DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 8     <-- 8 -->        PDF

danja prebrzo razvijenih poslova. I opet se obistinila ona stara: »Kako
došlo, tako prošlo«. Tek mali, neznatni dio, bolje rečeno, pojedinci znali
su očuvati stečene kapitale, jer sigurno je, da je bilo i u tom slučaju lakše
steći, nego sačuvati. Ali kako se to dešava kod svakog razočaranja, bilo
je i kod nas: nakon prevelike širokogrudnosti obuzeo nas je preveliki
oprez, da ne kažemo strah ...«


»Naravno, da se u tom brzom razvitku katkad i prešlo granice potrebnog
opreza, pa da je po koji trgovac ili industrijalac zaplovio vodama,
koje su bile za njega preširoke. Mnoga lađa razbila se o hridine, kad je zapala
u veliko talasanje i buru privredne krize, koja je minule godine
obuhvatila gotovo cio svijet, a mnoga će se lađa još nasukati ili razbiti«...


»Naročito mali producenti i trgovci, iako nemaju niti relativno onu
režiju, koju ima velika industrija, neminovno nazaduju i propadaju, jer
im je temelj ili slab ili nikakov. Kapitala imadu malo, naprave i pilane
su im većinom primitivne, a prodajna organizacija — ako se o takovoj
kod malih producenata može uopće govoriti — zatajila je potpunoma.
Ako je takva organizacija postojala, u čemu je ležala? Ležala je u rukama
pretrgli ja. A kako je sada? Pretrglije puni robe od prijašnjih zaključaka
po skupljim cijenama, u nemogućnosti da prodadu i svoje vlastite
zalihe, ostavili su male producente na cjedilu, a oni sami su preslabi,
bar pojedinačno, da svoju robu plasiraju uz još rentabilne cijene na stranim
tržištima. Prinuždeni su da robu dadu bez cijene, ili da obustave
pogone.«


Eto, takovo je stanje drvne industrije, koju po zahtjevima trgovaca
drvom valja spašavati uglavnom obaranjem šumske takse!


Kao živ dokaz neracionalne sječe naših šuma u prošlim godinama
služe nam ogromne površine srednjedobnih hrastovih šuma, koje su posječene
u najboljoj snazi svoga prirašćivanja. Općenito je poznato, da
smo, kako sječom nedozrelih sastojina, tako i inače prekomjernom sječom
zrelih šuma, pružili pred stranim svijetom impresiju nesređena i
zaostala naroda, koji nije znao i umio da se razumno koristi onim šumskim
kapitalom, koji je od propale monarhije naslijedio. Naslijedivši taj
kapital, a ne poznavajući njegovo pravo značenje, žurili smo se, da ga
što prije potrošimo . Dokaz je tome činjenica, da je 65´/. državnih šuma
predano putem dugoročnih ugovora na eksploataciju velikim preduzećima,
dok se 29% tih šuma iskorišćava putem licitacija, a samo 6% u
vlastitoj režiji. Prekomjerna se sječa zrelih šuma u prošlim godinama
ne može opravdati time, što su te šume pretstavljale zrio produkt gotov
za sječu. P´ri tom se pušta međutim iz vida, da su one pretstavljale pored
gotovog produkta i produktivna sredstva, pa su se mogle poštedjeti od
sječe bar do 3 decenija, a da pri tom ne bi izgubile ništa na svojoj vrijednosti.


Na osnovu izloženih činjenica neispravna je tvrdnja u izvještaju
saveza industrijalaca i trgovaca šumskih proizvoda za 1929. god., gdje
se za sječu šuma doslovno veli ovo: »U šumarskoj struci nastalo je prije
više od 2 godine izvjesno previranje, prikriveno stručnim motivima i
nekom privrednom brigom za interese šumarskog erara i očuvanja šuma
od prevelike sječe.« (Vidi članak »Šumska politika« u Drvotršcu br. 22.
od 1. VTll. 1930.). To je aludiranje na moje navode, koje sam zastupao
na glavnoj skupštini J. Š. U., držanoj 8. i 9. decembra 1928. g. u Zagrebu,


50