DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1931 str. 8     <-- 8 -->        PDF

To bi ukratko bile glavnije odlike smrčevog potkornjaka, koji je
bio najvažniji uzročnik propadanja bosanskih četinjara. Sve ostale vrste
potkornjaka predstavljale su slabu opasnost četinjarima, te im nije naročita
pažnja obraćana. Radi potpunosti u izlaganju zaraze potkornjaka
navešću vrste insekata na jeli kao i boru, te njihove glavnije odlike, koje
su u vreme razvoja primećene.


Jela. Napad potkornjaka na jelova stabla pokazao se u mnogo
manjoj meri nego kod omore. Jela je najviše stradala u mešovitim sastojinama,
dok je u čistim ostala skoro pošteđena. Osobina jelovine u
jasnoj je protivnosti prema omori naročito u pogledu zaraze kao i opšteg
životarenja, čime se karakteriše otpornija narav ovoga drve´ta. Osobeni
znakovi zaraženog stabla retko su bili uočljivi, čime je opet oteščana
borba protiv ovoga potkornjaka. Tako se zaraza na jelovom stablu
mogla potpuno razviti i doći u konačno stanje, a da nisu postojali nikakovi
vanjski znakovi. Opadanje iglica kao kod omore uopšte nije postojalo.
Jedino ako je na kojemu stablu primećeno, da je žuna okljuvala
izvesnu površinu kore, a četinja je u celosti ostala zelena i čvrsta. Stanje,
kada se kod jelovine primete sasvim crvene četinje, obično svedoči, da
je kukac izleteo i naravno daljnja je borba onda uzaludna. Zato smo kod
jelove zaraze naročitu pažnju posvećivali boji iglica, koja je u p oč e t k u
crvenila — najbolji dokaz, da postoji dosta mogućnosti za
uspešnu borbu protiv ovoga potkornjaka. Budući da je ova kontrola
vrlo teška i iziskuje previše vremena (s obzirom na velik kalamitet od
potkornjaka kod omore), to smo morali priličan broj jelovih stabala propustiti.
Zahvaljujući minimalnom napadu jelovog kukca, šteta je skoro
neopažena.


Jasno je primećen napad od I p s c u r v i d e n s a kao i C r y p h a1
u s piceae.


Oba kukca dolazila su zajednički bez obzira na mesto i površinu
u stablu. Kao treći pratilac često se primećuje u donjim delovima stabla
Pissode s picea e iz porodice Curculionida (pipe), koji sa svojim
širokim hodnicima i gustom crvotočinom sasvim ruinira drvo. Najzad
primećen ie napad insekata iz reda C o 1 e o p t e r a, porodice Cerarab
i c i d a (Tetropium Luridum, Phagium bifasciatum), koji su svojim dubokim
rupama u beljiku (eliptične forme) tehnički štetovali ovome
drvetu. Ips Curvidens je najčešće napadao jelova stabla. Pojava njegovih
zvezdolikih hodnika mogla se primetiti kako na granama tako i
na donjim delovima stabla. Pošto je onemogućena sistematska borba
protiv jelovog potkornjaka s obzirom na gornje razloge, to nam manjkaju
tačni podaci u pogledu razvoja i generacije za ovaj kraj i prilike.


Način borbe je bio isti kao i kod omore. Iznalaženje dubeće zaraze,
zatim gulenje i palenje kore, kao i palenje grana i vršika bio je jedini lek
protiv ovih insekata.


Postavljanje lovnih stabala nije došlo do izražaja kao kod smrčevih
stabala. Lovna stabla u jelovini vrlo su slabo uspela. Pokazalo se, da
su skoro sve lovnice ostale nenapadnute, naročito one u čistim jelovim
sastojinama kao i u mešanim, dok su izvale i »Š, K« u potpunosti iskorišćene.


Bor. Intenzitet napada borovog potkornjaka je drugi po redu. U
ovom srezu oboreno je oko 7000 komada borova, čija je zaraza prilično
kasno primećena. U glavnom je stradao beli bor, dok je crni sasvim


90