DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Sva zemljišta, na koja nitko nije podigao zahtjev vlasnosti, upisana su na ime seoskih općina. Baš ova potonja kategorija zemljišta je razlogom, da nacrti posjeda zemljišnih zajednica imaju čudan, nevjerojatan izgled, da se sastoje i od smiješno malenih parcela, a i veće parcele imaju na svojim rubovima nemoguće topografske forme. Međutim groš posjeda zemljišnih zajednica jesu prostrani bivši seoski pašnjaci, po naravi svojoj dobro arondirani, te su samo privjesci, koji su nastali inkorporacijom neoporezovanih zemljišta zemljišnim zajednicama, iznakazili su njihov oblik. Ovi su privjesci i u drugom smjeru štetno djelovali na razvoj kasnijih zemljišnih zajednica. Oni su prvi dospjeli pod uzurpaciju susjeda, odnosno bivši ih je vlasnik dalje uživao, pa je time postigao to, da nije za tu zemlju morao plaćati poreza. A uzurpacije su baš ona rak-rana, koja izaziva najveće nezadovoljstvo u zemljišnim zajednicama, te stvara osjećaj pravne nesigurnosti i nezadovoljstva. Prema tome su ogromnu većinu posjeda zemljišnih zajednica sačinjavali pašnjaci bez obzira na to, da li su u gruntovnim knjigama upisani kao šume ili pašnjaci. Glavni korijen mizerije današnjih zemljišnih zajednica po mom je mišljenju baš u okolnosti, da su upravne vlasti, a i zakonodavac, ovaj karakter zemljišta krajiških zemljišnih zajednica izgubili iz vida. Polazeći sa dosta naivnog stanovišta, da je svako zemljište, koje je obraslo drvljem, šuma, ispustili su oni iz vida gospodarsku svrhu zemljišta. Međutim i sam zakon o uređenju zemljišnih zajednica nije najspretnije riješio zadaću, koju si je bio stavio. Rezultati su nam najbolji dokaz tome. Zemljišnih zajednica ne poznaju zapadni narodi. One su plod čisto slavenskog mentaliteta i psihe. Naš narod uživao je i obrađivao zemljišta, koliko mu je bilo potrebno za ishranu obitelji i za zimsku ishranu stoke. Što je bilo više zemljišta, uživali su svi zajednički kao pašnjake, svaki po svojoj miloj volji i bez ograničenja — po onom načelu gostoljubivih Slavena, koji gostu kažu: Ponuđeno Ti je — izvoli se poslužiti, koliko li je potrebno. Dakle nevezana, neograničena jednakopravnost. Ako je u njihovu sredinu došao novi doseljenik, svatko je smatrao najprirodnijom stvari, da i »novi« ima isto zajedničko pravo kao i starosjedioci. Tvorci zakona o zemljišnim zajednicama, prepojeni duhom rimskog prava, koje poznaje samo individualni posjed i juridička lica, ovakovo stanje nisu znali i mogli supsumirati pod nijednu odredbu i klasifikaciju posjeda prema rimskom pravu. Naredili su kratak proces odredivši, da ono staro neodređeno slavensko stanje prestaje danom tim i tim. Sutra stupaju u život juridička lica, zvana »zemljišne zajednice«, kojih ćemo pravni položaj odrediti prema sadanjim pravnim osnovama. Ovo je silan preokret, pa ga narod u početku nije niti shvatio. Onaj, koji se jučer doselio, uživa sva prava, a ti, koji ćeš doći sutra, nemaš nikakovih prava na zajedničko uživanje. Dosta je dugo narod trebao, dok je putem upravne vlasti stekao orijentaciju o novom stanju stvari. Povlašteni osjetili su, da bi iz toga mogli za sebe izvući neke koristi, pa su malo po malo počeli nekako stidljivo, nedosljedno, potraživati realizovanje toga svog prava. Nepovlašteni pak bunili su se i protivili. Tražili su kojekakove zakonske odredbe, koje bi im pomogle, da ipak uživaju ono, što su smatrah, da im po prirodnom pravu pripada. Osobito su nastojali da upotrijebe u svoju korist pravne 64 |