DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 20 <-- 20 --> PDF |
jesmo tako neupućeni u iskorištavanju i pomlađivanju naših šuma. Samo su na žalost ova »režijska« područja prema ugovornim područjima površinom jako malena. Naše su šume devastirane što nepravilnom eksploatacijom, što razornim djelovanjem potkornjaka. Poduzete mjere jedva da će navalu suzbiti, jer nijesu pravovremeno poduzete, a sad su se potkornjaci u takovoj množini razvili, da su mjere, koje se poduzimaju, posve iluzorne. Ta tko je u stanju da pregleda svako stablo u šumi i da ocijeni, Je li napadnuto ili nije. Rušenje pak lovnih stabala i onih, koja su posve sigurno osuđena na smrt, skupa je stvar, a osim toga se tim rušenjem ozleduju i ona stabla, koja nijesu napadnuta i koja bi možda odoljela napadaju. Ovu će invaziju moći svladati jedino priroda, jer je ona Jedini regulator svih pojava, koje se u njoj odigravaju. Preventivne mjere su se imale mnogo prije poduzimati. Za promatranje i sticanje iskustva mislim da se trebalo i moglo sa odobrenjem nadležnih izabrati Jedan napadnuti dio šume i prepustiti ga, da miruje i da priroda čini svoje, pa da se vidi razvoj i prestanak navale insekata, kao i to, kako će sama priroda da zašumi ovaj dio, kakovim drvetom, u kom vremenu i t. d. Jer bilo je mnogo mladih stabala u sastojini, pomlatka, koji obično nije bio napadnut i koji bi se ispod ove uništene i osušene nadstojne sastojine sigurno podigao. Rušenjem stabala napadnutih i lovnih ovaj Je pomladak većinom uništen, povaljen, ozlijeđen. Rušenje ovih stabala moglo bi se Jedino opravdati ondje, gdje se drvo može sigurno unovčiti, a ne da trune oboreno po šumi i da ga tehnički oštećuju sekundarni potkornjaci (Xiloterini etc), pored toga što je taj posao skupo plaćen i ozlijedio i preostala stabla, koja će sigurno za koji mjesec dana također biti napadnuta. Ogoljene su naše prostrane šume i zadatak šumara u skoroj budućnosti biće u glavnom pošumljavanje ovih prostranih površina. Država će morati da izdaje ogromne svote za ove radove. Velike firme redom će poslove obustavljati, jer su područja već »iskorištena« i posušena. Prihodi, s kojima je dosad u državnom budžetu računato, postepeno će se smanjivati i teško će se naći za njih nadoknada. Uzrok je u tom, što nije bilo nekog drvosječnog plana, kojim bi se osigurala potrajnost u iskorištavanju, zaštitile šume od devastacije i osigurao pomladak njihov. A da li Je državi bolje, kad može s nekim prihodom godišnje sigurno računati, pa makar on bio i manji, ili Je bolje, kad trenutačno prima veće prihode, a koji se svaki čas mogu ugasiti i koje je na drugoj strani teško pokriti, zadatak je finansijskih stručnjaka da to ocijene. Pa kad ne bi nikako bilo moguće u našim bosanskim četinjastim šumama p r e b i r n o gospodariti u pravom smislu te riječi, u skrajnjem slučaju bile bi po mom mišljenju bolje i gole sječe s vještačkim pošumljivanjem, nego h Je to današnje gospodarenje, zapravo mrcvarenj e naših šuma. To bi važilo naravski samo za ondje, gdje šume nijesu izrazito zaštitnog karaktera, a i vještačko pošumljenje imalo bi da se provede odmah poslije sječe. No valjano prebirno gospodarenje nije kod nas nemoguće po samoj naravi stvari, samo treba da se promijeni mentalitet našeg svijeta. 62 |