DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Ako je sastojina bolešljiva, to ih ima odmah i to više u odvodnjenom nego
u poplavnom području. Braniti se možemo od pomenutih nekojih kukaca
najbolje, ako možemo na tako mlade kulture vodu da napustimo, da se
poguše ličinke i kukci, jer se kukci obično preko zime povuku k zemlji
i ondje sakriju.


Jagnjed (Pop u lu s nigra) drugo je glavno drvo ovdašnjih
nekih šuma. Nalazi se uvijek pomiješan s vrbom, katkad i sa bijelom
topolom.


Jagnjed je drvo, koje raste vrlo brzo i bolje od vrbe, te može postići
dosta velike dimenzije, visinu 30—32 m i debljinu do 2 m. Zato ćemo
jagnjed u miješanim sastojinama uvijek moći dobro uočiti, jer ne samo
da vrbu nadvisuje, nego se i nalazi samo na višim mjestima i gredama.
Ima dobro razvijenu krošnju, budući je viši, te mu ni svijetla ne manjka.


Jagnjed najbolje raste između 10. i 30. godine, no raste još uvijek
dobro i do 50. godine, poslije čega već rastenje opada. M.ože živjeti i
do 200 godina. Jagnjed je drvo .koje voli svijetlo, a koga dovoljno dobiva,
jer brže raste od vrbe i jer vrbu nadmašuje.


Izbojna snaga jagnjeda iz panja može da traje do 35 godina, a iz
žila ona je osobito dobra, pošto su žile na površini zemlje.


Jagnjed je sa šumsko-gospodarskog gledišta u mekim šumama
važno drvo, jer daje veći prirast od vrbe i više drveta sposobnog za
tehničku porabu. Kako je već i spomenuto, pojavljuje se uvijek miješan
s vrbom, što znači, da su mu za razvitak potrebni isti uvjeti kao i vrbi
ili barem vrlo slični. Jagnjed za svoj razvitak voli više vlage, osobito u
proljeće, kad listava, što mu daju poplave u aprilu i maju. No predugo
vremena ne može da ih podnosi, zato ćemo ga naći samo na visokim
mjestima i gredama, kamo dolazi voda samo jedanput ili dvaput godišnje.
Na nešto nižim mjestima pokraj udubina ili na stranama greda nećemo
nikada naći jagnjed, nego samo vrbu. Stabla na najvišim mjestima su
podjedno i najljepša i najčišća, dok su ona, koja leže samo malo niže, u
uzrastu zaostala za ovima. Dođe li kojim slučajem poslije više vode,
nego što je stablo dosad dobivalo, tada ono zastarči okvrži se i tako reći
ništa ne raste, počne unutri crvenjeti i trunuti. Jagnjed međutim može
da uspijeva, dok to vrba ne može. Odje jagnjed ponikne iz sjemena, kao
u malatima na višim mjestima, ondje vrbe oko njega polako nestane iz
razloga, što jagnjed brže raste i što se kod čišćenja i prorede uvijek
vrba više vadi, a jagnjed ostavlja. Ako slučajno i nešto niži dijelovi
uslijed povoljnih prilika, t. j . da voda jednu ili dvije godine nije bila previsoka,
obrastu jagnjedom, to će se ova mlada drveta za velikih voda
kasnije izgubiti i osušiti. Da jagnjedove mladice ili izbojci nesmiju za
vrijeme vegetacije doći pod vodu, pokazuju baš naprijed navedeni slučajevi,
da se jagnjed nalazi samo na višim mjestima i da mladice ponikle
na nižem terenu poslije uginu. Dakle je jagnjed mnogo osjetljiviji prema
vodi nego vrba, pa nas zato na prudovima neće čuditi pojava, da vidimo
(kao odsječeno) niže dijelove obrasle samo vrbom, a više samo jagnjedom
ili jagnjedom i vrbom.


Jagnjedove se šume osnivaju na prirodan i na umjetan način: prirodnim
putem iz sjemena, izdancima iz panja ili žila, a umjetnim načinom
pomoću ključica (isto kao i kod vrbe) i pomoću sadnica.


Jagnjed općenito zadrži klijavost vrlo kratko vrijeme. Ako za
vrijeme poplava opada i sjeme, tada će se ono primiti na prudovima


116




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 35     <-- 35 -->        PDF

zajedno s vrbom, no nikada tako gusto kao vrba. Primiti će se i tada,
ako ga vjetar odnese na čistija mjesta, gdje uopće može da pušta klice.
Ali je glavni uslov, da tlo bude vlažno, dakle mora to da bude odmah iza
poplave ili iza dobre kiše. Klijavost zadrži jagnjed samo 8—10 dana, pa
ako sjeme slučajno dospije na suho tlo, to neće klijati. Već u prvoj godini
naraste jagnjed oko 1 m visoko i uvijek je viši od vrbe. Ovo je najjeftiniji
i uopće najuspjeliji način pošumljenja s jagnjedom.


Odje su provedene sječe, ondje će i tanji panjevi, ako su dosta
visoki i ne dođu pod vodu, istjerati mladice. Stariji panjevi, ako slučajno
i istjeraju izbojke, to se poslije 1—2 godine osuše zajedno s istjeralim
izbojcima. Mnogo sigurnije i bolje tjera jagnjed iz žila, jer ćemo vrlo
često naći pored ovako osušenog jagnjedovog panja duge šibe istjerale


SI. 12. Četrđeset-godišnja čista sastojina kanadske topole na višem položaju i lošijem
zemljištu u šumama grofa I. Draškovića pored Drave.


iz zemlje ili žila. Na ovakav se način pomlađuju sječine jagnjedom i
topolom, kad je redovita poplava. Ako je poplava veća, da i grede budu
duže vremena pod vodom, tada se iz žila ne može ništa pomladiti. Gdje
se u odvodnjenom području vade i panjevi, na samom mjestu, gdje je bio
panj, kao i u okolici toga panja izrastu već za jednu godinu kao kefa
guste šibe jagnjeda iz žila tako, da ih je vrlo teško stamaniti. I ovakove
iz žila izbile šibe daju poslije bolja i zdravija drveta, jer svaka pojedina
razvije korijenje sama za sebe, a ne služe se sve skupa jednim panjem,
u koji se radi velikih rana lako mogu zavući mnoge gljive i kukci.


U koliko imamo na sječini viših mjesta, koja su obrasla korovom i
grmljem, tako da se nemogu da pomlade na prirodan način iz sjemena.


117




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 33     <-- 33 -->        PDF

santno je, da dok na jednim dijelovima zečevi ne diraju sadnice, na
drugim se mjestima ne može to zapriječiti.


Miševi, hrčci i vodeni parcovi prave nekada i znatniju štetu posredno
ili neposredno u mladim kulturama odgrizavajući žilje ili guleći
koru. Miševi se znaju više puta vrlo mnogo namnožiti, tako da ima slučajeva,
da sagrizu sve žilje malata.


Od kukaca pravi štetu na vrbi hrušt, jedući lišće vrbe u vrbovima
mladićima. Phratoria vittellina, Phratoria vulgatissima, Lina tremulae,
Lina populi, Adimonia capreae, Galeruca lineola, Curculio lapathi, Cecidomia
salicis i Cecidomia saliciperda nesu jaja u mlade ljetoraste, te se
ondje stvore kvržice, gdje se vrba lako krši i tjera više grana. U zemlji
kadšto grize mladicu ličinka Tipula oleracea i Pachirhina pratensis. Od
leptira ličinka Tortrix chlorana znade vrbovo lišće i ljetoraste zamotati


SI. 11. Tridesetpetgodišnja zdrava miješana meka sastojina na višem položaju u šumama
grofa 1. Draškovića pored Drave. Drveće: Kanadska topola s malo bijele topole i hrasta,
po gdiekoja stabla vrbe, johe, jasena i platana.


i zgužvati. ... su ove sve štete više manje lokalnoga značaja, dotle
ogromne štete na cijelim vrbovim sastojinama i šumama, poglavito u
odvodnjenom području, pravi gusjenica gubara. Ova znade obrstiti sve
lišće, tako da cijela vrbova šuma u ljetu ostane bez ijednoga lista. God.
1921. i 1922. bilo je mnogo gubarovih i četnjakovih gusjenica. Ove su u
odvodnjenom području pojele sve lišće osim jagnjedovog. no najviše
hrast i vrbu, ali šume u poplavljenom području ostale su pošteđene, jer
gusjenice od vode ne mogu da putuju dalje i moraju uginuti. U samom
se drvetu pojavljuju i buše hodnike, te time tehnički i fiziološki prave
štetu ličinke Saperda carcharias, Saperda populnea i Cossus ligniperda.


115




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 32     <-- 32 -->        PDF

nije nisko, za čas se pojavi kupina, üdje je podvodno, ondje već nema
kupine, nego je najčešća trska i šaš. Hmelj se pojavljuje na najvišim gredama.
Osim toga, što pravi štetu istu kao i grmlje, hmelj posapinje i već
izraslo drveće i ne da mu, da se pravilno razvija. U sklop ne valja stoga
nikada jako dirati, sječine treba dobro očistiti i odmah pošumiti. To je
jedino sredstvo, kojim se možemo braniti. Nastane li potpun sklop, da se
krošnje zatvore, tada nestane i ovoga korova samoga od sebe.


Na prudovima, gdje je pošumljeno iz sjemena u prvim godinama,
budući da je mladina inače vrlo gusta, a i nanošenje još nije prestalo,
nema kupine. Kad se počnu jača čišćenja provađati ili to učini sama priroda,
a ako je nanošenje na tom dijelu već prestalo, jer voda sada nanosi
dijelove bliže rijeci, pojavljuje se kupina. I gdje ima samo malo više svijetla,
odmah ima i više kupine. Kupina se po svoj prilici zametne na takovim
mjestima iz sjemena, koje donese voda, ptice i miševi.


Od gljiva pravi na vrbi štetu Uncinula adunca i Erysiphe populi.
One prevuku lišće vrbe svojim micelijama i tako stvaraju medljiku na
vrbi. Capnodium salicinum (Fumago salicina) odnosno Cladosporium
fumago prevuče list sasvim na crno kao čađ. Rhytisma salicinum pravi
na lišću žute pjege, koje poslije pocrne. Melampsora salicina prouzrokuje
crne pjege (rđu) na zaličju i list otpadne. Na samome drvetu je vrlo česta
gljiva Polyporus sulfureus prouzrokujući crveno trulenje. Brzo se širi,
dijelovi drva se okomito kalaju, meki su i lako se dadu drobiti. Ulazi na
otvorene dijelove drveta, gdje se grana osušila ili je odsječena ili je drvo
zasječeno. Vrlo je česta i ovoj slična gljiva Polyporus igniarius, koja prouzrokuje
bijelo-žuto trulenje na vrbovom već ranjenom ili starom drveću.
Vanjski je oblik te gljive sličan obliku polukruga ili potkove sa odijeljenim
kolutovima. Gljiva je odozgo sivo smeđa, odozdo crveno smeđa. Isto tako
trulenje na vrbovu drvu prouzrokuje Polyporus salicinus i još neke druge
gljive. Obrana se sastoji u uzgajanju čvrstih sastojina ne puštajući ih,
da prijeđu sječivu starost.


Domaće životinje, kao goveda, ovce i koze, prave dosta štete prigodom
paše. Previše stoke nije dobro pustiti na pašu. No dok se od domaće
stoke može šuma Čuvati i mlade šume pod zabranu stavljati, dotle
divljač, osobito jeleni, znadu prouzrokovati ogromne štete pregrizajući
0.50—1.50 m visoke mlade vrbove rnladike i guleći koru mladoga drveta
između 2—8 godina, dok mu je još kora zelena i mlada. Jeleni vrlo rado
grizu mlade vrbove šibe, osobito pred veče ili po noći, kad idu na vodu.
jer se ove najmlađe vrbove, iz sjemena nikle biljke nalaze uvijek krajem
kakove udubine, unutar šume ili pokraj same rijeke. No i ako znadu svu
takovu mladinu prevršiti, vrba zato slijedeće ili još iste godine dalje
istjera tako, da jeleni više neće dirati. Gulenjem naprotiv znadu jeleni
uništiti i stotine jutara mlade šume, pogotovo za vrijeme velikoga snijega,
kad nemaju što da pasu, niti je u blizini kakova sječina, gdje bi
mogli guliti i gristi granje. Šteta je ogromna, jer se drvo većinom mora
da osuši, a u koliko i ne, na oguljenim se mjestima stvaraju rak-rane.
Rjeđa je šteta, koju jeleni naprave rogovima. Kad jeleni ogule koru mlađih
sastojina, najbolje je takove sastojine sasvim isjeći, jer će one vrlo
dobro tjerati iz panja.


Zec i kunić znadu također dosta štete napraviti u mlađim kulturama
ili sastojinama i to na mjestima, koja su čista i gdje su sadnice posađene
u jesen, a nijesu obraštene žilicama niti su bile u vodi. Intere


114




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Najveću štetu i prepreku pošumljenju prirodnim i umjetnim načinom
pravi kupina (Rubus corvlifolius, R. caesius, R. fruticosus). Osim toga
je nesnosan korov hmelj (îiumulus lupulus) i slak (Convalaris vrste),
trska, kopriva i mnoge druge visoke trave. Gdje je sklop poremećen, a


SI. 10. Kanadska topola u slobodnom položaju na imanju grofa I. Draškovića. Starost
58 godina, debljina 145 cm, visina 25 tn.


113




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Sali x cinere a može da raste na najdonjoj granici vrbe, te je
nalazimo oko močvara i jezera, gdjegdje kao jedinu vrst drveta, ali poglavito
na već odvodnjenom području, dok je na poplavnom području
dosta rijetka.


Sali x purpureas e upotrebljava za korpopletačke svrhe. Vlagu
više podnosi nego obična vrba. Ova se vrsta nalazi u najnižoj zoni mekih
šuma, gdje uopće drveće može da uspijeva, što znači, da je najotpornija
protiv vode, pa je zato i nalazimo uz bare, udubine, močvare i jezera.
Da se može primiti na takovim mjestima razlog je taj, što najduže od svih
vrba može da zadrži klijavost (do 84 dana). Osim toga je prema kiselom
tlu malo osjetljiva. U sječinama se nalazi pored najnižih bara, jer je odavde
obična vrba već ne može istisnuti.


Vrbe su mnogo izvržene raznim štetama. Šteta od mraza može se
dogoditi, ako vrba rano propupa. a nato nastupe jaki mrazovi. Obrana
od mraza u sastojinama s praktičnog je gledišta nemoguća.


Šteta od žege i suše pojavljuje se dosta često kako u kulturama
tako i u mlađim i starijim sastojinama. Obrana je nemoguća, te bi jedino
uspješno sredstvo moglo biti samo to, da vodom natopimo zemljište, ako
nam je to moguće. Preventivno je sredstvo, da se uzgajaju dobre i zdrave
sastojine.


Više puta se događa, da se osuši kora i jedan kraj drveta, okrenut
k suncu, što nastaje onda, ako sastojina s te strane bude prvo u sklopu,
a onda najednom izvrgnuta direktnom utjecaju sunca. Branimo se time,
da sječe počinjemo sa strane protivne suncu, to jest sjeverne i da uzgajamo
zaštitne plašteve.


Šteta od previše vode, osobito u najnižim zonama, ako ta voda
duže vremena stoji ili nemože u opće da oteče, pokazuje se na taj način,
da se tlo razmoči, pa vrba nemože da se dobro ukorijeni i da zadrži
uspravan stav, nego polegne u smjeru strujanja vode. Na taj način drvo.
ako sasvim ne ugine, poslije jednostrano tjera grane. Gdje voda stagnira
u visini žila i nema oksida, ne može se ni vrba uzgajati.


Snijeg pravi štetu prekidanjem grana ili cijelih stabala. Ovoj šteti
možemo donekle izbjeći uzgajanjem čvrstih, zdravih i jakih sastojina.
Tuča može napraviti dosta štete osobito u mladim kulturama. Oštećene
šibe ne mogu se upotrijebiti za vezanje i pletenje, jer su krhke.


Osobito veliku štetu može da napravi u vrbovim nemiješanim šumama
vjetar i to baš ondje, gdje bi mi to najmanje htjeli. Braniti se protiv
vjetra možemo samo tako, da uzgajamo zdrave vrbove sastojine, redovito
i što češće ih čisteći i proređujući, te ne vadeći kod proreda mnogo
drveta. Ne puštajmo, da nam sastojine prestare, vodimo sječe protiv
glavnog vjetra, a stvarajmo prema potrebi i zaštitne plašteve.


Grmlje (glogovo, svibovo, hudikovo, bazgovo i t. d.) mnogo smeta
pri osnivanju dotično pomlađivanju vrbovih sastojina, jer ono radi ranijeg
pojavljenja na sječinama u pravilu nadvisuje mlade vrbe i guši ih.
Naprotiv, ako je vrba, koja ima da sačinjava sastojinu, već viša od ovoga
grmlja, tada ono potstrekava vrbu, da uspravnije raste i da ne razvija
previše granja, a čuva donekle i tlo od isušivanja. Ovom ćemo nesnosnom
utjecaju grmlja izbjeći, ako sječinu smjesta zasadimo gušćim i većim ključicama,
kako grmlje ne bi moglo vrbu dostići. Kad se već jednom napravi
sklop, grmlje će djelomice uginuti, a drugo će se, kad postane malo
deblje, dati čišćenjem i proredom i unovčiti.


112




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 29     <-- 29 -->        PDF

još voda, a onda je došlo sjeme čatraljuge, kad je voda već opala, pa se
mogla da primi samo čatraljuga. Čatraljugu nalazimo samo u malatima
ili tek na kraju sječine pored vode, no nikako unutar u sječini. To dolazi
otuda, što se ona prije sasiječe, a ako se i ne sasiječe, ne može držati
koiaka s običnom vrbom, nego prije ugine. Dakle je na taj način u starijoj
sastojini već istrijebljena, pa je zato i ne može biti u sječini.


Zahtjevi prema svijetlu još su veći nego kod obične vrbe, zato će
se ona prije osušiti u gustim mladićima. Manje podnaša vodu nego obična
vrba, pa se zato i nemože naći u najnižim zonama. Poglavito dolazi
pojimaješana s drugim vrstama ili kao bastard više vrsta vrbe. U šumskom
se gospodarstvu ne odgaja, nego se obično, ponikla iz sjemena, vadi
za vrijeme čišćenja i prorede.


SI. 9, Trideset i petgodišnja miješana sastojina, meko drvo s vezom i hrastom. Naprijed
lijevo vrbovo i desno jagnjedova stabla. Prsni promjer vrbe 28 cm, jagnjeda 45 cm.


Za pletenje nije sposobna. Vele, da je za korpopletačke štapove
bolja nego koja druga vrsta vrbe, jer bolje drži čavle u sebi. Inače se
prema svojim dimenzijama upotrebljava najviše za vinogradarsko kolje,
fašine i gorivo drvo.


Osim pomenutih dviju vrsta vrbe nalazi se u mekim poplavnim
šumama još ponešto drugih raznih vrsta i njihovih bastarda, kao Salix
purpurea, S. triandra, S. incana, S. caprea, S. cinerea, no sve najviše kao
grmlje.


Od ovih treba de se spomene kao vrlo česta i neugodna Sali x
c a p . e a. Ona se kao grmlje nalazi i u visokom gorju, te je vrlo omrznuta
od šumara zbog smetanja pri pošumljavanju. Nekoji njeni bastardi dobri
su za korpopletačke štapove kao Salix caprea dasvelados.


111




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Ciste cjepanice služe za pravljenje vitla, od čega su napravljeni
svi stropovi ovdašnjih kuća.
Gradnje od vrbovog drveta vani, koje su izložene uplivu sunca i
vlage, mogu da traju 3—6 godina, a u suhome i do 20—30 godina.


Ostali dijelovi, koji nisu za tehničko drvo sposobni, izrađuju se u
gorivo drvo. Suha vrbovina gori dobro i brzo, ostavlja puno pepela. Vrba
ima 0.60 relativne gorive snage bukve, a ako je bila u vodi, onda još i
manje. Ovdje se upotrebljava za grijanje i kuhanje. Najveću upotrebu
dobiva vrbovo gorivo kod paljenja kreča, cigle i crijepa, panjevi kod
vršenja. Pekari također vole vrbovo gorivo drvo i ugalj. Kako je ovaj
lagan i mekan, upotrebljava se za crtanje, za pravljenje baruta i glačanje
rublja.


Kora se vrbe na nekim mjestima upotrebljava za učinjanje, inače
— osušena — dobra je za potpaljivanje. Ako drvo stoji vani preko 1—2
god., tada kora sama opada, pogotovo ako je drvo još bilo u vodi. Jedan
kubni metar drva daje 0.10 ms ili 35 kg kore.


List vrbe može se upotrijebiti i kao zelena hrana.


U pepelu vrbovog drveta nalazi se od mineralnih supstanca najviše
kreča 23%, ugljične kiseline 23%, kalija 22´/<, fosforne kiseline 16%,
gorke zemlje 7%, sumporne kiseline 3%, a ostalo su drugi spojevi u malim
količinama.


Vrba ima prema pokusima na mladim kulturama mnogo nitrogenija
u lišću, manje u kori i najmanje u drvetu (2.6 : 1.30 : 0.40), isto tako kreča


(2.40 : 1.20 : 0.30) i kalija (1.40 : 0.90 : 0.37), dok fosforne kiseline ima
najviše u lišću, manje u drvetu, a najmanje u kori (0.10 : 0.05 : 0.04).
Odnos je vode prema organskim spojevima i prema mineralnim spojevima
54 : 45.5 : 7.5. U lišću ima vode oko 62%, u kori oko 50% i u
drvetu oko 35%.


Kako svaka vrst vrbe, tako i Salix alba ima dosta hibrida kao
Salix alba var. vitellina, argentea, coerulea, ovalis i t. d., od kojih se nekoje
upotrebljavaju i u košaračke svrhe.


Težina 1 ms sirove vrbe iznosi 800 kg, polusirove 500 kg.


Vrba se više puta sadi i u druge svrhe, kao za osiguranje obala rijeka
kod regulacije, za osiguranje kanala i kosina nasipa. Vrba se upotrebljava
i sadi za odgoj mladih nježnih biljaka ili voća, kao hrasta, kanadske
topole, egzotičnog drveća i svakovrsnog voća. Oko biljaka ili voća
se kopa. Vrba daje u početku zaštitu biljkama i voću, a kasnije ih sili na
uspravnije i ljepše rašćenje, a uz to daje i sama neku korist kao košaračko
pruće. U oba slučaja sadi se vrba nešto gušće, da tlo brže poveže,
zasjeni i dade nužnu zaštitu.


U niskim i močvarnim predjelima, ako su pošumljena vrbom, nema
ni malarije. Dapače narod vjeruje, da se griskanjem vrbovoga lista dade
malarija i liječiti, valjda zbog salicila, koga sadržava.


Krhka vrba, čatraljuga (Salix fra g ili s) manje je
važna sa šumsko-gospodarskog gledišta, no dosta česta. Dolazi pomiješana
s običnom vrbom, gdje su vrbaci prirodno pošumljeni iz sjemena.


Krhka vrba postigne obično visinu od 6—10 m, više je grmlje ili
malo drvo. Ima karakteristično svojstvo, da cvate sve do polovice augusta,
osobito kad je velika voda, pa je vole pčelari.


U malatima se vide više puta uski pojasi obrasli samo čatraljugom,
što znači, da je sjeme vrbe i jagnjeda pospadalo. dok je u toj visini bila


110




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Kod čišćenja i prorede sastojina potjeralih iz panjeva vade se u
prvom redu od više stabala izbilih iz jednoga panja najniža, koja su obično
suha, kržljava, potištena i pognuta k zemlji, a tek onda gusta zdrava.
Odsijecanjem ovih stvaramo rane na zajedničkom panju, pa stoga neće
moći ona stabla, koja ostanu, da budu zdrava. Ovakav je panj u buduće
manje sposoban za prirodno pomlađivanje iz panja.


Kod prvog čišćenja i eventualne prorede sastojina iz posađenih
ključica ograničavamo se u glavnom na potkresavanje suhih ogranaka,
koje možemo dohvatiti, a zatim na vađenje suhih stabala i onih, koja
nijesu za dalnji opstanak sposobna, t. j . suhovrhih, položenih, potištenih
i slično.


Razumnim i čestim čišćenjem i proređivanjem ne samo da ćemo postići
to, da uzgojimo vrlo dobre sastojine i dobijemo vrijednije drvo, nego
ćemo i lijep prihod postići od proreda, a uz to nam neće propasti ni drvo,
koje brzo trune. Postepenim i čestim proređivanjem ne narušivši jako
sklop sastojine postižemo i to, da pod drvećem ne raste tako jako razno
granje, korov i ovdje vrlo omrzla kupina.


Čišćenjem i proredom vadi se i sve drveće odnosno grmlje, koje
je postiglo toliku debljinu, da se može upotrijebiti za gorivo, ali ne sačinjava
sastojine, premda je vrlo često u vrbovim čistim ili s jagnjedom
miješanim sastojinama. To su: Salix fragilis, S. caprea, S. cinerea, S. purpurea
i t. d., zatim Crategus oxyacantha. Cornus sangvinea, Viburnum
Opulus te Sambucus racemosa. Osobito je čest glog i svibovina.


Vrba može doživjeti starost od 80—100 godina. Najbolje raste u
6.—25. godini, ako je sadena ili iz sjemena ponikla, a ako je iz panja
istjerala, onda u 1.—5. godini, a poslije slabije. Rukujemo li dobro sa sastojinama,
tada mogu i čitave sastojine da budu zdrave do 40. godine.
Obično se starijim sastojinama počnu sušiti vrhovi i ogranci i po stablu
se pojavljuju poliporusi, te drvo tehnički nije više dobro, niti je sastojina
više za uzdržavanje, nego se mora sjeći.


Vrba zadrži dobru izbojnu snagu do 30 godina.


Obična se vrba upotrebljava, kad je još mlada, za grublje korpopletačke
stvari, za crne košare, za vezanje kukuruzovine i snopova granja,
za pruće, za ograde, poslije za korpopletačke štapove i trklje za grah,
a što je krivo, u fašinama (kobasicama) za obranu od rušenja obale. Kad
postigne debljinu od 3—7 cm., upotrebljava se za vinogradarsko kolje,
za ribarsko kolje i za obručeve, a i za gorivo u obliku granja. Mlada
drveta debela 6—10 cm upotrebljavaju se za vrljike, za brajde i za sušenje
duvana, 8—15 cm debela upotrebljuju se za obore (torove). Deblja
stabla upotrebljavaju za sve moguće drvene konstrukcije kod pravljenja
privremenih koliba i stanova, kao za grede, vjenčanice, rogove, stupove
i dr. Deblje trupce pile na daske, koje se opet upotrebljavaju za vedrice,
škafovc, kade ili inače za slične svrhe. Najveću upotrebu imadu trupci
od 2.10 m duljine i preko 28 cm debljine, od čega prave ovdašnji klumpaši
drvene cipele (klumpe). Najviše se u cijeloj državi izrađuje drvenih
cipela baš u samom Apatinu. Od najdebljih komada izrađuju cigani korita
raznih veličina, karlice (kopanje) i zdjele, te valove za svinje. Jedan se
dio sposobnijeg drveta izrađuje u tvornicama žigica u Osijeku, Novom
Vrbasu i u tvornici škatulja u Osijeku, te na pilanama u Vukovaru i Apatinu,
dok se najveći dio izvozi u Mađarsku i Čehoslovačku. Vrbovo se
drvo može upotrijebiti i u fabrikaciji celuloze.


109




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 26     <-- 26 -->        PDF

unovčiti. Dotle ipak već sama priroda izvrši neko čišćenje, jer u međusobnoj
borbi za opstanak ostanu na najvišim mjestima najljepši primjerci
jagnjeda i vrbe, a na nešto nižim najljepši primjerci vrbe na razmaku
od cea ]—1.5 m. Ostala se stabla dotle ili sasvim već posuše i bar jako
zakržljaju. Krhka se vrba, dospjevši u sklop, isto sama osuši. Ovdje je
potrebno povaditi samo suha, kržljava i potištena stabla.


Provađanje jačih proreda u vrbovim šumama potrebno je oko 12.
godine, slabijih (odnosno samo čišćenje) oko 16.—17. i oko 20.—22. godine.
Kod čišćenja i proređivanja vrbovih šuma u glavnom se ograničujemo
na vađenje slabijih stabala, zatim osušenih, sasvim kržljavih i potištenih
stabala, dok u zdrava i nadmašila stabla, osobito ako nijesu provađana
čišćenja (kako je to napred rečeno), nesmijemo dirati ili vrlo


SI. 8. Četirigodišnja čista zdrava jagnjedova sastojina, umjetno podignuta iz reznica.
Debljina u prsnoj visini do 15 cm, visina do 12 m.


malo. Dakle ako su čišćenja redovito obavljana, to ćemo moći kod prve
prorede da izvadimo i nešto više zdravih gušćih stabala, u protivnome
slučaju ništa. Kod druge i treće prorede ili bolje reći čišćenja vade se
isključivo suha, suhovrha, pokršena, izvaljena i zaostala stabla. Vadi li
se više stabala, nego što je naprijed rečeno, to će sastojina moći slabo
da odoli vjetru i kako je drvo krhko, vjetar će napraviti silnu štetu, dapače
kad si jednom otvori put, nastavlja dalje svoj posao i krši dalje.
Dakle ako igdje, to se ovdje moramo držati pravila, da se što ranije počne
sa proredom, da se što manje vadi drveta i. ako je moguće, da se proreda
što češće obavlja.


108




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 25     <-- 25 -->        PDF

više slučajeva ostati. Razumije se, što je vrijeme odnosno voda hladnija,
to može vrba duže da istraje. Voda po zimi uopće ne škodi vrbi, jer je
hladna i jer vegetacija miruje. Već dvogodišnji izbojak bolje će i duže
istrajati od jednogodišnjeg. Ako iznad vode za vrijeme poplave, makar
ona i dulje vrijeme trajala, barem jedan list viri van, vrbi se neće ništa
dogoditi.


Iz godine 1920., kad je bila velika voda u augustu, nalazimo vrlo
malo pruda pošumljenog iz sjemena. Razlog je tome taj, da je velika
voda, koja je duže vremena trajala, bila topla i uništila već primljene
mladice, koje su dospjele pod vodu. Isto je tako uništila sadnice i reznice,
koje su bile posađene na najnižim i srednje visokim mjestima. Iz godine
1924. i .1926. niti ima prirodnog niti umjetnog pomlatka, jer se radi velike
vode ili nije primio ili što se primilo, to se sve ugušilo.


Poznavanje zahtjeva vrbe, da joj je naime za dobro razvijanje neophodno
potrebna vlaga i mnogo svjetla, a s druge strane potreba i želja,
da se od vrbe dobije što ljepše i vrednije drvo, pokazati će nam način,
kako da uzgajamo vrbu. U mladićima od 1—2 godine može se sjeći dobro
pruće za crne košare i vezanje kukuruzovine i granja, no nezgodno je
puštati koga unutra, da siječe pruće, jer uvijek izabere i isiječe najljepše
šibe, dok lošije ostavi. Mladike (malate), kad postignu jedan prst debljine,
što biva u drugoj, trećoj ili četvrtoj godini, pročistiti ćemo, da im se
dade dovoljno svijetla, zraka i prostora. Nekoje će se mlade, ali deblje
biljke isjeći za kijučice potrebne pri umjetnom pošumljivanju površina
obraštenih djelomice vrstom Salix tragilis, rjeđe Salix purpurea, koje
su ovdje pomiješane sa običnom vrbom. Sve kržljavije vrbe treba isjeći
tako, da ostanu najjači primjerci na razmaku od 0.50—1 m daljine. Ove
ovako dobivene tanke i upravne vrbove štapove uzimaju pletači korpa
za svoje svrhe, dok se ono pruće, što nije za njih, može upotrijebiti za
fašine (kobasice), potrebne za sprječavanje odronjavanja obale ili ustavljanja
taloga. Ovako dobivši svijetla i zraka, mlada će se drveta brzo
razvijati i učvrstiti se u zemlji, razviti će jače krošnje, koje će se već iza
1—2 godine opet sklopiti i prisiliti već stabilno i ojačano mlado drvo,
da raste u vis i zadrži uspravan oblik. Oko 4—8. godine trebalo bi još
jedared obaviti čišćenje, ali sada na daljinu od 0.80—2 m. Materijal, koji
se izvadi, može se upotrijebiti za vinogradarsko kolje, trklje i vrljike,
te za gorivo.


Čišćenje izbojaka iz panja nemoguće je izvoditi, jer se krive i granate
mladice teško mogu za što da upotrijebe, a obično panjevi u drugoj
i trećoj godini dođu sasvim u travu i neprohodnu kupinu.


Istjerale kijučice obično nije potrebno dirati do 10.—15. god., dok
ne dođu u sklop, izuzev slučaj, da na vrbi želimo uzgajati glavu za dobivanje
štapova u korpopletačke svrhe ili kijučice za sadnju. U tom ćemo
slučaju nakon druge ili treće godine potkresati izbile grane do visine
potrebne, da glava ne može ni za vrijeme velike vode da dospije pod
vodu. Tu ćemo na jednom mjestu ostaviti par jačih grančica, dok ćemo
stablo povrh toga sasvim odrezati. Te ostavljene grančice također ćemo
prevršiti na duljinu od 30—50 cm., da se što bolje razvije glava. Poslije
bi se već prema određenoj svrsi odsijecali izbojci iz glave svake ili svake
druge ili treće godine.


Obično biva, da nijesmo u mogućnosti provađati čišćenje u mala


tima ili izdanačkoj šumi do 8.—10. godine, dok se naime materijal nemože


107




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Redovi ključica su udaljeni 1.5—3 m, a ključica od ključice 1—2 m.
Najbolje odgovara razmak redova 2 m i daljina od ključice 1.50 m.


Vrba svake debljine, zabodena u zemlju, dobro tjera, no ipak su
bolje tanje nego deblje ključice, već i zbog toga, što lakše zarastu i imaju
manje rane. Nekada se moraju međutim saditi starije i jače ključice,
kada su izložene većoj dubljini i strujanju vode, te šteti od leda. Led,
koji se uhvati zimi pri višoj vodi na ključici, kod opadanja vode sastruže
koru na ključici i tanju ključicu lakše prelomi. Da li je bolje ključicu prevršiti
pri vrhu ili neprevršenu saditi, to ne igra ulogu, jer pri povoljnim
prilikama, kad ključica ima dovoljno vlage, ako ne stoji u vodi, onda ona
tjera od dna zemlje, ako pak stoji u vodi, onda tjera povrh vode.


Umjetno pošumljenje sječa u mekim šumama vrlo je mučna i delikatna
zadaća, makar nekoji misle, da vrbu treba samo zabosti, makar i
naopako, pa da ona istjera. Više puta traje to nadosađivanje i desetak
godina, stoji vrlo mnogo novaca pored sve stručnosti i opreznosti.


Ako je sječina zarasla kupinom i glogom, to radnike — makar i najbolje
— ne može nitko natjerati da oni poderu svoje odijelo za ovu jednu
nadnicu. Ako i ode radnik, to nemože svrdlom napraviti luknju, jer je
tlo pretvrdo i nema p,rostora za okretaje, a i ključica se ne može nikada
dobro da učvrsti. Ako nije voda oko 5—6 m, onda se ključice na visokim
gredama ne mogu da prime. Ako se opet i prime, onda tjeraju od zemlje,
pa ih kcrov uguši ili se pak posuše kasnije zbog suše ili pomanjkanja
vlage. Lakše se primaju kod normalne poplave ključice posađene u
donje zone, jer ključice imaju više vlage. Ali se i one mogu lako posušiti,
kad voda opadne i nastane suša, pošto su stajale u vodi i puštale
korijenje u vodu, pa se to poslije osušilo, dok se korijenje u zemlji nije
dovoljno razvilo.


| Jedna važna prednost umjetnoga pošumljivanja ključicama bila bi
smanjivanje neplodnoga zemljišta privodeći, ga šumskoj kulturi. Sve
udubine, načinjene od vode ili nastale kod postavljanja nasipa, mogle bi
se postepeno i polako zatrpavati i pošumljavati. Na vrhu udubina, sa
strane kao i na izbrešcima, nastalima za vrijeme pravljenja nasipa, gdje
je bilo jače drvo, imale bi se posaditi jače, deblje i duže ključice. One će
podjedno zaustavljati granje i nanos, te će se zemljište polako podići. A
sâda bi se dalje iza ovih postepeno mogao nastavljati taj posao. On je
spor i traje dugo godina, no može uspjeti.


Ma na koji način bile vrbove kulture izvedene, dobro je da budu
mladice što bliže, kako će moći da dadu što upravnije drvo. Malati su
već sami po sebi pregusti, tako da će ondje i mladice biti sasvim
lijepe, upravne i čiste. Isto su tako izbojci iz panja vrlo gusti, ali ti su
nešto pognuti i vrlo granati. Prazna mjesta medu panjevima popunjuju
se sadnicama, da bude sklop što zatvoreniji. Kod umjetno posađenih
ključica također je bolje, da one budu što gušće, no tu se u glavnom
računa s tim, da nas pošumljenje dođe što jeftinije. Pogotovo će nas
pošumljenje doći skupo, ako moramo da sadimo u kupinu, glog i velik
korov. Zato ćemo se ovdje zadovoljiti i s time, ako se sklop postigne
tek oko 10—15 godine.


Kako je to već napomenuto, najveći utjecaj na pošumljenje, bilo to
prirodno ili vještačko, ima voda, a to se baš najviše pokazuje kod vrbe.
Ako izbojci iz panja, mladice ponikle iz sjemena ili ključice ne dođu za
vrijeme vegetacije dulje od 14 dana pod vodu, primljena će vrba u naj


106




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 23     <-- 23 -->        PDF

pošumimo i niža mjesta, gdje se voda češće i duže vremena u godini
zadržava, jer će ključice radi svoje visine i pqred više vode još uvjek
moći tjerati.


Ključice 1—3 cm debele sijeku se u najbližem malatu, mladiku, koji
je od prirode nastao i gust kao kefa. Ključice neka su čiste, bez vazdušnih
ili vodenih žilica, jer ključice s vazdušnim žilicama slabo ili nikako
ne tjeraju, budući da su već svoje adventivne pupove upotrijebile
za žilice puštene u vodu. Zato moramo dobro paziti na to, da uzimamo
ključice iz malata sa najviših mjesta i da ne budu obraštene žilicama,
odnosno da obraštene dijelove odbacimo, odsiječemo, jer se vazdušne
žilice javljaju na vrbovim stablima s nižih mjesta, koja dugo vremena
budu u vodi za vrijeme vegetacije. Vrlo se dobro primaju ključice
s panjeva, samo su krive i granate.


SI. 7. Desetgodišnja čista zdrava vrbova sastojina, nastala iz sjemena, čišćena u šestoj


godini i sada dospjela za proredu. Debljina do 20 cm, visina do 18 m. Po dnu se vide


vodene žilice, koje vrba pusti za vrijeme velike vode.


Najbolje ćemo napraviti, ako uzimamo ključice iz malata sa zašti


ćenoga dijela, gdje ključice nemaju vodenih (vazdušnih) žilica, ako tako


voga malata ima. 1 ključice s panja i ključice sa zaštićenog terena rado


guli zec, kad se već posade.


Sama se sadnja obavlja željeznim svrdlom, s kojim se načini luknja


0.30—0.80 m duboko, zatim se umetne koso zasječena ključica u zemlju.


Kako ona ne stoji čvrsto, to se sada zabode svrdao par centimetara dalje


pokraj već udjenute ključice i zemlja se svrdlom naturi na ključicu, od


nosno je utvrdi s jedne, a ako je potrebno, i s dvije strane.


105




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 22     <-- 22 -->        PDF

vlažno, da sjeme klija. Dođe li sjeme, koje zadrži klijavost samo par


dana, na suhu zemlju i ne uspada li kiša, to od pošumljenja nema ništa.


Priroda sama pošumi sjemenom sve nanose tako gusto i tako si


gurno, da tu ne treba nikakovog umješavanja od strane čovjeka. To su


tako zvani malati (dolazi od riječi mlad, malad, malat). Ponekad se znaju


na ovaj način pošumiti i dijelovi novih sječina. To biva, ako je zemljište


na ovakovoj sječini sasvim očišćeno od granja i nema trave, a to opet


biva, ako se voda zadržava na sječini do opadanja sjemena i povuče se


tek za vrijeme opadanja sjemena. God. 1924. bila je voda visoka preko


čitave godine i panjevi se na sječinama nijesu primili, jer su bili zagu


šeni. Druge godine, t. j . 1925, došla je odmah redovito normalna poplava


do 5 m visine i voda se rano povukla, te su se oni djelovi sječine, koji su


bili srednje visine (4—5 m), mogli pošumiti sami od sebe iz sjemena. Isto


se tako mogu pošumiti sječine pored same obale, ako voda ondje staloži


mulja i humusa i na tome se po odlasku vode primi vrba. Razumije se,


to je moguće samo prve godine.


Ovako iz sjemena pošumljene sječine rijetke su i mogu da iznose


najviše do 10% svih sječina.


Neki preporučuju, da se puštaju svinje u sječinu, da one ruju i
priprave tlo za primanje sjemena. Ovo prema dosadanjem ovdješnjem
iskustvu nije donijelo nikakova uspjeha, jer se sječine pošumljuju tek
druge godine, kad je kupina sve obuzela. Svinja ruje ondje, gdje je
močvarno, gdje se zbog nizine sjeme ne može primiti, a neće da ruje,
gdje je kupina, suho i visoko. Ako već i ruje ondje, te rijotine dođu opet
brzo pod korov, a u koliko ne bi došle, svejedno se ništa na njima ne
primi iz razloga, što nije dovoljno vlažno mjesto, što rijotine nijesu lijepo
prevrnute, nego suviše rahle, i na koncu, što se ondje odmah javlja i
trava i korov.


Valja napomenuti, da s.e kod pošumljavanja sjemenom viša mjesta
najviše pošumljuju jagnjedom. Strane greda i niža mjesta, koja uopće
mogu doći u obzir kod pošumljavanja, pošumljavaju se običnom i krhkom
vrbom, a najniža mjesta uz to još i rakitom.


Ako panjevi nijesu stari i ne dođu za vrijeme vegetacije skupa sa
izbojcima dugo pod vodu, znade se vrlo lijepo i cijela sječina pošumiti
gustim mladicama iz panja. Kod redovnog vodostaja tako se i pošumljuju
srednje i najviše zone, dok najniže treba svakako pošumiti umjetno. Više
puta izdanačko pošumljivanje slabo koristu osobito ako su panjevi stari,
jer onda daju vrlo slabe izdanačke šume. Što je panj mlađi i tanji, to će
bolje izbiti. Iza jednoga turnusa, a eventualno i dva, mogu panjevi još
da dadu dobre izdanačke šume, dok to kod slijedećih turnusa već ne
biva.


Mora se istaći ovdje to, da niži panjevi daju bolje izdanačke šume,
samo su manje sigurni za pošumljenje. Visoki pak panjevi ne daju nikad
dobro drvo, nego samo granje i zato se u mekim šumama napustila
ostavljanje visokih panjeva.


Gdje se vrbovi panjevi krče, a zemljište ne dolazi pod vodu, tjera
vrba iz žila i daje vrlo lijepe sastojine.


U koliko se ne bi zemljište ili sječine pošumile na prirodan način
iz panjeva i žila ili pomoću sjemena ili bi na koji način ovaj podmladak
bio ugušen, treba što prvo pristupiti pošumljavanju na umjetni način,
sađenjem 1—3 m visokih ključica. Time ćemo ujedno i to postići, da


104




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 21     <-- 21 -->        PDF

klija i tjera mladice. Ove će mladice tim bolje tjerati, ako voda ne ode
prenaglo i ne nastanu suviše velike suše. Ako nema riječne vode, potrebne
su kiše. Za godinu dana pokraj povoljnih prilika znadu mladice
postići visinu od 0.5 m i više. Naprotiv kod vrlo nepovoljnih prilika
znadu se ugušiti, naime ako na njih za vrijeme vegetacije dođe visoka
voda i bude na njima više od 10—14 dana. Osuše se i onda, ako voda
naglo opane na najniži vodostaj i k tome nema kiše, nego nastupe vrućine.
Onda naime pijesak brzo izgubi vodu i apsorbira previše topline.
Ovo potonje se događa već rijetko. No u koliko pošumlienje prudova
sjemenom ne bi jedne godine uspjelo, to u dvije do tri godine uspije sigurno,
jer ne samo da vrbovog sjemena ima vrlo mnogo i da svuda dospije,
nego to sjeme zadrži u vodi i nešto duže kliiavost. Tako na pr. ako


SI. 6. Meka sastojina stara 22 godini:, uzgojena iz panja na terenu visokom 4-5—5 m.
Lijevo jagnjed, desno bijela stabla topolova, ostalo vrba. Podstojna lisnata i tanka
stabla su vezova i po koje hrastovo.


iz jezera za umjetno ribogojstvo ispustimo vodu, na muljevitom i humoznom
dnu brzo će poniknuti vrba, ako je i nijesmo ondje sijali.


Razumljivo je, da će se ovako pošumiti samo ona mjesta, koja nijesu
vrlo niska, a čista su od trave, mahovine i korova. Sjeme, koje dospije
u travu, kupinu ili inače u korov, ne dospijevši ujedno do zemlje.
ne može da se primi. Kad bi se u ostalom i moglo da primi i nikne, suviše
velik i gust korov, kroz koji se više puta uopće ne može ni da prođe,
uguši mladu biljku u zametku.


Prirodnom pošumljenju sjemenom mnogo pomaže i vjetar, jer odnosi
sjeme i na mjesta, gdje ga voda ne bi mogla donijeti. No tlo mora biti


103




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Riječna je voda od tolikog utjecaja na pošumljivanje i uspjeh pošumljivanja,
da kod pogodnog vodostaja, t. j . kod vodostaja u aprilu,
maju i junu (4—5.5 m) znade pošumljenje, bilo to prirodno ili pak umjetno,
uspjeti potpuno i sigurno. Kod suviše visoke vode kulture se na nižim
mjestima poguše i ostanu možda samo one na najvišim mjestima. I panjevi
se sasvim osuše. Prudovi ostaju pod vodom za vrijeme, dok sjeme
pada, pa se ni iz sjemena ne može ništa pošumiti. Nizak vodostaj škodi
opet radi pomanjkanja vlade. On pogoduje kadšto samo pošumljenju u
nižim dijelovima terena, ali te kulture stradaju opet od velike vode, koja
nadođe kasnije.


Oborine mogu isto tako imati velik utjecaj. Za vrijeme niskog vodostaja
obilne kiše nadoknađuju riječnu vodu i pomažu mnogo uspjehu
umjetnog pošumljenja. Tuča i snijeg znadu mnogo naškoditi vrbovim
sastojinama i to tuča mladom drveću, a snijeg starijem drveću. Inače u
Podunavlju ima dosta malo oborina, tek 500—750 m/m.


Utjecaj vjetra kod pomlađivanja mekih šuma igra važnu ulogu, jer
raznosi sjeme. Na ovaj se način pošumljuju iz sjemena viša mjesta, koja
nijesu obrasla travom ili korovom. Štetan se utjecaj vjetra očituje, poglavito
kod vrbe, u vjetrolomima, a kod veza u izvalama. U mekim šumama
nema vjetar toliko utjecaja na pokrov tla i listinac, jer toga tako
reći i nema u mekim šumama. Voda ga raznese svuda. Isparivanje se
očituje samo za vrijeme velikih suša i na mjestima, gdje je više pijeska.


II. UZGAJANJE RITSKIH ŠUMA.
1. Meko drveće.
Vrba obična ili bijela (Salix alba). Glavno drvo ovdašnjih
mekih sastojina jest ta vrba sa svojim podvrstama i hibridima.
Ona može da naraste do 25 m visine. Žilje joj se dosta duboko ukorjenjuje
u zemlji. Na kraju žilja nalaze se čitave grude sitnih žilica sisalica.
Stablo je lijepo, upravno i valjkasto, ako se razvija u dobrom sklopu,
dok u slobodnom prostoru dobiva čunjast oblik. Na slobodnom je prostoru
čitava krošnja čunjasta ili okrugla nastojeći da razvije što više i
što debljih ogranaka. Lišće joj je orijetko.


Ovu vrst vrbe u našim poplavnim šumama nalazimo najviše, jer su
joj osigurani svi potrebni uslovi za njen razvitak i umnožavanje. Ona
naime traži dobru zemlju, puno svjetla i dovoljno vlage za vrijeme vegetacije.
Vrba lista u aprilu, iza čega dolaze odmah velike vode, koje joj
daju potrebnu vlagu i hranu, da se može razvijati u maju i junu, kad je
vegetacija u punom jeku.


Vrba se pošumljuje najviše prirodnim putem, iz sjemena i iz panja,
a prema potrebi i umjetnim načinom, sađenjem ključica.


Najjednostavnije je pošumljenje prirodno (sjemenom). Ono je i najjeftinije
i najbolje. To ovdje obavlja voda i vjetar. Vrba cvjeta u aprilu,
a plod dozrijeva već u maju i junu, dok je još voda visoka ili je u opadanju.
Vrbovo sjeme zadrži klijavost vrlo kratko vrijeme, tek par dana
(4—7), a klija već za 12 sati. Na vodi zadrži sjeme klijavost kroz duže
vremena. Ono, u koliko već samo ne padne na zemlju ili ga vjetar ne
odnese, dospije u vodu, te ga ona nosi i ostavlja na kraju na mirnim
mjestima, gdje taloži, a to je na prudovima. Pri opadanju vode sjeme,
koje je došlo na čistu zemlju ili pijesak, imajući dovoljno vlage odmah


102




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Već na 3.5—4 m visine javlja se kupina, pa je ima sve do najveće
visine. Na visini od 4.5—6.5 m ima gloga, sviba i hudike. ülog počinje
nešto niže, a svib više. Po gdjegdje se nađe i trava penjalica, slaka,
divljeg hmelja, te koprive i si. Na čistim mjestima ima trave mekuše i
vlasulje. Od svega korova najviše priječe podizanje mekih šuma umjetnim
i prirodnim putem kupina, glog i svib.


Interesantno je, da se uz izvjesne vrste drveta i visine javlja uvijek
izvjestan korov odnosno grmlje, dakle na visini od 4.5—6 m ne može se
ni zamisliti vrba i jagnjed bez gloga, sviba, hudike i jagodnjaka (kupine).
Pod hrastom u poplavnom području rijetko ćemo naći to grmlje odnosno
korov, jer on bolje zasjenjuje zemlju.


Isto je tako značajno, da sve vrste drveća, koje uspijevaju u mekim
ritskim šumama, zahtijevaju svjetlo, pa stoga grmlje pod njima podnosi
zasjenu.


SI. 5. Postepeno stvaranje rralata i nastajanje miješanih vrbovih i jagnjedovih sastojina.
Pozadi sastojina stara 15 god., u sredini sastojina stara S god., a naprijed sastojina
stara 2 godine.


Neke šume uzgojene iz sjemena daju zaista izgled visokih šuma,
dosta su lijepe, upravne i visoke. Tek panjače iza druge ophodnje mogu
dati mjestimice izgled niskih i izdanačkih šuma.


Kako vidimo, na uzgoj drveta u glavnom utječe visina terena iznad
normalnog vodostaja, jer su uvijek sastojine na višem terenu bolje i prirast
veći. Velika je rijetkost, da bi kod iste visine zemljišta sastav tla.
bilo u fizikalnim ili pak u kemijskim svojstvima, imao većih razlika, tako
da bi i unutar jedne te iste visine bila potrebna posebna klasifikacija.


101




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Pijesak vodu propušta vrlo lako, lako je u sebe prima i lako je gubi.
Mala primjesa i´lovače, a kasnije i travni pokrov čini, da se taj pijesak
konstruktivno veže, t. j . da ga vjetar i voda dalje ne nosi. Humus također
veže i daje obilje mineralnih spojeva, koji su u vodi topivi i drveće
ih može primiti. Dakle i što se tiče hemijskog sastava tla, i tu ima neznatnih
razlika, ali te zavise od visine i množine taloga. Kod rastenja
vode nalazi se i u tlu viših greda nivo vode u istoj visini kao i u rijeci,
što dokazuje, da je tlo propusno.


Niti u ,ritu, koji je poplavljen, niti u ritu, koji je zaštićen od poplava,
makar da ima vode i močvara, ne nalazimo izrazito kisela zemljišta.
Kisela zemljišta ima vrlo malo i to više u zaštićenom, nego u poplavnom
području, ali i to se kanalizacijom dade pretvoriti u dobro poljoprivredno
zemljište. Izrazito kiselog tla nema zbog toga, što se voda nigdje ne
zadržava suviše dugo, ne stagnira, nego se kreće, u poplavnom području
teče, u zaštićenom se opet prema vanjskom vodostaju diže i spušta kao
podzemna voda. Da bi nastalo izrazito kiselo zemljište, trebao bi donji
sloj da bude nepropustan (dakle ilovača ili glina, što ovdje nije slučaj,
jer je pijesak) ili bi trebao da bude treset, koji vodu kao spužva upija
i drži.


Najvažniji faktor kod nizinskih poplavnih šuma jest voda, pošto u
tim šumama uzgoj u glavnom i zavisi od vode. Boniteta zemljišta zavisi
skoro isključivo od visine terena nad normalnim vodostajem Dunava. I
dok se kod izbora vrste drveta za ,šume u brdima uzimaju tek stotine
metara u obzir, to se kod mekih šuma moraju u obzir uzeti i decimetri.
Tako možemo reći, da drveće uopće ne uspjeva na zemljištu do ca 2.5 m
iznad normalnog vodostaja vode u Dunavu. Tu se voda zadržava najveći
dio godine. Ako voda i opadne do normalnog vodostaja, što se događa
u jesen u septembru i oktobru, to se u toj visini tek može naći zukve.
site, oraščića i poslije vode gorčaka ili lisca i repice. U visini od oko 2.5—
3 m nalaze se prva kržljava drveta i to vrste Salix purpurea, Salix cinerea
i ponešto Salix alba. Salix purpurea i cinerea su same po sebi
grmlje, dok Salix alba, ako i raste kao drvo, biva ovdje sasvim kržljava,
pa dosegne tek visinu od 5—6 m i debljinu (1.30 m iznad zemlje) oko 10—
15 cm. To drvo polegne, odnosno ako je to već stari panj, onda na njemu
tjeraju vrlo kržljavi izbojci. Ovdje se od trava nalazi zukva, sita, šaš
i lisac. Između 3—3.5 m iznad normalnog vodostaja Dunava nalaze se
već vrbove sastojine, koje su još uvijek dosta kržljave. Prsna im je
debljina u dobi od 30 g. 15—20 cm, a visina 10—12 m. U ovoj se zoni
nalazi osim šaša i trska i nekoje više trave. U visini od 3.5—6.5 m nad
normalnim vodostajem uspijeva već svagdje vrba i to još uvijek s manjim,
ali već jedva zapažljivim razlikama. Tu već vrba postigne u 30 godina
prsni promjer od 25—40 cm i visinu od 20 m, dapače i 25 m. Razumije
se, da je i tu uzrast vrbe na višem položaju svakako bolji nego one na
nižem položaju. Jagnjed se tek javlja iza visine od 4 m i to od 4 do 4.5 m
kržljav, malen, zaostao u rastu, dok u visini od 4.5 pa do 6.5 m već uspijeva
dobro i to je sve ljepši i ljepši, što je teren viši. Tako jagnjed od
30 godina može kod visine terena od 4 m iznad normalnog vodostaja da
postigne debljinu 20—25 cm i visinu od 9—12 m, dok na visini od 6 m
postigne prsnu debljinu od 50—80 cm a visinu od ca 30 m. Tvrdo drvo.
u koliko ga ima, dolazi na visini od 4.5—6.5 m.


100




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 17     <-- 17 -->        PDF

može oteći. Kad je voda velika i ulazi udubinama neposredno iz rijeke
ili dapače prelazi i preko najvećih greda, onda ona teče svagdje najvećom
brzinom. Voda je hladnija ondje, gdje brže teče, i obratno, a to je važno
znati, jer i o tome ovisi uspjeh pošumljavanja.


Nadmorska visina mekih šuma u Podunavlju iznosi 71)—90 m iznad
morske površine. Kod Bezdana normalni vodostaj odgovara nadmorskoj
visini od 84.58 m.


Tlo ovdašnjih poplavnih šuma jest fini pijesak, mulj, pomiješan sa
humusom i nešto ilovače, pa bi se skoro općenito moglo reći, da je to
humozno-ilovasti pijesak (Lettsand). Pojedina mjesta mogu pokazivati
manje diferencije, t. j . nešto više čistoga pijeska, a manje humusa i ilovače
nego obično, što svakako zavisi od visine vode i zapreka, gdje se


SI. 4. Neznatna razlika u visini terena i znatna razlika u visini drveća. Pred visokim
drvećem istjerali panjevi od ovogodišnje sječe. Na čistom se mjestu, jer je nešto niže,
već panjevi ni jesu primili.


muli taloži. Na mjestima, koja su bliža rijeci, gdje se nanosi stvaraju i u


smjeru su strujanja vode, ali gdje nema toliko zapreka, voda taloži naj


krupniji i čisti pijesak, koji je teži i neplodniji. Finije čestice i humus nosi


ona dalje. To je obično u vrhovima otoka ili ada pri njihovu stvaranju.


Gdje voda dere obalu, tu kupina, trave, grmlje i drveće čine za


jpreku i tu se staloži odmah i pijesak i humus —. to u obilnoj rrtjeri.


Gdje voda dere obalu, vrlo se lijepo vide naslage od svake godine, pa se


i po naslagama odmah dade zaključiti, koje je godine kako visoko bila


voda. Uz manje razlike može se općenito reći, da je tlo, što se tiče nje


gova sastava, dosta jednolično.


99




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 16     <-- 16 -->        PDF

i to se usporavanje može osjetiti do iznad Apatina. Kad samo jedna
rijeka raste, ne osjeća se toliko usporavanje oticanja vode niti naglo
rastenje. Ispod utoka Drave u Dunav bazen Dunava počam od Aljmaša
pa do Bogojevskog mosta, a i nešto dalje sve do Dalja, suviše je malen
i uzak, tek 1—2 kim, da bi mogao svu vodu obje rijeke u sebe primati i
redovito otpravljivati. Osim toga profil pod mostom, kuda voda može
da protječe, tek je oko 500 m širok, a vodotok iznad mosta kod Marinoga
Pruda i ispod mosta vrlo rđavo regulisan i ne čisti se, gdje bi trebalo.
I to je bilo uzrokom, da je za većih poplava 1924. i 1926. god. nivo vode
u neposrednoj blizini, Vukovaru i Mohaču, bio za 70—100 cm niži od
nivoa vode na sektoru Bezdan—Bogojevo i da su tada provaljeni nasipi
u apatinskom ritu.


Otkada su izrađeni nasipi (pred kojih 40—50 godina), voda je povisila
nivo zemljišta uz obalu za 1.5 m visine. Da je tomu tako. vidi se
i po tom, što se na nižim mjestima u poplavnom području vidi hrastovih
panjeva, gdje se danas već hrast ne može više uzgajati, ili drugim riječima,
povišenjem vodostaja i velikih poplava donja je granica zone otišla
na više. To potiskivanje donje granice paralizuje međutim povišavanje
obala i greda pored obala, jer su se i te prema podacima, sa kojima se
se raspolaže, podignule za 1—2 m.


Ovi svi navedeni fakti uzrokom su, da je nivo najviše vode u
1924. i 1926. godini bio za 1.75 do 2 m viši od nivoa najviše vode pred
40—50 godina. Najviša voda 1920. godine bila je 7.24. 1924. god. 7.48,
1926. god. 7.82 m i da nije 1926. god. provalila nasipa, po mišljenju stručnjaka
dostigla bi visinu od 8.50 nad normalnim vodostajem.


Srednji je vodostaj 4.50—5.50 m. On ujedno i najbolje pogoduje
uzgoju mekih šuma, kad najveći dio šume dođe pod vodu, osim najviših
greda, no i te dobiju vlagu odozdo.


Vrlo visoke vode i slabi nasipi bili su povodom poplavama 1924. i
1926. god., pa su se zbog toga morali nasipi proširiti i povisiti na vodostaj,
koji bi bio, da voda 1926. g. nije provalila nasipa, t. j . na 8.20 + 1 m
ili na 9.20 m iznad normalnog vodostaja. Presjek nasipa sada je dva puta
veći nego presjek staroga nasipa.


Mađari su u zadnjim decenijima provađali redovito regulaciju Dunava
i napravili su dva presjeka — na Sigi kod Bač. M.onoštora i iznad
Aljmaša kod Srebrenice-Hulija i Bajara. Time su put vodi skratili i dali
joj veću brzinu. Obale, gdje ih je voda rušila pored naselja ili blizu nasipa,
oblagali su kamenom, da se dalje ne ruše. Redovito godišnje korito,
je čišćeno i bagerovano, tako da je otjecanje vode bilo brže i slobodnije.
Od oslobođenja se na žalost na tome nije ništa radilo, pa je i to pridonijelo
katastrofama u 1924. i 1926. godini.


Ovom prilikom valja spomenuti nešto i o samom načinu rastenja i
opadanja vode u rijeci i onda u ritskim nizinama dalje od korita rijeke.
Voda u rijeci brzo raste i brzo opada. Jer su grede pored rijeke visoke,
to voda ne može iz rijeke neposredno i brzo doći u nizine, nego obično
dolazi jarcima, udubinama, kanalima i rukavcima odozdo polako i treba
duže vremena, da se teren napuni vodom. Isto tako voda ovdje polako
i opada.


Prije dolaženja vode u izvjestan teren javlja se uvijek kapilarna
podzemna voda, samo ona ne može tako brzo rasti kao voda, koja teče.
Isto tako treba dugo vremena, dok ona ode s terena, odakle inače ne


98




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 15     <-- 15 -->        PDF

120 kat. jutara površine. Razumije se, na drugom je mjestu toliko nanijela.
I kod rukavaca rijeke imade odronjavanja, ali u maloj mjeri, dok
je taloženje nešto veće, jer dosta nanosa dođe iz glavne rijeke.


Voda je redovito velika za vrijeme otapanja snijega u visokim gorama,
što pada u mjesecu maju. Tako visoka voda znade potrajati i u
junu mjesecu. Osim toga znade doći u godini i po dva do tri puta visoka
voda, već prema oborinama. Sa šumsko-uzgojnog gledišta visoke vode
igraju vrlo veliku, dapače presudnu ulogu kod uzgoja mekih šuma.


Kako je to već napomenuto, dok se zemljište rita nije počelo isušivati
i zaštićivati od poplava, dotle i vode nijesu bile tako velike. Izgradnjom
nasipa bazen vode, koja se prije mogla razlijevati svuda, sada je
stegnut na bazen među nasipima. Taj je spram dosadašnjeg vrlo malen.


SI. 3. Prazno mjesto medu vrbovim sastojinama označuje udubinu, koja je tek za 0-80 m
niža od ipokrajnos terena, na kojoj visini vrba već može uspijevati. U dnu udubine je
sorčak i repica, bliže drveću šaš.


Da bi ista količina vode mogla proteći kroz taj mali profil, mora da bude
visina i brzina vode veća. Radi sječe i devastacije šuma u visokom gorju
mnogo više vode dolazi i stječe se u rijeke, jer ih nema što da zadrži.
Neregulisano stanje Dunava sprečava vodu u brzom oticanju i prema
tomu nastaje usporavanje i podizanje vode.


Ovdje, t. j . između granice Bezdana i Bogojeva, baš gdje ima i najviše
nekih šuma, jedan važan uzrok podizanju nivoa vode jesu specijalne
prilike ovoga kraja. Kad raste istodobno i Dunav i Drava, onda voda
naglo raste. Dravska voda, pošto brže teče, zaustavlja dunavsku vodu


97




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 14     <-- 14 -->        PDF

podijeliti na više dijelova ili zona, od kojih svaki ima svoje osobine (o
čemu će biti potanje govora kod određivanja boniteta zemljišta), jer
razlike u visini igraju kod toga najveću ulogu. Konfiguracija je vrlo
raznolika, jer iza jedne od nanosa nastale grede slijedi dugoljasta udubina
užega ili širega obujma ili kakav rukavac rijeke. U nekojima udubinama
leži uvijek voda, te one za šumsku kulturu nemaju važnosti, nego samo
za ribolov u doba, kada voda raste i opada. One udubine, koje samo za
vrijeme rastenja vode dođu pod vodu, kod uzgoja mekih šuma dolaze
već u obzir.


Ovakovu konfiguraciju tla stvara sama voda neprestanim odronjavanjem
i odnošenjem zemlje s jednog dijela, te nanašanjem i taloženjem
na drugom dijelu. Ondje, gdje voda udara u obalu i gdje je glavna struja
rijeke (matica) blizu same obale, voda obalu neprestano za vrijeme rastenja
i opadanja odvaljujc i zemlju nosi, te je taloži na mjestima, gdje
je matica rijeke daleko od obale. Zato ćemo naći uvijek na onim mjestima,
gdje voda dere, visoku i odsječenu obalu, a duboku vodu, dok na
onim mjestima, gdje voda nanosi, s postepenim prelazom prudove i pučinu.
Rastenjem vode ne samo da se propusna zemlja razmoči u samoj
visini vode, nego još i više (filtracijom i kapilarnim uvlačenjem vode),
te se cijela obala, ma kako bila vezana drvećem, ruši u vodu. Kad voda
naraste do visine obale, tada već prestaje rušenje obale, jer voda tada već
vrši velik tlak na obalu sa strane. No najviše se obala ruši za vrijeme
opadanja vode, kada namočena zemlja u obali izgubi protutlak vode sa
strane. Ove obale za vrijeme velikih voda sa svojim drvećem, panjevima
i travom služe kao umjetna naprava za zaustavljanje i taloženje sitnoga
pijeska i humusa, pa otuda dolazi to. da su obale, koje voda dere, uvijek
najviše.


Na mjestima pak, gdje nije bilo drveća niti kakove zapreke, a i
inače je zemljište bilo nešto niže, dobiva voda za vrijeme rastenja i razlijevanja
spoj s drugim rukavima rijeke ili s grabama, iskopanim za podizanje
nasipa. Strujanje je vode ovdje brzo i voda si tu iskopa neko
korito. Tako nastaju dugoljaste duboke udubine poput većih kanala.
Ovakove spojne kanale znadu više puta i sami ribari ili kupci drva da
umjetno iskopaju ili vodi pripomognu radi bržega prolaza, lakše vožnje
i lakšega izvoza drva iz rukavca u rijeku ili obratno.


Niža mjesta i šire nizine nastaju inače kod stvaranja greda. Manje
zamuljeni dio između dviju greda predstavlja takovu nizinu.


Qdje je voda mirna, obično na protivnoj strani od obale, koja se
ruši. pošto voda lagano teče, stvaraju se postepeni nanosi, prudovi, koji
su više manje ovalna i pravilna oblika i protežu se uz samu rijeku. Ako
ovaj prud i ovo taloženje presijeca kakav duboki rukavac rijeke, to se
stvaraju udubine odnosno zatoni više okrugloga oblika, koji su samo
otvoreni prema rukavcu rijeke ili prema rijeci dolje, dok sa samom
rijekom gore nemaju spoja, jer je taloženje usporedno s rijekom.


Voda neprestano radi, na jednom mjestu dere, na drugom nanosi,
pa zato površine šuma pokraj same vode nemogu nikada biti stalne, nego
se neprestano mijenjaju. Mrtvi rukavci rijeke, koji su se od toka daleko
već udaljili, a strujanje vode za vrijeme rastenja ne ide u pravcu njih, ti
se također postepeno i lagano zatvaraju. Odronjavanje obale može biti
tako silno, da se u jednom danu otkine i više katastralnih jutara zemljišta.
Na jednom mjestu ispod Apatina odronila je rijeka za 10 godina preko


96




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 13     <-- 13 -->        PDF

R, i t s k o, od poplave zaštićeno područje, udaljeno 1—2
km od nasipa, gdje se još osjeća utjecaj podzemne vode, isto je kao i
poplavno područje. Tu su i iste vrste drveća, u koliko nije hrast saden.
Dalje unutra već se ne osjeća utjecaj vode, pa ni meke vrste drveta ne
uspijevaju (vrhovi se vrbe suše, kukci je mnogo napadaju i manji joj je
prirast). Tu se uzgajaju poglavito tvrde vrste drveća, kao hrast, brijest,
grab i bagrem. Starije su sastojine prirodno pošumljene, novije umjetno.
Tlo je više ilovasto. Hrast je ovdje nešto ljepši. Nasipi su podignuti ü
prošlom stoljeću, pa se sada neprestano još povisuju. Iza nasipa podignute
su i pumpe ili šmrkovi za crpljenje i izbacivanje unutarnje vode, koja
se opet skuplja s kanalima. Podizanjem nivoa vode podiže se podjedno
i podzemna voda u odvodnjenom području, koja je pri nasipu visoka i


SI. 2. Nanos pruda i površina prirodno zašumljena sjemenom, odnosno stvaranje malata
(mladika) kod staroga Dunava. Lijevo se vidi voda.


tek se nakon 1—2 km daljine gubi. Kanalskom se mrežom postizava to,
da se štetan uticaj te vode otkloni i bliže nasipa. Ovdje se drvo može
uzgajati i u nižim zonama, nego van nasipa, jer ga voda neće ugušiti.


Danas meke šume u Podunavlju spadaju pod direkciju šuma u Apatinu
i pod državno dobro Belje, u Podravini s lijeve strane Drave (u Baranji)
pripadaju šume grofu Ivanu Draškoviću. Ostale pripadaju urbarijalnim
zajednicama, opštinama i privatnicima. Na si. 1. predstavljen je
jedan dio poplavnog područja u tlocrtu i u profilu A B, a i si. 2. pokazuje
jedan dio toga područja.


Konfiguracija zemljišta poplavnog područja više je ili manje valovita.
Ono se može u odnosu prema visini normalnog vodostaja Dunava


95




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Od raslinstva su se u prvom redu pojavljivale razne močvarne
trave, kao sita, zukva, šaš, rogoz, trska, oraščići (sočivice) i dr., a današnja
je flora tek najnovijeg porijekla. 1 od te današnje flore dolaze najprvo
trave, a tek najposlije drvo, Od drveća najprije se pojavljuju one
vrste, koje imaju lako sjeme, koje može da pliva na vodi ili ga vjetar
može daleko raznositi, a to su vrbe, jagnjcd, a ponešto i vez. Zatim dolazi
drveće odnosno grmlje s mesnatim plodom, što ga ptice raznose, a
to su glog, svib, kupina i hudika. Na koncu tek dolazi drveće sa teškim
sjemenom kao hrast i jasen.


Da drveće nije odavna, vidi se i po tome, što u poplavnom području
Dunava nema jako starih panjeva. Istina, vrba, jagnjed, topola i vez vrlo
brzo istrunu, jer su povoljni uslovi zato, propusno tlo, dovoljna aeracija
i transpiracija vode, ali i hrastovih panjeva ima tek iz najnovijeg doba.
Pojedine sastojine, osobito pored obale, nastale su iz sjemena, malo dalje
prema nutrinji već su sadene, što znači, da ondje nije bilo šume, Panjača
i koliko se nade, nijesu starije od jedne do tri ophodnje.


Ovdje se svakako mora i to uzeti u obzir, da se teren taloženjem
povišavao, pa su stari panjevi došli ispod površine zemlje i ne vide se,
što se mjestimično kod rušenja obale može konstatovati.


Alfeld ima inače posebnu vrst flore. Raslinstvo je ovdje u mnogome
slično raslinstvu na ruskim stepama, pa se nalaze i mnoge kultivirane
biljke kao i ondje, dok su visoke šume, ako ih je negda tu i tamo bilo,
danas vrlo rijetke. Razlogom je ove stepske flore posebna klima. U
proljeće dosta kasno, a u jesen dosta rano mrazovi, ljeto je jako vruće
i bez kiše, zima opet vrlo oštra i jaka. Prelaz iz ljeta u zimu i obratno
vrlo je nagao. Štete od bilinskoga i životinjskoga svijeta i od elementarnih
nepogoda ovdje su vrlo velike. I to bi bio jedan razlog, što se visoke
šume i druge vrsti drveća ovdje uopće ne uzgajaju ili u vrlo maloj mjeri.


P´red nekoliko desetaka godina bilo je poplavno područje Dunava
mnogo veće. Nastojanje, da se poplavna područja što više smanje,
obrane od poplave, isuše i zbog plodnoga tla što više privedu poljoprivredi,
smanjilo je i veličinu mekih šuma u tom području. Danas ćemo
samo naći meke šume između nasipa i rijeke, dok se na onim dijelovima,
koji su sada nasipom odijeljeni i odvodnjeni, meke šume postepeno gube.
Gube se, jer zemljište, čim je odvodnjeno i isušeno, već nije ni sposobno
za uzgajanje vrbove šume. No ne samo da nije više zato sposobno, nego
niti se ne isplati, jer na njemu možemo da uzgajamo najskuplje poljoprivredne
biljke.


Rit ima vrlo bujnu floru. Trave i korov narastu 2—3 m. Vazduh
je zagušljiv i pun vodenih para. Od maja do septembra ima mnogo komaraca,
muha i obadova. Po ljeti se od silne kupine ne može kroz njega
prolaziti, tako da zbilja daje izgled džungle. Najpitomija i najčišća izgleda
šuma u proljeće, pošto je snijeg u zimi korov prignječio na zemlju. U to
je doba i najpogodnije vršiti terenske radove, u koliko to voda ne bi
priječila.


Poplavno se područje ne može upotrijebiti za poljoprivredu. Jedino
može doći u obzir paša i eventualno košnja prije nastupa visoke vode
odnosno poplave. U starija vremena, kad je najviša voda bila za 1—2 m.
manja od sadanje najviše vode, našlo se možda tu i tamo kakovo mjesto,
gdje bi se moglo nešto i uzorati.


94




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 11     <-- 11 -->        PDF

vrsta drveća i gospodarenje u njima. Analogno ovome mogu se u sličnim
slučajevima stvoriti zaključci za cstale meke šume u poplavnom području
drugih većih rijeka.


U velikom dijelu naše javnosti, dapače i kod samih stručnjaka, vrlo
se malo zna o mekim šumama i ne posvećuje im se tolika pažnja, koliko
one zaslužuju, jer im prihodi za jedno te isto vrijeme nadmašuju prihode
popriječnih visokih šuma. Kad je govor o vrbi, tada se uvijek misli na
vrbu kao podređeno drvo ili grmlje, koje samo raste uz potoke, rijeke i
na rubovima jezera. 1 zbilja ondje, gdje ima vrednijih vrsta drvećadrveta ima dosta, vrba se ne može uzimati u obzir za uzgoj. Ondje međutim,
gdie nema drugog drveća, gdje nema drugih šuma ili ih ima na vrlo
malim površinama, a gdje su pored rijeka površine, koje redovito dolaze
pod vodu i na kojima se jedino može vrba uzgajati, mora se najozbiljnija
pažnja posvetiti što racionalnijem uzgajanju i iskorišćavanju mekih šuma.


SI. 1.


Meke ritske šume u Podunavlju nalaze se na okrajcima velike stepe
prvašnjega mađarskoga Alfelda između 44" 40´ — 46" T sjever, širine i
36" i 39" 6´ istočne dužine, a imaju faktičnu površinu od oko 50.000 hektara
s lijeve strane Dunava i Drave.


Postanak Alfelda vodi nas do aluvija i diluvija. U diluviju bila je i
ova čitava nizina pod vodom. Po odlasku vode u aluviju nastaje nanošenje
i taloženje sedimenta. Zemljište se počinje isušivati i pojavljuju se
prva suha mjesta u Telečki i visoravan kod Titela. Isušivanjem se pojavljuje
i prva flora, no zato u aluviju ima još uvijek dosta močvara u nizinama
rijeka. Ljudsko naselje dolazi tek u zadnjem dijelu neolitskoga
doba. Istina, nađeno je ostataka i kostura i iz diluvija, ali je dokazano,
da su ti ostaci ovamo došli nanosom (Borovszkv).


93




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 10     <-- 10 -->        PDF

pravovremenom postavljanju lovnica, da bi se prcdusreo napad insekata
na dubeća stabla.


Radovi traju i sada, te se detaljnim pretresanjem i iznalaženjem
zaraze čiste i poslednji ostaci, da bi do proleća šume bile sasvim očišćene.
U tom slučaju proletni napad potkornjaka, koji će svakako u minimalnoj
razmeri uslediti, dočekaćemo spremni, da se eventualno uguši u
samome početku.


Résumé. Description des moments biologiques remarquables, observés pendant
la durée de ladite calamité, particulierement pendant l´été dernier et avant-dernier;
description des succes et des insucces dans l´utilisation de ces divers moments biologiques
pour combattre le mal.


«0»
Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ, APATIN:


MEKE ILI RITSKE ŠUME U PODUNAVLJU


(LES FORETS DE BOIS TENDRE AU BASSIN INONDÉ
DE DANUBE)


I. OPĆENITO O RITSKIM (MEKIM) ŠUMAMA.
Šume, koje se nalaze u nizama, a to je skoro uvijek u blizini većih
rijeka, mogu se nazvati nizinskim šumama. Od nizinskih šuma jedne se
nalaze u neposrednoj blizini rijeke, bilo da leže u poplavnom području
same rijeke, bilo da su djelomično odvodnjenc. Takove šume zovemo
ritskim i mekim šumama. R i t s k i m nazivamo ih zato, jer se uzgajaju u
ritu, na zemljištu, koje dolazi pod vodu ili, ako je zaštićeno napisom,
koje je prije toga dolazilo pod vodu. Meki m se šumama zovu zato,
jer se u njima pretežno uzgajaju meke vrste drveća. One šume, koje leže
nešto dalje od korita rijeke, a redovito se u njima uzgajaju tvrde vrste
drveća, bile bi u pravom smislu riječi nizinske tvrde šume. Te ne
dolaze nikad pod vodu.


Pod poplavnim šumama razumijevaju se uvijek onakovc
šume, koje se protežu uz rijeku, te dolaze periodično pod vodu i leže na
apsolutnom šumskom tlu. Glavna vrst drveta jest vrba i jagnjed, a pored
njih znade biti ponešto bijele topole, kanadske topole, veza, hrasta i jasena.
Procentualno se može uzeti, da vrba zaprema od čitave površine
mekih šuma 75—85%, jagnjed 10—20%, bijela topola oko 1%´, kanadska
topola oko 1%, dok tvrdo drvo 2—3%.


Kako se najviše mekih i ritskih šuma, o kojima želim govoriti, nalazi
uz Dunav i Dravu, odnosno među njima, kako te šume imaju svoje
specijalne osobine i kako se u njima do sada provodilo intenzivno šumsko
gospodarenje, nastojati ću prikazati njihov postanak, uzgoj pojedinih


92




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 36     <-- 36 -->        PDF

moramo da pošumljujemo sađenjem ključica i sadnica, u prvom redu
jagnjedovih, jer on daje veći prirast i više tehničkog drveta.


Sama se sadnja s ključicama izvađa kao i kod vrbe. One moraju
biti 1.5—3 m visoke i 1—4 cm debele. Za sadnju se rabi željezni svrdao
kao i kod vrbe. Mora se posebno istaći, da se jagnjed ne prima tako
dobro kao vrba iz ključica, odnosno da se prima dosta teško. Iz početka
se primi mnogo jagnjedovih ključica, ali ih kasnije uništi i najmanji mraz
ili suša, tako da se može reći, da ostane tek 20—40%, ako su inače povoljne
prilike. I već primljene ključice tavore dosta dugo vremena, dok
obrastu i otmu se. To obično traje 2—4 godine. Samo se po sebi razumije,
da se jagnjed ne može saditi na najnižim mjestima. Bolje će se svakako
jagnjed primiti, ako sadimo mlade sadnice iz malata sa žiljem, samo
što je to nešto skuplje.


Jagnjedovo drvo poradi većih dimenzija daje i više tehničkoga
drveta od vrbe. Ipak ovdašnji obrtnici uvijek više vole vrbu, jer je
čistija i bolje se radi. Cisti se dijelovi debla ostavljaju u trupcima dugim
po 2.10, 2.5, 3, 3.5, 4, dapače i po 6—8 m. Trupci dugi 2.10 m upotrebljuju
se za pravljenje klumpa, oni od 2—4 m upotrebljuju se u tvornicama
žigica i pile na daske. Od dužih se trupaca pile daske za čamce i dereglje
ili daske za utovar u šlepove i dereglje. Jagnjedove daske upotrebljuju
ovdašnji ljudi najviše za pod u kola, te za druge gradnje u suhom. Najveću
primjenu dobiva jagnjedovo drvo do 50 cm debelo za pravljenje
klumpa. Od debljega drveta prave cigani korita i karlice. Od čvorastog
ili kvržljastoga drveta mogu se također praviti korita, no teško se rade.
Ako je drvo pravilno kvržljasto i komad barem 2 m dug, uzimlju ga rado
stolari i tvornice pokućtva (za namještaje) i dobro se plaća. Jagnjedovo
drvo počne prije trunuti nego vrba, ako je vani.


Onaj dio drveta, koji nije sposoban za tehničko drvo, izrađuje se
na gorivo drvo. Jagnjedovo gorivo manje je još vrijedno od vrbovoga,
no jer je pomiješano s vrbom i manje ga ima, uzima se uvijek uz istu
cijenu zajedno s vrbovim.


Čisti se dijelovi dadu dobro cijepati, dok čvoraste odanke uopće
nije moguće nikako cijepati. Panjevi, koje želimo ostaviti za loženje
vršaćih mašina, moraju se ostaviti, da na pola strunu, na kratko se moraju
izrezati i onda se nekako mogu cijepati.


Deblje granje upotrebljava se za gorivo, a tanje za fašine. Zeleno
se lišće iagnjeda upotrebljava i kao zelena krma.


Bijela topola (Populus alba) stavlja najmanje zahtijeva
od sviju topola na bonitet tla, pa ćemo nju naći i na sasvim golom i neplodnom
pijesku, gdje i trave malo nalazimo, no naći ćemo je i na salitrenom
tlu. Nalazi se ponešto i na najvišim gredama u poplavnom području,
no najviše ćemo je naći u odvodnjenom području. To je drvo,
koje postigne visinu do 30 m i debljinu do 100 cm. Krošnju ima više čunjastu,
ako je u sklopu, inače jajoliku. Bijela topola traži svijetlo poput
drugih, no može i nešto više od ostalih topola da podnese zasjenu. Može
da živi i nekoliko stotina godina. Najbolje raste između 15 i 30 godine.


Na pjeskovitom tlu naći ćemo najviše bijelu topolu, koja je ponikla
iz sjemena. U raznim grabama, odakle je zemlja odnesena, kao kod
ciglana, nalazimo na preostalom pijesku skoro isključivo bijelu topolu.
Da topola može uspijevati i održati se ne samo na najmršavijem pijesku,
nego da i na salitrenim zemljištima bolje raste od drugoga drveća, uzro


118




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 37     <-- 37 -->        PDF

kom je njen minimalan zahtjev za opstanak. Bijela se topola pomlađuje
najviše iz nanesenog sjemena, no i iz žila raste vrlo dobro, dok iz panja
ili iz ključica vrlo slabo.


U poplavnom se području mnogo rjeđe nalazi od jagnjeda, i to samo
na visokim gredama tek pojedina stabla ili male grupice, no nikada tako
gusto kao vrba, pa ni kao jagnjed. Sjeme, kad po vjetru doneseno padne
na vlažnu i čistu zemlju, prima se i istjera već iste godine mladicu do
1 m visoku. Ako voda na tu mladicu ne dođe za vrijeme vegetacije, tada
ona ostane u životu, inače ugine. 1 mlado, već odraslo drvo ugine, ako
ima oko njega dugo vremena i mnogo vode. Iz nanosa pošumljenih vrbom
i jagnjedom vidi se, da šibe bijele topole nemogu dugo izdržati vodu, pa
zato u takovim malatima rijetko nalazimo topolu. Rijetko se nalazi topola


SI. 13. Sedamnajst-godišnja miješana meka sastojina na višem položaju i lošijem zemljištu
u šumama grofa I. Draškovića pored Drave. Drveće: kanadska topola, bijela
topola, vrba i joha.


u malatima i zbog toga, što joj sjeme prvo opada nego vrbi i jagnjedu,
još za vrijeme rastenja vode. Klijavost zadrži topola također vrlo kratko
vrijeme. U odvodnjenom se području vrlo gusto znade primiti i lijepo
rasti iz sjemena, jer joj tu ne smeta voda u razvitku. Ovako gusto nikle
mlade biljke možemo upotrijebiti i kao sadnice.


Ako panj topolov i istjera, čim nadođe prva voda, osuši se. te na
pomlađenje topole iz panja nemožemo ni računati. Naprotiv se oko panja
pojave jake i visoke mladice, koje su izbile iz žila, pa ćemo zato ondje,
gdje je ona ponikla iz žila, naći uvijek manje ili veće čopore samih topolovih
stabala. Kako mladice brzo rastu, to izmaknu još iste godine uticaju


119




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 38     <-- 38 -->        PDF

vode i ne zaguše se. Zato bi trebalo da se topolova stabla ili odsijecaju
sasvim u zemlju ili da se krče, kako bi izbojci iz žila odmah i bolje mogli
tjerati.


Sađenje topolovih ključica daje slab uspjeh, jer se malo primaju.
Zato se sade sadnice sa žilama. U Njemačkoj uzgajaju u posebnim biljevištima
topolove biljke, koje onda presađuju.


Topolu bijelu, gdje je gusta, treba dosta rano čistiti i proredivati.
Ako stabla ostavimo na gusto, tada budu sva dosta kržljava, a ako su
još izložena udarcu vjetra ili struji vode, znadu biti vrlo grbava i povita,
te ćemo već rano na njima naći hodnike od ličinka vrsta Saperda carcharias
i S. populnea. Mjesta kod topole, osobito kod starijega drveća,
gdje su se osušili ogranci, ostanu skoro uvijek nezaraštena, jer ogranak,
ako i suh, ostane vrlo dugo na samom stablu, tako da se na takovim
mjestima vide otvori kao na umjetnim gnjezdima. Drvo će, razumljivo,
unutra početi trunuti, a i zareznici ga lako napadaju. Zato treba nastojati,
da se već mlada drveta toliko pročiste, a i poslije prorijede, pa prema
potrebi i potkrešu, kako će moći dobro da rastu. Tada ćemo dobiti i
prima-drvo za tehničku porabu, inače će u nepovoljnim prilikama još
mlado drvo dobiti ispucanu koru, što je znak, da nije zdravo.


Mlado se drvo topolovo upotrebljava za vinogradarsko kolje i kolje
za ogradu, jer dosta dugo traje. Deblji trupci, ako su zdravi, upotrebljuju
se za sve ono, za što i vrba i jagnjed, s tom razlikom, da se topola mnogo
radije upotrebljava za tehničko drvo, jer mnogo dulje traje. Dok vrbu
i jagnjed za vanjske gradnje ne upotrebljuju, topolu ovdašnji ljudi vrlo
vole, jer može da traje i desetak godina, a da ne sagnjije. Ako je drvo
izraslo u slobodnom položaju, daje lijepe i zdrave daske bijele boje, inače
se inficira kroz otvore otpalih suhih ogranaka i redovito dobiva crljen,
koja je u početku žuta, a poslije žrto-smeđe-ervenkasta. Takova su stabla
redovito zebljiva ili okružljiva, jer im se pojedini godovi odjeljuju jedan
od drugoga. Više puta u čitavoj sječini ne možemo dobiti ni jednog zdravog
topolovog trupca.


Što se tiče topolovog goriva, to ga ovdašnji ljudi cijene skoro kao
tvrdo drvo, jer vrlo dobro gori, daje dobar plamen i toplinu. Topolovo
se drvo dade dobro cijepati.


U novije se doba počelo više sa sadnjom kanadske topole
(Populus canadensis), koja je pokazala još bolje uspjehe od jagnjeda,
jer raste lijepo i upravno, a donji dio stabla nije kao u jagnjeda
čičkav i kvržljast, nego sasvim gladak. Inače je vrlo slična jagnjedu.
Naraste do 35 m visoko i u debljini isto kao i crna topola. Raste vrlo
brzo i upravno. Grane tjera prema gore i nema ih tako mnogo kao
jagnjed, ali su u okrugu poredane. Muška su stabla veća od ženskih.
Kanadska topola pušta dugo korijenje pod površinom, ali ipak nije tako
mnogobrojno kao jagnjedovo.


Kanadska topola voli svjetlo i zahtijeva nešto vlažno, ali humozno
tlo. Na mršavom pijesku zaostati će u rastu i zakržljati. Qdje je močvarno,
da voda dulje vremena stoji, ondje kanadsku topolu ne treba saditi, jer
će uginuti. U šumama grofa Ivana Draškovića u području Drave može
se vidjeti jedan kompleks nešto nižega zamljišta, na kom je oko 10 godina
stara kanadska topola bila skoro sasvim suha, jer je imala previše
vode. Također se ondje može vidjeti jedna oko 50—60 godina stara sastojina
kanadske topole, koja je uzrasla na dobrom tlu. Isto tako jedna,


120




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 39     <-- 39 -->        PDF

koja je uzrasla na mršavom pijesku. Ne samo da je među njima bila
velika razlika u dimenzijama, nego, dok je ona sastojina na humoznom
tlu bila još zdrava, dotle je ona druga već počela iznutra trunuti. Kod
tih sastojina, kao i u sječinama, čovjek se lako može osvjedočiti, koliko
s druge strane suša može da utječe na razvoj kanadske topole, što se
vrlo lijepo pozna na godovima panja. U godinama, kad voda uopće nije
polijevala i kad je bilo suho ljeto, godovi su sasvijem mali.


Kanadska topola tjera iz panja i rjeđe iz žila, no kako je panj velik,
to je najbolje pošumljavati s ključicama, koje se dosta dobro primaju.
Razumljivo je, da ćemo je saditi samo na najvišim gredama u poplavnom
području. Nekoji odgajaju mlade biljke iz 20—30 cm dugih kljucica u
posebnim vrtovima i nakon godine dana te presađuju zajedno sa žiljem.


SI. 14. Sedamnajst-godišnia miješana meka sastojina na boljem zemljištu u šumama
grofa I. Draškovića pored Drave. Drveće: Kanadska topola i vrba.


što je i bolje i sigurnije. Saditi treba što mlađe sadnice ili ključice od
ljetorasta, kako bi uspjeh bio što sigurniji. Mlade je ključice potrebno
1—2 godine okopavati. Reznice u poplavnom području treba da budu
dulje, dok u odvodnjenom treba da imadu iznad zemlje 1—2 pupa. Ključice
se kanadske topole mogu saditi na daljinu od 3—4 m i već će nakon
7—10 godina postići potpun sklop. Kako je u Europi samo žensko drvo.
to se kanadska topola ne može podizati iz sjemena.


Drvo se kanadske topole upotrebljava za sve stvari kao i od jagnjeda,
dapače mnogo je više vole radi čistoće i što je uspravna. Ona se
prema tome upotrebljava za pokućtvo, daske, u tvornici žigica, škatulja,
furnira, za klumpe, korita i dr.


121




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Sastojina čiste kanadske topole od 25 godina može imati oko 250 m3
po 1 k. j., a od 40 godina oko 300 m3 i do 80% tvorivoga drveta. Jedan
se m3 vrlo lijepog tvoriva plaćao i 500 Din, dakle 2—4 puta više nego
1 m3 jagnjeda.


Kanadsku topolu naći ćemo i u vrtovima, drvoredima i uz prosjeke,
no ona ima budućnosti i kod pošumljavanja u ovdašnjim mekim šumama.


Sličan crnoj topoli ili jagnjedu jest jablan (P o p u 1 u s pyramida
l i s), pa ga neki i drže za hibrid crne topole. Jablan se ponajviše
nalazi u drvoredima i parkovima. U šumi se nalazi tu i tamo umjetno
posađen, obično uz prosjeke. Značajno je za jablan, da se može dalje
razmnožavati samo s ključicama, jer u Evropi nema ženskoga oblika
jablana. Vrlo ga vole kod izradbe pokućtva, pošto od njega izrađuju
čvoravo kvržljave furnire.


U svemu je mnogo nalika bijeloj topoli siva topola (IP´ o p u 1 u s
canesce n s), koja se katkad isto nađe među mekim drvećem, a inače
oko puteva, u drvoredima i parkovima. Nije od osobitog značaja sa šumarskoga
gledišta,


O vanjskim utjecajima i neprijateljima topole vrijede iste napomene
kao i kod vrbe, u koliko nijesu istaknute posebne osobine pojedine vrste
kod istoga drveta.


Štete od mraza trpi jagnjed i to poglavito rani, dok kod drugih
vrsta topole nema štete od mraza, jer kasnije listavaju i time izbjegnu
mrazovima.


Prema suši je više osjetljiva kanadska topola i jagnjed, dok druge
manje.


Prema suvišnoj vodi topole su već osjetljive, kako je o tome kod
svake vrste govoreno, zato na takova mjesta ne mećimo pri umjetnom
pošumljivanju nikada ni jedne topole. Štete od snijega, leđa, tuče i vjetra
trpe i topole, no ipak ne u tolikoj mjeri kao vrba.


Veoma veliku štetu, još veću nego kod vrbe, čini grmlje gloga,
svibovine, bazge, rakite, ive, zatim kupina, penjalice, hmelj, slak, pavit
i t. d. Nezgodno je i to kod topola, što se one nalaze samo na gredama
i višim mjestima, gdje se baš i ovo nesnosno grmlje nalazi i najbolje
razvija. Kod se mlado drveće otelo, onda mu već neće ništa škoditi.


Od gljiva prave na listu topole štete Taphrina aurea, Uncinulla
adunca, Cladosporium fumago i Melampsora populnea, na drveću Polvporus
sulfureus, P. igniarius i Nectria ditissima.


Jeleni ne vole da gule jagnjedovo i topolovo drvo, a i od domaćih
životinja bivaju napadane manje nego vrba .


Kukci najradije napadaju bijelu topolu. Spomena bi bile vrijedne
nekoje vrste, kao Melolonthe, Chrysomela (Lina) populi, Ch. tremulae,
Agrilus sexgutatus, Aspidiotus Salicis, Dorytomus vorax, Saperda carcharias,
S. populnea i dr.


Od mekoga drveća još se može spomenuti joha crna (Alnus
g 1 u t i n o s a), koja se isto nalazi na nekim mjestima. Nije vrijedna preporuke,
makar jošikovo drvo bolje gori, pa se može upotrijebiti i za
gradnje u vodi, jer joha ovdje raste dosta sporo, budući da nema sviju
preduslova, potrebnih za razvitak. Joha voli vlažno tlo, ali koje je uvijek
vlažno. K tome ona traži, da voda po mogućnosti teče, što ovdje nije
slučaj, jer jedared ima vode i previše, a drugi put ništa. Joha ne voli


122




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 41     <-- 41 -->        PDF

samo pjeskovito tlo, nego pjeskovito miješano s ilovastim ili donji sloj
ilovast, što također nije ovdje slučaj. To je i uzrokom, da se joha ne da
ovdje dobro uzgajati, niti joj se uzgajanje isplati, jer postigne male dimenzije
i daje malo drveta po 1 k. j .


Bijela joha (Alnus incana) pokazala je još slabiji uspjeh.
I jedna i druga vrst johe sađena je samo zato, što je jeleni ne diraju.


(Nastavit će se — A suivre)


——«o»´


JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA


MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE


ZAGREB, 25. FEBRUARA 1931. ZAGREB, LE 25 FEVRIER 1931.


Tečajevi zagrebačke burze.


(Les cours officiels de la Bourse de Zagreb).


Stanje je ostalo isto kao na dan 2´S. januara. Vidi Šum. List br. 2.,
str. 72.


Les prix sont les memes que ceux qui étaient le 28 janvier dernier.
Voir le No 2 de cette Revue, p. 72.