DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 7 <-- 7 --> PDF |
zajednica iznašale na licitaciju. Procjene su se po nadzornim organima na terenu ispitivale i loše kalkulacije cijena prerađivale, dok su se dobre kalkulacije cijena priznavale unapređenjem dotičnog šumara procjenitelja. Videći šumski trgovci tu slabu stranu šumske uprave, to se u svojim glasilima i pretstavkama žestoko obaraju na tobož visoke procjene šuma, tražeći da se one obore za »spas drvne industrije«. Kako je taj zahtjev iz osnova kriv, najbolje dokazuje odgovor ministra šuma i rudnika gosp. Dušana Srneća na pretstavku saveza industrijalaca i trgovaca šumskim proizvodima, podnesenu prošle godine u tom pravcu. U tom se odgovoru za visinu šumske takse veli doslovno ovo: »Od prodajne cene drvarskih poluprerađevina, koje naša industrija pretežno producira, u stvari otpada na nadnice 55%, a samo oko 10% na šumsku taksu, t. j . na cenu sirovine ili kupovnu cenu drveta u šumi na panju. Meni se stoga čini, da savez u svojim pretstavkama, gde gotovo jedinu važnost polaže na smanjenje kupovnine, ceni sirovine drveta na panju, ne poklanja u dovoljnoj meri svoju pažnju gore navedenim temeljnim faktorima, po kojima bi se imao postići navedeni cilj. Mislim, da u tome nije savez sasma u pravu. Time je jasno označen pravac, u kojem se ima da kreće prilagođivanje prodajne cene kod nas cenama na svetskom tržištu.« Kako sam naprijed spomenuo, ogromna se količina izvoza drva u 1929. god. ne može smatrati kao normalna osnovka, pa prema njoj uspoređivati slabi izvoz drva u 1930. god. i na račun toga tražiti izvjesne olakšice od strane države, koje uglavnom smjeraju na snižavanje šumskih taksa, ponovne revizije teškom mukom nedavno revidiranih šumskih ugovora, dokidanje izrade u vlastitoj režiji i drugo. To jc traženje posve neispravno, jer se navodi, koji tobože to opravdavaju, ne temelje na pravičnosti i na pozitivnim činjenicama. Ispravna se međutim kalkulacija o trajnom poslovanju drvne industrije može osnivati na pravičnim obzirima, koji vode jednako računa o koristi šumskih trgovaca kao i o interesima posjednika šuma. Pri tom se naravno mora imati u vidu to, da su šumski trgovci u stvari tek posrednici između prave šumske proizvodnje i konsumenata drva, te da se drvo naših šuma kod nepovoljne konjunkture ne mora u određenoj godini prodati, nego ono može čekati na bolja i povoljnija vremena. U nas ima malo valjanih trgovaca drvom, jer se tom granom narodne privrede bave ljudi od svakog zanata i posla. Pilane se podižu na sve strane, a često vrlo daleko od šuma. Njihovi vlasnici traže drvne sirovine i rezervacije šuma za spasenje naroda i drvne industrije. Po njihovom zahtjevu sudeći, moraju se šume prilagođivati pilanama, a ne obrnuto da se pilane akomodiraju šumama. Unutarnje previranje medu trgovcima drvom najbolje prikazuje neki pisac iz tih krugova ovim riječima: »Poratna psihoza, koja je trajala uglavnom doduše do god. 1926. osjećala se je i do pred kratko vrijeme još u dosta jakoj formi. Jagma za brzom i velikom zaradom bila je tolika, da se je često zaboravilo primjenjivati najnužnije mjere opreza. Usprkos toga, a i pored toga došlo je prvih godina iza oslobođenja do brzog nagomilavanja kapitala i rapidnog proširivanja drvne industrije i trgovine, ali za par godina došlo jc do još bržeg propadanja toga nagomilanog kapitala, kao i do propa 49 |