DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 16     <-- 16 -->        PDF

i to se usporavanje može osjetiti do iznad Apatina. Kad samo jedna
rijeka raste, ne osjeća se toliko usporavanje oticanja vode niti naglo
rastenje. Ispod utoka Drave u Dunav bazen Dunava počam od Aljmaša
pa do Bogojevskog mosta, a i nešto dalje sve do Dalja, suviše je malen
i uzak, tek 1—2 kim, da bi mogao svu vodu obje rijeke u sebe primati i
redovito otpravljivati. Osim toga profil pod mostom, kuda voda može
da protječe, tek je oko 500 m širok, a vodotok iznad mosta kod Marinoga
Pruda i ispod mosta vrlo rđavo regulisan i ne čisti se, gdje bi trebalo.
I to je bilo uzrokom, da je za većih poplava 1924. i 1926. god. nivo vode
u neposrednoj blizini, Vukovaru i Mohaču, bio za 70—100 cm niži od
nivoa vode na sektoru Bezdan—Bogojevo i da su tada provaljeni nasipi
u apatinskom ritu.


Otkada su izrađeni nasipi (pred kojih 40—50 godina), voda je povisila
nivo zemljišta uz obalu za 1.5 m visine. Da je tomu tako. vidi se
i po tom, što se na nižim mjestima u poplavnom području vidi hrastovih
panjeva, gdje se danas već hrast ne može više uzgajati, ili drugim riječima,
povišenjem vodostaja i velikih poplava donja je granica zone otišla
na više. To potiskivanje donje granice paralizuje međutim povišavanje
obala i greda pored obala, jer su se i te prema podacima, sa kojima se
se raspolaže, podignule za 1—2 m.


Ovi svi navedeni fakti uzrokom su, da je nivo najviše vode u
1924. i 1926. godini bio za 1.75 do 2 m viši od nivoa najviše vode pred
40—50 godina. Najviša voda 1920. godine bila je 7.24. 1924. god. 7.48,
1926. god. 7.82 m i da nije 1926. god. provalila nasipa, po mišljenju stručnjaka
dostigla bi visinu od 8.50 nad normalnim vodostajem.


Srednji je vodostaj 4.50—5.50 m. On ujedno i najbolje pogoduje
uzgoju mekih šuma, kad najveći dio šume dođe pod vodu, osim najviših
greda, no i te dobiju vlagu odozdo.


Vrlo visoke vode i slabi nasipi bili su povodom poplavama 1924. i
1926. god., pa su se zbog toga morali nasipi proširiti i povisiti na vodostaj,
koji bi bio, da voda 1926. g. nije provalila nasipa, t. j . na 8.20 + 1 m
ili na 9.20 m iznad normalnog vodostaja. Presjek nasipa sada je dva puta
veći nego presjek staroga nasipa.


Mađari su u zadnjim decenijima provađali redovito regulaciju Dunava
i napravili su dva presjeka — na Sigi kod Bač. M.onoštora i iznad
Aljmaša kod Srebrenice-Hulija i Bajara. Time su put vodi skratili i dali
joj veću brzinu. Obale, gdje ih je voda rušila pored naselja ili blizu nasipa,
oblagali su kamenom, da se dalje ne ruše. Redovito godišnje korito,
je čišćeno i bagerovano, tako da je otjecanje vode bilo brže i slobodnije.
Od oslobođenja se na žalost na tome nije ništa radilo, pa je i to pridonijelo
katastrofama u 1924. i 1926. godini.


Ovom prilikom valja spomenuti nešto i o samom načinu rastenja i
opadanja vode u rijeci i onda u ritskim nizinama dalje od korita rijeke.
Voda u rijeci brzo raste i brzo opada. Jer su grede pored rijeke visoke,
to voda ne može iz rijeke neposredno i brzo doći u nizine, nego obično
dolazi jarcima, udubinama, kanalima i rukavcima odozdo polako i treba
duže vremena, da se teren napuni vodom. Isto tako voda ovdje polako
i opada.


Prije dolaženja vode u izvjestan teren javlja se uvijek kapilarna
podzemna voda, samo ona ne može tako brzo rasti kao voda, koja teče.
Isto tako treba dugo vremena, dok ona ode s terena, odakle inače ne


98