DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Šta je naš seljak uradio sa zemljom, koja ga je zapala prigodom diobe zemljišnih zajednica? Uz glavne ceste, u blizini naselja, vidimo plodne njive i livade ondje, gdje je pred par godina bila šikara. Ako pak idemo dalje, vidimo oranice, napol dovršene krčevine i odraslije šikare, koje kao zubovi strše u zrak. Dolazimo i do mjesta, gdje je šikara i danas, kako je bila i ranije, pa nam samo pojedini medašni stupovi svjedoče, da je šikara razdijeljena. Zgusnula se, jer se u njoj više ne pase. Iz starih panjeva grabovih i donekle hrastovih potjerale su mladice. Topole, vrbe, breze, Ijeske itd. naplodile su nepošumljena mjesta — to je opis tih sastojina. Triješće nam još svjedoči, da su se ovdje pred više godina tesali šliperi. Naletimo na tragove ugljenica ili koje su još u pogonu, pa nam pratilac pripovijeda, kako je N. N. — zelenaš — napravio sjajan posao, kad je od njegovog susjeda kupio sve drvo na toj parceli. Do 100% je zaradio! Začuđeni pitamo, pa zašto je taj čovjek prodao drvo? Mogao je za nekoliko godina imati ipak nekakovu šumicu! Odgovor: »trebao je novaca«. A šikare se danas ne mogu uspješno prodati, jer ih se toliko nudi na prodaju! Iz toga vidimo, da je negdje zaista bilo gospodarske nužde za razdiobu zemljišne zajednice, t. j . tu je bilo premalo poljodjelskog tla. No u najviše slučajeva takova nužda nije postojala, već su se zajednice dijelile pod uplivom psihoze, koja je vladala narodom. I gdje god su se zajednice dijelile bez prave nužde, posljedice toga dijeljenja bile su štetne. Čim je na glavnoj skupštini ovlaštenika bilo zaključeno, da se ima pristupiti diobi, odmah su se u ovećem broju pojavili na pozornici selski spekulanti, t. j . imućniji seljaci, obrtnici, pače i činovnici, koji su od ovlaštenika pokupovali njihova prava uz bagatelne cijene. Siromašni ovlaštenici, koji se nisu ufali snositi dosta znatne troškove tehničke razdiobe i pravnog postupka, prodavali su svoja prava za malenkost. Nakon tehničke razdiobe spekulanti su svoj posjed prodali obično doseljenicima iz Zagorja, Like ili Podravine sa znatnim profitom. Oni pak, koji su svoje ovlašteničko pravo za sebe zadržali, morali su silom prilika postupati drugačije. Čim se zametne tehničko provađanje diobe, mora se obustaviti paša u zajedničkim pašnjacima. Ovlaštenici kao i bivši ovlaštenici nadu se preko noći u položaju, da moraju prodati sav višak blaga, koji na svom samovlasničkom posjedu ne mogu prehraniti. Da takove prisilne prodaje uvelike nepovoljno djeluju na cijene, jasno je. Od utrška za prodano blago namire oni u prvom redu troškove diobe, poravnaju najhitnije dugove i novaca nestane. Kada stupe konačno u posjed svojih parcela, one se redovito ne mogu odmah upotrijebiti za poljodjelsku obradbu. Za pašu također više nisu podesne radi premalene površine. Treba ih dakle prirediti za poljodjelsku obradbu. Na pojedinim parcelama ima hrastovih stabala, takozvanih živičnjaka. Najednom se posvuda počinju opažati liudj sa promjerkom ispod ruke. To su »trgovci«, koji od ljudi pokupuju hrastove i izrade ih u šlipere. Oni su obično domaćeg porijekla: seljaci, obrtnici, bivši lugari, koji su najednom osjetili u sebi trgovačkih sposobnosti. Jednostavna je to trgovina. Ideš u bližnje mjesto, potražiš zastupnika koje firme, pogodiš s njime cijenu šlipera »postavno željeznička stanica«. Dobiješ predujam, pa hajd, put pod noge, od kuće do kuće, od šikare do šikare. Uzmeš pro 66 |