DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 24     <-- 24 -->        PDF

R u d i li a i M o 1 . a r Ist v an: A nemes füz termelése, 1905.


F. König : Kralie Korbweidenkultur, 1913.
Fischer-Colbri e Km il: A vizmentesités hatâsa az erdotenyészetre a bellyei
uradalomban. Erdészeli lapok 1907.
Bernatsk y .1.: A magyar Alföld befâsetâsa érdékében. Erdészeli lapok 19US.
Hamernyi k Bela : A duna ârtéri szigeterdök felujitâsârol. Erdészeli lapok 1913.
Roth (j y ii la: A duna ârtéri szigeterdök felujitâsârol. Erdészeli lapok 1913.
Maierszk y Is t van : A duna ârtéri erdök feluiitâsa. Erdészeli lapok 191-1.
M a i e r s z k y Istvan : Az amerikai feketedio. Erdészeli lapok 1914.
M a j e r s z k, y Istvan: A kanadai nyârfa. Erdészeli lapok 1914.
Wagne r .la n os: Magyarorszâg gyomnovényei, 1908.


. ]i a . . ni a ´! a . . e . ..: ........ .... .. .........., 1922.


Dr. ŽARKO MILETIČ, BEOGRAD.


KVALIFIKACIJA DRVETA


(LA QUALIFICATION DU BOIS)


I. TEORETSKI DEO
1. Uvod
U savremenoj šumarskoj privredi najvećim je delom napuštena
jedino kvantitativna produkcija kao glavni cilj ekonomisanja. Proizvodnja
jedino maksimalne drvne m a s e ne može da odgovori zadacima,
koji se danas stavljaju na šumarsku privredu. Takav cilj gospodarenja
mogao je da odgovara ranijim, još nerazvijenim ekonomskim i saobraćajnim
prilikama. To je mogao da bude jedan od mnogih ciljeva, koji su
isticani, da bi se otklonila preteča nestašica drveta, koja je zadavala
teških briga tadanjim šumarskim ekonomistima. Takova svrha gospodarenja
može još i danas, ali izuzetno, da odgovara onim gospodarstvima,
koja se zbog specijalnih prilika (servituti) moraju ograničiti na produkciju
primarnog sortimenta -- ogrevnog drveta.


U današnje doba, gde se traži maksimum proizvodnje, ali u z m in
i m u m uloženog kapital a,1 zahteva se istovremeno i kvalitetn
a produkcija s težnjom, da proizvedena dobra postignu i maksi mum
vrcdnosti. U te je svrhe potrebno u prvom redu poznavati
Biolley-ev1 »étale« ili ekonomsku zalihu Ch. Wagnera," koja će odgovarati
postavljenim ekonomskim uslovima produkcije. Zatim treba poznavati
i unutarnju strukturu proizvedene drvne mase u pogledu razmera
sortimenata i konačno njihove cene. Tek na toj osnovici postaje šumarska


1 H. E. Bio lley : L´aménagement des Forets par la méthode du contrôle.
Paris, str. 61: »... la position d´équilibre sera établie dans laquelle le maximum
accessible des produits se trouve réalisé par le minimum de matériel.«


2 Dr. C h. Wagner : Lehrbuch der theoretischen Eorsteinrichtung, Berlin 192S.,


str. 6., 48. i 105.


178




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 25     <-- 25 -->        PDF

privreda sposobna, da s uspehom preduzima rešavanje raznih rentabilitetnih
i statičkih problema, o kojima ovisi određivanje raznih gospodarskih
mera.´1 Pri rešavanju svih tih zadataka pripada naročito važna uloga
pitanju kvalifikacije drveta.


Pored ove, rekli bismo interne šumarske primene, kvalifikacija
drveta je od naročite važnosti i za rešavanje raznih eksploatacionih i
komercijalnih pitanja, koja se ne mogu rešavati bez prethodnog poznavanja
unutarnjeg sastava drvne mase. Prema tome poznavanje strukture
i kvaliteta proizvedene drvne mase osnovno je pitanje savremene šumarske
privrede, kako s užeg taksaciono-statičkog, tako i najšireg eksploataciono-
komercijalnog gledišta. Pošto se tome tako važnom pitanju
naše šumarske privrede do sada nije posvećivala dovoljna pažnja, a pošto
je isto i s teoretskog gledišta zanimivo i nedovoljno razrađeno, to me je
sve to ponukalo, da o toj temi iznesem nekoliko misli.


Ovom prilikom ne kanim ulaziti u samu metodik u kvalifikacije,
jer je to jedno zasebno stručno pitanje. Isto se tako ne možemo upuštati
ni u detaljno navadanje kriterija tehničkog i ogrevnog drveta, jer to spada
u nauku o iskorišćavanju šuma u vezi sa uzansama za trgovinu i promet
drvnim proizvodima. Pretpostavljam, da su sva ta pitanja poznata. U
ovom radu ograničiću se na općenito preciziranje .pojma ogrevnog i
tehničkog drveta i na raspravu nekih specijalnih uslova, o kojima ovisi
konačni rezultat kvalifikacije. Nadalje saopštiću nekoliko rezultata konkretnih
kvalifikacija iz naših šuma, pa ću te podatke sravniti s rezultatima,
koji se postizavaju na strani. Komparacijom tih podataka pokušaću
da donesem nekoliko zaključnih konstatacija. Nastojaću, da pri raspravi
ovog pitanja pokažem punu objektivnost, jer se samo s te baze može doći
do valjanih zaključaka.


2. Elementi kvalifikacije.
Poznavanjem apsolutnog iznosa drvne mase nisu još dovoljno određena
njena svojstva. Potrebno je poznavati još i njenu unutarnju strukturu,
kao: broj stabala u pojedinim debljinskim stepenima i razredima,
drvne mase grupisane na analogan način i konačno kvalitet — distribuciju
na Sortimente tehničkog i ogrevnog drveta. Prema tome, osnovni elementi
kvalifikacije drvne mase u smislu ove rasprave, bila bi ova dva
faktora: procenat tehničkog drveta i procenat ogreva. U izvesnim slučajevima
traži se poznavanje i trećeg faktora — procenta neupotrebljivog
drveta, u koje se ubraja trulo, šuplje, prozuklo, kvrgavo ili inače pogrešno
drvo. Takovo se drvo kvalificira kao otpadak u tehničkom smislu. Međutim
ovaj otpadak treba oštro lučiti od onog drveta, kojega je iskorišćenje
nerentabilno zbog nerazmernih troškova dobave. I takovo se drvo
naziva otpatkom, jer se ostavlja neiskorišćeno u šumi. Ovakovo je drvo
otpatkom samo u komercijalnom smislu.


U mnogo slučajeva nije dovoljno poznavanje jedino ovih opštih
elemenata kvalifikacije; često se ukazuje potreba, da se ti faktori još
dalje rastave na svoje sastavne delove.^ Tako dolazimo do unutarnje
strukture tehničkog i ogrevnog drveta. Što je oštrija ta analiza, tim je
pouzdaniji i naš sud o kvalitetu mase, a prema tome i njenoj vrednosti.


3 Dr. Ada m Schwappach : Die Kiefer. Wirtschaftliche und statische Untersuchungen.
Neudamm 1908., str. 130—IV. Sortimenten-Ertragstafel.


1 7!)




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 26     <-- 26 -->        PDF

Na taj način dolazimo do sortimenata. To su osnovne jedinice za
ustanovljenje vrednosti. Zbog toga je i valjana kvalifikacija jedan od
prvih preduslova za uspešno sklapanje svake kupoprodaje. Sortimenti
su naposletku osnovica svake statistike i polazna tačka za razna statička
istraživanja/


3. Pojam ogrevnog i tehničkog drveta.
Prema upotrebivosti 5 može se proizvedeno drvo uglavnom
razdeliti na dve osnovne kategorije i to na ogrevno i tehničko drvo. Osim
toga jedan deo proizvedene mase nij e upotrebi v delimice ili uopšte.
To je t. zv. otpadak.


U pogledu kvalifikacije proizvedene mase na Sortimente ogrevnog
i tehničkog drveta kao i otpadak, ne postoji saglasnost mišljenja. Razlog
tim diferencijama leži i u tome, što ti pojmovi nisu dovoljno precizirani
i što pitanje kvalifikacije nije dovoljno objašnjeno. Stoga pre nego
uopšte uđemo u raspravu ovog pitanja, potrebno je, da prethodno prečistimo
te pojmove, jer o tome bitno ovisi i naš sud o apsolutnom iznosu
tehničkog drveta kod raznih vrsta drveća.


Pod ogrevnim drvetom u najširem značenju razumevamo sve drvo,
koje služi za proizvodnju kaloričkog efekta. Na stvari se ništa ne menja,
ako se drvo prethodno i pouglji, jer je konačna svrha finalnog proizvoda
i u ovom slučaju ostala nepromenjena. Polazeći dakle s te najšire baze,
upotrebljivosti , čitava proizvedena drvna masa može da posluži
kao ogrev, pa se ona stoga može kvalifikovati — u najširim granicama —
kao ogrevno drvo.


Međutim s obzirom na svoju upotrebljivost drvo je sposobno i za
podmirenje ostalih potreba, a ne jedino ogrevnih. U prvom je redu prikladno
i za građevne svrhe. Ali za ove se traže i neka druga naročita
svojstva. Ti viši zahtevi upotrebljivosti uslovljeni su specijalnim morfološkim
(uspravnost, jedrina, dužina i t. d.) i strukturnim osobinama
(čistoća od grana, cepkost, pravilna struktura i t. d.). Ta se svojstva
nalaze već r e đ e, pa se takovo drvo s puno prava i više ceni. Odatle
logično sledi, da građevno drvo mora da ima i veću upotrebnu vrednost
od ogrevnoga. Međutim i ta veća upotrebna vrednost dolazi u primitivnim
prilikama do izražaja samo dotle, dok postoji potreba na građevnom
drvetu. Čim je ova zadovoljena, prestaju i razlozi za preradu na građevno
drvo, pa se i ovo, jednako kao i ostala masa, može iskorišćivati kao ogrev.
Takovo stanje možemo zamisliti za doba t. zv. Versorgungswald-a, kada
je šuma služila jedino podmirenju potreba najbližeg okoliša.


Izmenom opštih ekonomskih prilika, a naročito popravkom saobra


ćajnih odnosa, to se ranije primitivno stanje do danas iz temelja prome


nilo. Došlo se do spoznaje, da šuma nije samo sredstvo za podmirenje


izvesnih potreba u naravi, već da ona može poslužiti i kao sredstvo za


rade — sticanja. Prema Diirrhamme r-u" je »Versorgungs


wald« postao »E r w e r b s w a 1 d«-om. U novim prilikama šuma pro


ducira ne samo za sopstvenu potrebu vlasnika ili za potrebe ovlaštenika,


4 Dr. H. Martin : Die Fortstliche Statik, Berlin 1905. — Die Bildung der


Sortimente. Str. 103.


5 Dr. H. Martin : Spomenuto delo, str. 104.


6 Dr. W. Dürrhammer : Betriebliche Probleme in der Forstwirtschaft


1927., str. 14.


180




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 27     <-- 27 -->        PDF

nego i za tržište, a drvo je time ujedno postalo jednim trgovačkim artiklom
prvoga reda. Kraj takovih prilika počelo se voditi računa i o
finansijskom efektu produkcije. Sada nije više svejedno, na što se drvo
prerađuje, da li na ogrev ili na građu, pa se prirodno stalo ispitivati, što
je rentabilnije po šumoposednika. Na taj način šumarska produkcija ulazi
u sklop savremene privrede, koja je prožeta principima racionalnosti i
rentabilnosti. Ranije navedeni kriterij za kvalifikaciju mase kao ogrevnog
drveta gubi svoj isključivi značaj, jer ne odgovara potpuno današnjim
prilikama. Savremenoj šumarskoj privredi stoga bolje odgovara Hufnaglova´
definicija, prema kojoj se kao ogrev mogu smatrati samo oni
delovi stabala, koji su nesposobn i za preradu na tehničko drvo,
odnosno koji se kao tehničko drvo ne mogu povoljnije unovčiti
(günstiger verwertbar). Kako se razabire iz ove definicije, Hufnagl je
pored kriterija »u p o t r e b i v o s t«, uneo još i drugi uslov, naime p o-
v o 1 j n i j i f i n a n s i j s k i e f e k a t.


Nakon ovih prethodnih izlaganja ne će biti teško precizirati pojam
tehničkog drveta. Taj je pojam u neku ruku određen već time, što je
protivnost pojmu ogreva. Prema tome nadaje se sama po sebi sledeća
definicija tehničkog drveta : To je sve drvo, koje se s obzirom
na svoju upotrebivost, a kraj racionalne prerade,
može iskoristiti s povoljnijim finansijskim efektom
od ogreva . I iz ove definicije sledi, da je osnovni kriterij i za kvalifikaciju
tehničkog drveta u p o tr e b i v o s t. Ali ne i jedini. Kvalifikacija
je uslovljena još i rentabilitetnim momentima, a bazira i na racionalnosti
prerade, jer se ne srne dozvoliti neekonomično rasipanje drveta.


Na ovaj način dolazi kvalifikacija drveta u izvesnu ovisnost o konjunkturnim
prilikama. Glavni elementi kvalifikacije — tehničko i ogrevno
drvo, te otpadak u širem značenju — postaju u neku ruku varijabilnim
veličinama, jer je i konjunktura promenjiva. Tako bismo došli do jedne
naročite osobine elemenata kvalifikacije, a to je njihova relativnos t
u pogledu međusobnog odnosa.


Ovo je pitanje naročito zanimivo i važno, jer o njemu ovisi i naš
opšti sud o apsolutnoj visini procenata tehničkog drveta, pa upravo u
tome i leže često razlozi postojećim diferencijama. S toga smatram, da
ova osobina elemenata kvalifikacije zaslužuje pažnju.


Pošto je tehničko drvo najvredniji deo proizvedene mase, to ću se
u prvom redu pozabaviti s tim elementom kvalifikacije.


4. Relativnost procenata tehničkog drveta.
Da procenti tehničkog drveta, koji se mogu realizovati izradom
neke sastojine, nisu apsolutne i u svako doba nepromenjive veličine, nalazimo
punu potvrdu i u ovom Gayerovom8 citatu, koji donosim u celosti.


»Zunächst ist zu berücksichtigen, dass für die Ausformun g


derSortimente , selbst im Rahmen der gesetzlichen Sortimen


tierungsvorschriften, ein beträchtlicher Spielrau m gelassen ist.


Hierbei entscheiden die örtlichen Verhältnisse, insbesondere die


7 Dr. L. Huf il a gl: Handbuch der kaufmännischen Holzverwertung und des
Holzhandels. Berlin 1917., str. 212.
8 E. Gay er: Sortiments- und Wertszuwachsuntersuchungen an Tannen und
Fichtenstämmen. Karlsruhe 1912. Einleitung, str. 6.


181




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Absatzgelegenheit und die Preisspannung zwischen den einzelnen


Sortimenten. Dies trifft besonders für das Nutzholz zu; ob man


z. B. bei Fichte und Tanne Langholz VI. Klasse aushält, oder es zu
Papierholz aufschneidet, ob man ganze Stämme ausformt, oder die
schönsten Stücke als Abschnitte abtrennt, kann nur an der Hand der
lokalen Nachfrage und Preisstatistik entschieden werden. Noch
mehr machen sich diese Momente bei der Kiefer und Buche geltend,
bei denen die Ausformung von Abschnitten, Schwellenholz, Grubenholz
oder Brennholz aus dem gleichen Baumteil in Betracht kommen
kann. Durch diese Vielgestaltigkeit in der marktmässigen
Zurichtung der Hölzer nach Ort und Zeit ist aber die Aufstellung
allgemeiner Sortimenttafeln erschwert.«
Podvrgnemo li ove navode dubljoj analizi, to zapažamo zanimivu
pojavu, da nema oštre granice između tehničkog drveta (dugačke građe


VI. klase) i celuloznog drveta, koje se često identifikuje s ogrevom. Još
teže je katkada resiti, na što da se prerade izvesni delovi borovine i bukovine,
da li na pragove, rudničko drvo ili ogrev, jer su i s t i delov i
stabla sposobni za izradu jednih i drugih sortimen
a t a. Iz navedenog se teksta i to razabire, da se pitanje sortimentiranja
može pravilno resiti tek na temelju lokalne potražnje i statistike cena.
Iz ovoga´jasno sledi, da Gayer dovađa kvalifikaciju drveta u vezu s lokalnim
i konjunkturnim prilikama. Kod sortimentiranja nisu dakle merodavne
jedino morfološke i strukturne osobine (upotrebljivost), već do
izvesnog upliva dolazi i f i n a n s i j s k i m o m e n a t. Njegova je odluka
često čak i presudna, jer o njemu ovisi, na što će se konkretna masa preraditi.
To isto, logično, proizlazi i iz Hufnaglove definicije ogrevnog
drveta, pa se iz svega navedenog razabire, da u k o m e r c i j a 1 n o m
smislu nema oštre granice između ogrevnog i tehničkog
drveta.
I Neidhardt u svom radu" naročito navada, da je kod trupljenja
odlučna, pored tehničkih svojstava drveta, još i potražnja, dakle opet
komercijalni, odnosno finansijski momenat. To govori u prilog gornjem
tvrđenju.


Ovome gledištu nasuprot moglo bi se postaviti drugo rezonovanje,
naime da je procenat tehničkog drveta izvesnog objekta apsoluta n
i n e p r o m e n i v. Za kvalifikaciju merodavne su jedino morfološke i
strukturne osobine, dakle upotrebivost, a bez obzira na to, da li se mofnentano
isplaćuje ili ne rentira prerada tih delova na tehničko drvo.
Suština tehničkog drveta bila bi prema tome potpuno neovisna o lokalnim
i promenivim konjunkturnim prilikama. Momentana nerentabilnost prerade
na tehničko drvo može jedino da znači, da su proizvodni troškovi
nerazmerno visoki u odnosu spram prodajnih cena, dok time nije ni najmanje
tangirana sama supstanca tehničkog drveta. Ono i nadalje ostaje
takovim i bez obzira na konjunkturu. I čim to opšte prilike dopuste,
odgovarajući delovi drvne mase opet će se prerađivati na tehničko drvo,
pa bilo to i uz nešto manju šumsku taksu, odnosno preduzimačku dobit.


Imali bismo dakle dve teorije o kvalifikaciji drveta. Prva bazira na
upotrebivosti, dakle na upotrebnoj vrednosti, ali dolazi istovremeno u
izvesnu ovisnost i o konjunkturnim prilikama, dakle bazira i na p r o


9 Dr. N. Neidhardt : Rfekat trupljenja. »Šum. List« 1928., str. 165.


182




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 29     <-- 29 -->        PDF

metnim vrednostima. Druga naprotiv počiva isključivo na upotrebnoj
vrednosti.


Koja je ispravna i koja je pravo merilo vrednosti?


Postavljanjem ovog pitanja primakli smo se jednom od najzamršenijih
problema nacionalne ekonomije, naime problemu vrednosti. Kojoj
teoriji da se priklonimo?


Borggrev e je mišljenja, da šumsko gospodarenje producira
samo upotrebne vrednosti, a nikako prometne. Martin1" ispravno primećuje,
da su prometne vrednosti kolebljive , pa da momentane centnisu
uvek pouzdano merilo za ocenu trajne vrednosti nekog dobra. Naglašuje,
da ova činjenica često dolazi do izražaja prilikom otkupa servi*
tuta. Servitutno pravo znači za ovlaštenika vrelo za trajno sticanje
upotrebnih vrednosti. Pretvorbom tih vrednosti u novac i daljnjom
njihovom kapitalizacijom, ustanovljene otkupne cene (prometne
vrednosti), pa bile one ma kako visoko odmerene, ne mogu potpuno nadomestiti
dotadanja dobivanja u naravi (upotrebnu vrednost). Postoji
dakle neka razlika između obe navedene vrednosti. Ali Martin ujedno
naglašuje, da i pored tih diferencija nema među njima neke naročite protivnosti.
Upotrebna je vrednost preduslov, da bi se
prometna vrednost uopšte mogla po j a v i t i. üde nema upotrebne
vrednosti, nema ni prometne. Ali obratno, upotrebna vrednost
može postojati i bez prometne. Bilo je vremena, kad prometna vrednost
uopšte nije dolazila do izražaja. To je bilo doba naturalnog gospodarenja.
Tek novije doba, kako je napred navedeno, iz temelja je preokrenulo
gospodarske prilike, a do značenja je došla i prometna vrednost.


Dok je kriterij u p o t r e b i v o s t bio jedino merodavan u naturalnom
gospodarenju, gubi on sve više svoju isključivost prelaženjem k novčanom
gospodarenju. Naposletku, u savremenom privrednom životu,
koji bazira na principima kapitalističke proizvodnje i gde se dobra produciraju
i za tržište, gubi se ekskluzivni značaj toga kriterija, pa oceni
vrednosti pristupaju i finansijski i rentabilitetni momenti, obrazuju se
dakle prometne vrednosti. Ove su u današnje kapitalističko doba raerodavne
za ocenu vrednosti, dakle i za kvalifikaciju drveta. Tako je prerada
izvesne mase na tehničko drvo opravdana samo onda, ako se time
postizavaju viši finansijski efekti, nego preradom na ogrev. Nema li toga
viška, ne isplaćuje se prerada na tehničko drvo i pored sve upotrebivosti
u te svrhe. Na taj način i pojam tehničkog drveta dolazi u vezu sa opštim
principom proizvodnje, naime da se producira ono, što se traži i na
čemu se više zarađuje. Produkcija, koja bi bazirala na drugim principima,
ne bi se mogla trajno održati, jer je nemoguć trajan rad s gubitkom. U
takovim slučajevima gube izvesni delovi drvne mase karakter tehničkog
drveta u komercijalnom smislu i pored sve svoje morfološke i strukturne
sposobnosti. Time bismo ujedno došli do daljnjeg zaključka, da se kvalifikacija
drveta.možc prosuđivati sa dva razna gledišta: čisto tehničkog


(t. j . sa baze upotrebivosti) i komercijalnog, koje vodi računa i o finansijskom
efektu prerade. ... .
Prema tome, na koje se postavimo gledište, primenjujemo različita
merila kvalifikacije, pa tako u izvesnim prilikama možemo kod istog
objekta doći do raznih procenata tehničkog drveta, ogreva i otpadaka.


10 Dr. H. Martin : Sporn, delo, str. 114. Das Verhältnis von Gebrauchs- und
Tauschwert.


183




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Ako se suprotnosti između ta dva gledišta na prvi pogled čine i
znatnima, one su u stvari zapravo manje. Takovi slučajevi dvojbe, na što
da se preradi izvesna masa, dakle kako da se kvalifikuje, mogu da nastupe
jedino kod rnanjevrednih sortimenata tehničkog drveta, koji čine
prelaz prema ogrevu i čija se šumska taksa (gledište šumoposednika}
odnosno preduzetnička dobit (gledište prerađivača) mnogo ne razlikuje
od onog efekta, koji bi se postigao preradom na ogrev. To su uglavnom
(u ovom momentu) ovi sortimenti: rudničko i celulozno drvo, bukovi
pragovi bez razlike i hrastovi pragovi slabijih profila, bukova cepana
roba, hrastova duga, telegrafske motke, hrastovi stupovi za hmelj i si
Kod tih sortimenata gubi se često jasnoća u pogledu prerade delova stabala,
pa nastupa izvesna desorijentacija. Izlaz iz te situacije možemo da
nazremo s pomoću oprezne kalkulacije. Ali pri tom ne smemo smetnuti
s uma. da svaka, pa i najpreciznija kalkulacija pretstavlja samo neko
predviđanje i da ovisi o raznim nepredvidivim momentima, što sve donekle
slabi pouzdanost takovog rada. Podvlačim, da sam s naročitom
tendencijom upotrebjo reč »n a z r e m o«, jer je kod ovakovih odluka
važna i trgovačka intuicija, koju je nemoguće brojčano izraziti.


Općenito govoreći, povoljna konjunktura povoljno deluje na formiranje
sortimenata tehničkog drveta. Za povoljnih konjunktura sve ide,
sve prolazi i gotovo čitava masa sposobna je za tehničku preradu. Setimo
se samo. kakovi su sve trupci u to doba dovažani na pilane. Sve je to
prolazilo kroz gatere i sve se dobro unovčivalo.


Obratno, za loših je konjunktura već teže, jer se postavljaju teži
uslovi u pogledu kvaliteta robe, što je od upliva i na formiranje sortimenata.
Tome poslu treba u takovim prilikama posvećivati najveću pažnju,
jer se uopšte ne stne dozvoliti hiperprodukcija, a pogotovo nevrednih
sortimenata. koje je nemoguće unovčiti u većim množinama. D o k
povoljna konjunktura deluje uvećavajući na opšti
procenat tehničkog drveta, loša konjunktura naprotiv
ima tendenciju, da ga snizi. Međutim, da bi izbegli
krivom tumačenju ovog zaključka, ponovno naglašujem, da su ovim oscilacijama
opšteg procenta tehničkog drveta uzrokom samo oni granični
sortimenti tehničkog drveta, koji čine prelaz prema ogrevu, kako je to
već ranije navedeno.


Konjunkturne prilike naprotiv ne mogu da uplivišu na formiranje
onih sortimenata tehničkog drveta, kojih je vrednost (šumska taksa odnosno
poduzetnička dobit) toliko iznad vrednosti ogreva, da njihova prerada
nikako i ne može doći u pitanje.


Time je i oscilacija apsolutnog iznosa opšteg procenta tehničkog
drveta svedena u neke racionalne, uže granice. Kolika je amplituda tih
oscilacija? Na to se ne može dati općenit odgovor, koji bi vredeo u svim
prilikama i u svim vremenima. U obzir dolaze samo granični i ostali dvojbeni
sortimenti. a da li se isplaćuje njihova prerada na tehničko drvo,
zadatak je oprezne kalkulacije, da pruži potrebna obaveštenja.


Jednako, kao što je opšti procenat tehničkog drveta varijabilna
veličina, tako je i njegova unutarnja struktura do izvesnih granica
također promenjiva. Razlogom mogu biti lokalne prilike, konjunkturne
promené, preuzete obaveze iz ranijeg doba, pomanjkanje ili kvalitet
otpremnih sredstava i t. d.


184




ŠUMARSKI LIST 4/1931 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Iz svega navedenog sledi, da je predviđanje procenta tehničkog
drveta i njegove unutarnje strukture na duže vremena unapred ponešto
nesigurno, jer taj elemenat kvalifikacije ovisi i o konjunkturnim prilikama,
koje se ne mogu predviđati za duži niz godina unapred. Naročitu pažnju
treba posvećivati kvalifikaciji graničnih sortimenata, jer su ovi često
razlogom oscilacijama u apsolutnom iznosu procenta tehničkog drveta,
a time i raznim nesporazumima.


Promena konjunkture uvek pogađa prerađivača drveta bez obzira
na to, da li preradu vrši posednik šume u vlastitoj režiji ili kupac drveta.
Kod ovakovih kratkoročnih radnja mogu se držati u vidu promené konjunkture,
pa s toga naslova redovno ne bi smeli nastati nesporazumi.


Kod dugoročnih šumskih ugovora naprotiv, gde su elementi kvalifikacije
za dugi niz godina unapred utvrđeni obostrano prihvaćenim pravnim
aktom, ne može se voditi računa o promenama konjunkture, niti ove
mogu da uplivišu na međusobni odnos kupca i prodavaoca. S velikom
se verojatnošću može pretpostaviti, da će se koristi povoljne i štete nepovoljne
konjunkture za trajanja ugovora međusobno izravnati. Ulazeći
u jedan dugoročan posao eksploatator mora unapred da bude svestan,
da preuzima sav riziko jednog takovog preduzeća, pa i riztko, a naravskl
i gubitke slabih konjunktura.


(Nastaviće se — A suivre).


«o»
185