku pozadinu, pa je tek novi zakon
0 šumama u § 106. predvidio zabranu diobe šuma, ali se nažalost ova
zabrana i opet odnosi samo na šume opštinske, seoske i plemenske. Ovu
prazninu donekle upotpunjuju odredbe §§ 107. do 111. istoga zakona, ali
spomenuti pravilnik još uvijek otvara vrata slobodnom rasparčavanju
velikog šumskog posjeda. Od velike je međutim narodno-ekonomske potrebe,
da do donošenja zakona o ekspropriaciji velikog šumskog posjeda
predviđenog u § 186. zakona o šumama svi šumski veleposjedi ostanu
nedjeljivi i u rukama veleposjeda. Ovo je potrebno već i zbog toga, ´što
su sve šume velef)Osjeda bile nekada objektom segregacije, pa se ni revizija
ove ne može provesti, ako ti objekti predu već prije toga u ruke
hiljade maloposjednika.


U koliko do ekspropriacije velikog šumskog posjeda dođe, ne bi se
ova smjela nikako provađati u korist maloposjednika kao pojedinaca,
nego samo u korist bilo već postojećih bilo novo stvorenih samoupravnih
jedinica (zemljišnih zajednica, šumskih zadruga i dr.). Zemljišnim zajednicama,
koje zbog premalene šumske površine nisu kadre da pokriju
čitavu potrebu svojih ovlaštenika na drvu, treba pružiti mogućnost, da
putem jeftinog i dugoročnog kredita svoj šumski posjed uvećaju, a ne da
i onaj mali šumski posjed, što ga imaju, rasparčaju u sitniš. ´Samo u takove
svrhe može se opravdati narodno-ekonomska potreba ekspropriacije
šuma velikog posjeda.


Nemaju li ovlaštenici dovoljno povjerenja u dosadanje zemljišne zajednice,
ima se razlog tome nepovjerenju temeljito ispitati i. uklonivši pret