DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 12     <-- 12 -->        PDF

đivanja blaRostanja i koji bi najbolje odstranio požude i zavisti, koje
uvijek prate svako nagomilavanje bogatstva samo na jednoj strani.


Uporno nastojanje u stručnoj trgovačkoj štampi i pretstavke za
obaranje šumske takse pretstavljaju naš specijalitet, koji se ne nalazi kod
drugih naroda, kako ću to niže dokazati. Obaranjem međutim samo šumske
takse, a ne racionalizacijom i štednjom u cijelom inače poslovanju, ne
može se ići u susret stagnaciji u drvnoj trgovini. U kolikom odnosu treba
da stoji šumska taksa spram ostalih proizvodnih troškova izrade šume,
najbolje pokazuje slijedeći diagram, koji je vrijedio u Njemačkoj prije
rata za smrekovo drvo, dakle u posve normalnim prilikama i u državi
razvijene trgovine drvom i najnaprednijeg šumskog gospodarstva na
svijetu.


DIAGRAM
(Vidi str. 48).


Kako se iz tog diagrama vidi, cijena se drva na panju spram cijene na
koncu transporta odnosi kao 1 : 4. Utvrđeno je iskustvom i to, da na
jednakoj udaljenosti troškovi sječe, izrade i izvoza drva iznose kod
hrasta 4—6, a kod četinjača 2—4 puta više od cijene na panju u šumi.
Prije nego li se pristupi definitivnom snižavanju šumskih taksa trebaće
svakako da se imaju u vidu spomenute činjenice. Osim toga diagram
pokazuje i to, gdje treba početi, da se kriza u trgovini drvom ukloni. Da
se tu ne mora početi s obaranjem šumske takse, nije potrebno napose
isticati.


Kako sam u uvodu spomenuo, običajna je stvar u nas, da se kod
svake i najmanje depresije na tržištu drvom odmah dižu glasovi za
snižavanje cijena drvu na panju. Uzroci se tome ne ispituju, nego se
posljedice preko mjere uveličavaju, tražeći poboljšanje u korist samo
jednog kontrahenta, t. j . trgovca drvom, a da se pri tom ne vodi računa
0 interesima drugog kontrahenta, t. j . vlasnika šume. Kod drugih međutim
naprednih naroda ovakova se stvar prosuđuje sasvim drugačije. Tako je
ugledni drvarski list »Holz-Centralblatt« (broj 116., 118., i 119. g. 1930., koji
izlazi u Stuttgartu) baveći se istim pitanjima ocrtao u članku »Preisabbau
und Horzv/irtschaft« postojeće današnje teškoće ne samo u drvnoj trgovini
(iiolzwirtschaft), nego i na polju šumskog gospodarstva (Forst\
virtschaft).


Prije nego prijeđemo na prikaz izvoda toga članka, valja mi spomenuti,
da u nacionalnoj ekonomiji postoji zakon, po kom cijena proizvedenim
dobrima mora u najmanju ruku biti tolika, da pokrije troškove
njihove proizvodnje. S toga gledišta polazeći nemoguće je sniziti cijene
dobrima, ako se istovremeno ne mogu sniziti i troškovi njihove proizvodnje.
Nije pravično, da obaranje cijena drvu ide na račun samo njegovog
producenta t. j . vlasnika šume. Treba istaći, da danas padanje cijene
produkcionih troškova ne drži isti korak sa snizivanjem cijene gotovog
proizvoda.


U spomenutom njemačkom listu sadržana je slijedeća statistika o
gibanju cijena glavnih proizvoda poljoprivrede, industrije i građevnog
materijala u vremenu od 1928.—1930. (t. zv. indeksni broj 1913. = 100):


54