DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 38 <-- 38 --> PDF |
vode i ne zaguše se. Zato bi trebalo da se topolova stabla ili odsijecaju sasvim u zemlju ili da se krče, kako bi izbojci iz žila odmah i bolje mogli tjerati. Sađenje topolovih ključica daje slab uspjeh, jer se malo primaju. Zato se sade sadnice sa žilama. U Njemačkoj uzgajaju u posebnim biljevištima topolove biljke, koje onda presađuju. Topolu bijelu, gdje je gusta, treba dosta rano čistiti i proredivati. Ako stabla ostavimo na gusto, tada budu sva dosta kržljava, a ako su još izložena udarcu vjetra ili struji vode, znadu biti vrlo grbava i povita, te ćemo već rano na njima naći hodnike od ličinka vrsta Saperda carcharias i S. populnea. Mjesta kod topole, osobito kod starijega drveća, gdje su se osušili ogranci, ostanu skoro uvijek nezaraštena, jer ogranak, ako i suh, ostane vrlo dugo na samom stablu, tako da se na takovim mjestima vide otvori kao na umjetnim gnjezdima. Drvo će, razumljivo, unutra početi trunuti, a i zareznici ga lako napadaju. Zato treba nastojati, da se već mlada drveta toliko pročiste, a i poslije prorijede, pa prema potrebi i potkrešu, kako će moći dobro da rastu. Tada ćemo dobiti i prima-drvo za tehničku porabu, inače će u nepovoljnim prilikama još mlado drvo dobiti ispucanu koru, što je znak, da nije zdravo. Mlado se drvo topolovo upotrebljava za vinogradarsko kolje i kolje za ogradu, jer dosta dugo traje. Deblji trupci, ako su zdravi, upotrebljuju se za sve ono, za što i vrba i jagnjed, s tom razlikom, da se topola mnogo radije upotrebljava za tehničko drvo, jer mnogo dulje traje. Dok vrbu i jagnjed za vanjske gradnje ne upotrebljuju, topolu ovdašnji ljudi vrlo vole, jer može da traje i desetak godina, a da ne sagnjije. Ako je drvo izraslo u slobodnom položaju, daje lijepe i zdrave daske bijele boje, inače se inficira kroz otvore otpalih suhih ogranaka i redovito dobiva crljen, koja je u početku žuta, a poslije žrto-smeđe-ervenkasta. Takova su stabla redovito zebljiva ili okružljiva, jer im se pojedini godovi odjeljuju jedan od drugoga. Više puta u čitavoj sječini ne možemo dobiti ni jednog zdravog topolovog trupca. Što se tiče topolovog goriva, to ga ovdašnji ljudi cijene skoro kao tvrdo drvo, jer vrlo dobro gori, daje dobar plamen i toplinu. Topolovo se drvo dade dobro cijepati. U novije se doba počelo više sa sadnjom kanadske topole (Populus canadensis), koja je pokazala još bolje uspjehe od jagnjeda, jer raste lijepo i upravno, a donji dio stabla nije kao u jagnjeda čičkav i kvržljast, nego sasvim gladak. Inače je vrlo slična jagnjedu. Naraste do 35 m visoko i u debljini isto kao i crna topola. Raste vrlo brzo i upravno. Grane tjera prema gore i nema ih tako mnogo kao jagnjed, ali su u okrugu poredane. Muška su stabla veća od ženskih. Kanadska topola pušta dugo korijenje pod površinom, ali ipak nije tako mnogobrojno kao jagnjedovo. Kanadska topola voli svjetlo i zahtijeva nešto vlažno, ali humozno tlo. Na mršavom pijesku zaostati će u rastu i zakržljati. Qdje je močvarno, da voda dulje vremena stoji, ondje kanadsku topolu ne treba saditi, jer će uginuti. U šumama grofa Ivana Draškovića u području Drave može se vidjeti jedan kompleks nešto nižega zamljišta, na kom je oko 10 godina stara kanadska topola bila skoro sasvim suha, jer je imala previše vode. Također se ondje može vidjeti jedna oko 50—60 godina stara sastojina kanadske topole, koja je uzrasla na dobrom tlu. Isto tako jedna, 120 |