DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 11 <-- 11 --> PDF |
5. što imamo još malene zalihe hrastovine odlične kvalitete, kojoj nema premca na svijetu, a koju moramo oprezno prodavati, jer ona u svojoj vrijednosti, kao ni zlato, ne gubi, i najposlije 6. što je čuveni ruski dumping (damping) s drvom, kojim su nas šumski trgovci plašili, brzo svršio nakon prvih bučnih uspjeha, te tu rusku opasnost solidniji šumski trgovci ne uzimaju u račun. Naprijed sam spomenuo, da je drvna masa jedan od najglavnijih faktora šumske proizvodnje. O njoj zavisi godišnji kvantitativni i kvalitativni prirast šuma. Njom je uvjetovana količina godišnjih odnosno periodičkih sječa šuma. Zbog toga ona mora da stalno u šumi postoji u izvjesnom iznosu, koji ne smije nikada pasti ispod svoje normalnosti. U normalno uređenoj šumi u ophodnji od 100 godina (gdje ima pet dobnih razreda a 20 godina) ide na masu dvaju najstarijih razreda oko % cjelokupne mase. Ta se značajka drvne mase kao produktivnoga sredstva kod nas malo cijeni i uvažava, a obećava se sječa šuma i zamjera šumarima neka uskogrudnost u provadanju doznaka šuma za sječu. Razumljiv je interes šumskih trgovaca kako velikih tako i malih, koji idu za tim, da im se rezervišu što veće šumske površine — eksploataciona područja — i uz što nižu cijenu, da se snize željezničke tarife za provoz drva, da se snize razni socijalni tereti kao porezi i t. d. Taj interes međutim mora imati svoje prirodne granice. Racionalno rješenje ekonomske krize treba tražiti u slobodnoj i pravednoj primjeni ekonomskih i socijalnih zakona. To znači, da se ne može od vlasnika šuma tražiti, da se na njihov račun spašava drvna industrija od krize, koja jc uglavnom u rukama relativno malenog broja ljudi sa jakim kapitalom domačc i strane proveniencije. U uglednom listu »Socijalna misao« br. 10. od 1930. god. str. 135 u članku »Tko je krivac nedaćama privrede« razrađuje g. Dr. .. Adžija pitanje, da li »socijalne mjere i socijalni zakoni ugrožavaju privredni produktivitet, kako se to tvrdi od strane poslodavačkih krugova«, te dolazi do zaključka, da su »nesposobnost i loš moral mnogih poduzetnika krivci nedaćama poljoprivrede« i da je »gramzivost najtipičnija karakteristika mnogih današnjih industrijalaca i trgovaca«. Osim toga veli još ovo: »Ogromna većina poduzetnika i trgovaca nemaju ni pojma o dubljem značenju i svrsi narodne privrede, a najmanje znadu o tome. da privreda ima da bude u službi čitave društvene zajednice. Ono što se danas zove trgovina većinom je to samo spekulacija, i to ona u najgorem smislu ... Trgovci i poduzetnici nastoje da se što više obogate i da onda poduzeće kao nepotrebnu stvar odbace i napuste ... I dok su se ti patriote u bivšoj monarhiji zadovoljavali sa malim procentom na njihove akcije, oni su smatrali, da im njihova vlastita nacionalna država mora njihov patriotizam nagraditi sa postostručenim dobitkom. Ratna i poslijeratna konjunktura do krajnjih je granica demoralizirala te krugove i upravo je ta demoralizacija uzrokom i krivicom mnogih poteškoća narodne privrede i" ona gotovo jedina ozbiljno ugrožava produktivitet privrede. Pored demoralizacije dolazi nesposobnost vodećih funkcionera u poduzećima, stručna teoretska sprema zadnja je njihova briga, a da se o njihovoj općoj obrazovanosti i kulturi ni ne govori. Glavno je biti pral<;tični »macher««. Prema tome za riješenje krize u trgovini drvom postoji samo jedan normalan način, a to je onaj, koji sačinjava osnovku pravičnog raspore |