DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 4     <-- 4 -->        PDF

prerna izvozu u god. 1929. To je zaista velika cifra, koja bi svakako
značila katastrofu drvne industrije, kad bi ogromni izvoz drva u vrijednosti
od blizu 2 milijarde dinara u 1929. god. pretstavljao vrijednost nor malnog
godišnjeg etata naših šuma, i kad ne bi u tom ogromnom
izvozu bio sadržan veliki dio drvne glavnice, koji se nije smio posjeći,
već je morao u interesu budućeg zdravog odvijanja trgovine drvom
da i dalje ostane u šumi i da služi kao produktivno sredstvo. Osim toga
bi taj prigovor bio opravdan i onda, kada mnogi trgovci drvom na svojim
skladištima ne bi imali ogromne količine robe, koje ne će da u inostranstvo
prodadu jeftinije nego u god. 1929.


Trgovina drvom zadnjih 10 godina svojim neobično naglim razvitkom
postala je važan činilac našeg ekonomskog života. U eksportnoj
statistici naše države zauzima drvo prvo mjesto. (Prema službenim
statističkim podacima od 1920.—1929. god., izvezeno je svih vrsta drva
u težini od 13,373.500 tona u vrijednosti 12.531,437.769 dinara. Ako se
toj izvezenoj količini drva, koja u sirovom stanju u šumi iznosi najmanje
20 milijona kubnih metara, pribroji još ona količina drva, koja se u državi
potrošila, a koja sigurno nije manja od količine izvezenog drva, to se
dobiva ogromna količina drva od 40 milijona kub. met., koja se u prvom
deceniju zajedničkog državnog života Srba, Hrvata i Slovenaca u našim
šumama posjekla!


Po izjavi šumskih trgovaca poslije rata postao je izvoz drva iz jugoistočnih
zemalja Evrope 5—. puta veći nego do rata, a naročito se povećao
izvoz drva iz Jugoslavije i Rumunjske. U trgovini drvom zauzimala
je Jugoslavija u jugoistočnoj Evropi prvo mjesto. Njeno se drvo
izvozi u više od 20 zemalja svijeta.


Da li će naša država tako ogromnu količinu drva trajno moči izvoziti
i da li šume Jugoslavije uistinu sadržaju neiscrpljive mase drva?


Na ta pitanja valjalo bi prije odgovoriti nego što se govori i piše o
krizi u trgovini drvom, prikazujući je latentnom, koju valja spašavati.
jer — sudeći po sadanjem tempu sječe šuma — izgleda, da ćemo za dvadeset
godina, a možda i prije, biti gotovi sa sječom starih šuma.


Izvoz drva u god. 1929. dostigao je svoj najviši iznos. U toj ogromnoj
količini drva u najvećem dijelu sadržana je masa drva, koja se po
pravilima valjanog šumskog gospodarstva nije smjela posjeći, jer je pretstavljala
veliki dio obrtnog kapitala naših šuma. Prema tome je nelogično
govoriti 0 krizi trgovine drvom u god. 1930. upoređujući izvoz spram
god. 1929. Ogromna sječa šuma u god. 1929., kako sam spomenuo, dostigla
je svoju kulminaciju. Tolika sječa šuma na sve strane države bez
obzira na vrst drva i starost šume umanjila je u velikoj mjeri našu narodnu
imovinu, te zbog toga tako jaku sječu šuma ne treba da nastavljamo.
Taj slučaj najbolje dokazuje, kako se na krivini pretpostavkama
dolazi do krivih zaključaka.


Povodom svagdanjeg pisanja o postojećoj krizi u drvarskoj trgovini
kao i povodom toga, što prodaje naših šuma usprkos višekratnog
iznašanja na licitaciju i višekratnog sniženja iskličnih cijena ostaju uglavnom
bezuspješne, smatram svojom dužnošću, da na ovom mjestu izložim
svoj sud 0 svim tim pitanjima. Činim to tim više, jer se u nas o tom
vrlo važnom pitanju ništa ne piše, te zbog toga u trgovačkim listovima
i mogu izlaziti članci, koji stručnu sposobnost šumara potcjenjuju i šumar


46