DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1931 str. 9     <-- 9 -->        PDF

u predavanju »Zabrana izvoza hrastovih pragova^«, gdje sam dokazao,
da milijunski izvoz hrastovih pragova iz godine u godinu ide na štetu
našeg valjanog šumarskog gospodarstva, uređenog saobraćaja i državnih
financija. Za sve te tri grane državnog života bilo bi dobro i korisno da
se uvede izvozna carina na hrastove pragove. Ministarstvo saobraćaja
već danas ne može da pokrije potrebu na hrastovim pragovima uz umjerene
cijene.


Isto je tako od strane šumskih trgovaca deplasirano opravdavati
prekomjernu sječu šuma zbog toga, da se time pruži domaćem siromašnom
radništvu zarade, a željeznicama prevozne pristojbe, kako to
svakodnevno ističu šumski trgovci u svojim listovima. Velike površine
državnih šuma, koje su predane putem dugoročnih ugovora na eksploataciju,
biće kroz relativno kratko vrijeme posječene, pa se i nehotice već
ovdje nameće pitanje, odakle će se onda namaknuti zarade domaćem
radništvu kao i pristojbe željeznicama za transport drva.


Poljoprivrednu krizu, koja je teško pogodila našeg seljaka, nastoje
nadležni faktori ublažiti na razne načine. Tako se sazivaju ankete država
za zajedničku prodaju agrarnih proizvoda, osnivaju se posebni zavodi
za promicanje spoljne trgovine, pridiže se zadrugarstvo, ograničava se
žitarska produkcija a pospješuje se produkcija industrijskog i krmnog
bilja, ukidaju se izvozne carine na poljoprivredne proizvode te uvozna
carina na poljoprivredne strojeve i t. d. Dok se, kako vidimo, za poljoprivredne
proizvode nastoji postići što veća prodajna cijena i tako spriječiti
osiromašenje našeg seljačkog svijeta, to se za drvo traži, da mu se
cijena obori. Zar to nije paradoks, zar drvo naših šuma nije proizvod
zemlje i dobro našeg seljaka, koji će uz što manju cijenu prodaje svojih
šuma biti još siromašniji nego što danas uistinu jest? Prodaja drva uz
niske cijene ima mnogo teže posljedice u sadašnjici i budućnosti nego
prodaja poljoprivrednih proizvoda. To dolazi odatle, što postoji velika
razlika između poljoprivredne i šumske produkcije. Šume koje siječemo
nismo mi uzgojili, nego naslijedili od pređa, te su one svojina i budućih
generacija, koje moraju također od tih šuma imati koristi.


Kriza u poljoprivredi ima svjetsko značenje i za nju nema izgleda,
da će brzo prestati. Izlaz se može naći tek dugotrajnim trudom i naporom,
što sve vodi do nove orijentacije u poljoprivredi: od ratarstva u
stočarstvo i voćarstvo. U šumskoj produkciji nije tako, jer se tu ne može
pomišljati na promjenu pravca proizvodnje, a ta je stalnost glavna značajka
šumske produkcije.


Historija nacionalne ekonomije nas uči, da je takovih kriza bilo u
prošlosti. Tako je poslije francusko-njemačkog rata god. 1871. zahvatila
kriza evropsku poljoprivredu, koja je našla odjeka u slavonskim hrastovim
šumama. U isto doba je provedeno razvojačenje Vojne krajine
(1871.) i odmah bilo određeno, da se na području brodske i petrovaradinske
pukovnije izluči površina od 30.000 jutara starih hrastovih šuma
u svrhu, da se osnuje »Krajiška investicionalna zaklada« sa zadaćom, da
se diže i promiče kulturno i materijalno stanje graničara iz prihoda tih
šuma, te provodi pošumljenje krasa. Odmah nakon izlučenja htjela je
austrijska vlada, da sve šume najednom proda i stranim elementom na


^ šumarski List 1929. str. 1.


51