DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 7     <-- 7 -->        PDF

zajednica iznašale na licitaciju. Procjene su se po nadzornim organima
na terenu ispitivale i loše kalkulacije cijena prerađivale, dok su se dobre
kalkulacije cijena priznavale unapređenjem dotičnog šumara procjenitelja.


Videći šumski trgovci tu slabu stranu šumske uprave, to se u svojim
glasilima i pretstavkama žestoko obaraju na tobož visoke procjene
šuma, tražeći da se one obore za »spas drvne industrije«. Kako je taj
zahtjev iz osnova kriv, najbolje dokazuje odgovor ministra šuma i rudnika
gosp. Dušana Srneća na pretstavku saveza industrijalaca i trgovaca
šumskim proizvodima, podnesenu prošle godine u tom pravcu.
U tom se odgovoru za visinu šumske takse veli doslovno ovo: »Od prodajne
cene drvarskih poluprerađevina, koje naša industrija pretežno
producira, u stvari otpada na nadnice 55%, a samo oko 10% na
šumsku taksu, t. j . na cenu sirovine ili kupovnu cenu drveta u šumi na
panju. Meni se stoga čini, da savez u svojim pretstavkama, gde gotovo
jedinu važnost polaže na smanjenje kupovnine, ceni sirovine drveta na
panju, ne poklanja u dovoljnoj meri svoju pažnju gore navedenim temeljnim
faktorima, po kojima bi se imao postići navedeni cilj. Mislim,
da u tome nije savez sasma u pravu. Time je jasno označen pravac, u
kojem se ima da kreće prilagođivanje prodajne cene kod nas cenama na
svetskom tržištu.«


Kako sam naprijed spomenuo, ogromna se količina izvoza drva u
1929. god. ne može smatrati kao normalna osnovka, pa prema
njoj uspoređivati slabi izvoz drva u 1930. god. i na račun toga tražiti
izvjesne olakšice od strane države, koje uglavnom smjeraju na snižavanje
šumskih taksa, ponovne revizije teškom mukom nedavno revidiranih
šumskih ugovora, dokidanje izrade u vlastitoj režiji i drugo. To jc
traženje posve neispravno, jer se navodi, koji tobože to opravdavaju, ne
temelje na pravičnosti i na pozitivnim činjenicama. Ispravna se međutim
kalkulacija o trajnom poslovanju drvne industrije može osnivati na pravičnim
obzirima, koji vode jednako računa o koristi šumskih trgovaca
kao i o interesima posjednika šuma. Pri tom se naravno mora imati u
vidu to, da su šumski trgovci u stvari tek posrednici između prave šumske
proizvodnje i konsumenata drva, te da se drvo naših šuma kod nepovoljne
konjunkture ne mora u određenoj godini prodati, nego ono može
čekati na bolja i povoljnija vremena.


U nas ima malo valjanih trgovaca drvom, jer se tom granom narodne
privrede bave ljudi od svakog zanata i posla. Pilane se podižu na
sve strane, a često vrlo daleko od šuma. Njihovi vlasnici traže drvne
sirovine i rezervacije šuma za spasenje naroda i drvne industrije. Po
njihovom zahtjevu sudeći, moraju se šume prilagođivati pilanama, a ne
obrnuto da se pilane akomodiraju šumama. Unutarnje previranje medu
trgovcima drvom najbolje prikazuje neki pisac iz tih krugova ovim
riječima:


»Poratna psihoza, koja je trajala uglavnom doduše do god. 1926.
osjećala se je i do pred kratko vrijeme još u dosta jakoj formi. Jagma za
brzom i velikom zaradom bila je tolika, da se je često zaboravilo primjenjivati
najnužnije mjere opreza. Usprkos toga, a i pored toga došlo
je prvih godina iza oslobođenja do brzog nagomilavanja kapitala i rapidnog
proširivanja drvne industrije i trgovine, ali za par godina došlo
jc do još bržeg propadanja toga nagomilanog kapitala, kao i do propa


49