DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 21 <-- 21 --> PDF |
SAOPĆENJA SUKOB NADLEŽNOSTI IZMEĐU UPRAVNE I SUDSKE VLASTI. Za kažnjavanje djela iz § 151. zakona o šumama od 29 decembra 1929., koje počine plodouživaoci (pravouž´itnici) u imovnim šumama, nadležne su prema § 167. istoga zakona bez obzira na promjer drveta na panju upravne vlasti. U predmetu prijava otočke imovne općine proti raznim pravoužitnicima, koji su iz imovnih šuma uzeli drva u promjeru na panju preko 10 cm, izjaviše se za kažnjenje ovih djela po § 151. zakona o šumama od 29 decembra 1929. nenadležnima i kotarski sud u Ličkom Petrovom selu i načelstvo sreza koreničkoga. Nato je stol sedmorice u Zagrebu kao odjeljenje kasacionoga suda riješenjem od 11. februara 1931. broj 2—1 Kno—31 odlučio po § 104 zakona o uređenju redovnih sudova, da su za kažnjavanje djela iz § 151. zakona o šumama, koja počine pravoužitnici u imovnim šumama, bez obzira na promjer drveta na panju, nadležne upravne vlasti. Kotarskom sudu u Ličkom Petrovom selu naloženo je, da prijavnice otočke imovne općine povrati načelstvu sreza koreničkoga na nadležni postupak. Razlozi riješenja: Po otočkoj imovnoj općini podnijeto je nakon stupanja na snagu zakona o šumama od 29. decembra 1929. proti raznim pravoužitnicima imovne općine 107 prijava sreskomu poglavaru u Korenici na kažnjavanje, jer su iz imovne šume uzeli drva, oborivši ih u promjeru na panju preko 10 cm. Načelstvo sreza koreničkog dopisom od 10. decembra 1930´. ustupilo je sve te prijave kotarskom sudu u Ličkom Petrovom selu na- nadležnost u smislu § 151. zakona o šumama. Kotarski sud u Ličkom Petrovom selu dopisom od 20. decembra 1930. Kns. 108—1930. vratio je opet ove prijave načelstvu sreza koreničkoga kao nadležnom po § 167. zakona o šumama, a ovo je načelstvo riješenjem od 29. decembra-1930. br. 3307 vratilo sve opet kotarskomu sudu u L. Petrovom selu, izjavivši se ponovno nenadležnim. Prema tome, jer su se i kotarski sud u L. Petrovom selu i načelstvo sreza koreničkog izjavili nenadležnima za kažnjavanje pravoužitnika po § 151. zakona o šumama, ako drvo ima promjer na panju veći od 10 cm, nastao je negativni sukob o nadležnosti između redovnog suda i upravne vlasti, koji je sukob nadležan riješiti stol sedmorice kao odjeljenje kasacijonog suda po § 104. zakona o uređenju redovnih sudova. Za prosudenje ovoga pitanja u prvom se redu mora imati u vidu, da je zakon o šumama u svrhu zaštite šumskih dobara donesao u VI. dijelu posebna kaznena naređenja, po kojima će se kazniti djela, počinjena na štetu šumskih dobara, pa je kažnjavanje njihovo, u koliko ne potpadaju pod sankcije krivičnoga zakonika, u § 167. stavio pod nadležnost općih upravnih vlasti. Mjerodavno je dakle za odluku o nadležnosti u pogledu kaznenog postupka, da li je kazna za dotično djelo predviđena u samom zakonu o šumama ili pak u krivičnom zakonu. Olede djela plodoužitnika iz § 151. zakona o šumama, glede kojih je nastao sukob o nadležnosti, ima se dakle razmotriti sam tekst §-a 151. zakona o šumama po vlastitom značenju riječi u njihovu savezu, te utvrditi, da li on sadržaje u sebi stavku kaznenu za prisvojenja drveta s promjerom većim od 10 cm, počinjena od plodoužitnika ili ne, jer je samo to odlučno za nadležnost suda ili upravne vlasti za postupak. Po izvornom tekstu prvog odjelka § 151. zakona o šumama objavljenom u »Službenim novinama« od 31. decembra 1929. od br. 647, koji tekst nije ispravljen ispravkom teksta zakona o šumama obavljenim u »Službenim novinama« od 24. januara 1930. br. VII pod brojem 34, glasi taj odjelak §-a 151. ovako: »Ko bez odobrenja posjednika obori u šumi drvo kao i ko siječe, vadi ili iznosi sadnice, kaznit će se kao kradljivac po odredbama krivičnoga zakonika, ako drvo ima 275 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 22 <-- 22 --> PDF |
promjer na panju veći od 10 cm, a ako je promjer manji, kaznit će se zatvorom do 14 dana; ako je to učinio plodouživalac, kaznit će se novčanom kaznom od 100´ do 5O0 D.« Prema tome taj se odjelak sastoji od dvije spojne rečenice, odijeljene interpunkcijom točke i zareza iza riječi »kaznit će se zatvorom do 14 dana«. U prvoj spojnoj rečenici pravi zakon razliku, da li oboreno drvo ima promjer na panju veći ili manji od 10 cm, te za prvi slučaj normira, da se počinilac kazni kao kradljivac po odredbama krivičnoga zakona, za koje su nadležni samo redovni sudovi, a za drugi slučaj određuje sam zakon o šumama kaznu, koju dakle prema općem naređenju § 167. izriču upravne vlasti. U drugoj spojnoj rečenici normiran je slučaj, ako djelo opisano u prvoj rečenici §-a 151. počini plodouživalac, naime ako drvo u šumi obori, ako siječe, vadi ili iznosi sadnice plodouživalac, te za taj slučaj bez obzira, da li drvo na panju ima veći ili manji promjer od 10 cm, određuje novčanu kaznu od 100´ do 500 D., a izricanje te kazne spada po § 167. u nadležnost, upravnih vlasti. Dakle prema vlastitom značenju riječi u njihovu savezu, te prema interpunkcijama, kako su stavljene u izvornom tekstu složene rečenice, sadržane u odjelku prvom, mogu se riječi »ako je to učinio plodouživalac« tumačiti samo tako, da se riječ »to« odnosi na sve ono, što je u prvoj spojnoj rečenici navedeno, a ne samo na drugi dio prve spojne rečenice. Stoga ako je plodouživalac oborio u šumi drvo, sjekao, vadio i iznosio sadnice, ima se po § 151. zakona o šumama kazniti bez obzira na promjer drveta na panju, svagda kaznom od 100 do 500 D., određenom u zakonu o šumama, a ne po krivičnom zakonu, jer je samo kod onih, koji nisu plodouživaoci, stavljena razlika između uzimanja drva s promjerom preko 10 cm, smatrajući ovo kao krađu kažnjivu po krivičnom zakoniku, te ispod 10 cm, smatrajući ovo za šumsku krivicu kažnjivu po općoj upravnoj vlasti. Protivno tumačenje po načelstvu sreza koreničkog uslijedilo je radi pogrješno stavljene interpunkcije točke i zareza iza riječi: »ako drvo ima veći promjer na panju .. 10 cm« u izdanju ministarstva šuma i rudnika. No za tumačenje zakona nije odlučno nijedno drugo izdanje njegovo, nego samo izvorni njegov tekst, a to je onaj, koji je proglašen u »Službenim Novinama«, jer samo taj veže državljane i državne vlasti. Po tom pak tekstu ne može se doći do drugog tumačenja, neko kako je ono naprijed navedeno. To gramatikalno tumačenje iz samoga teksta § 151. zakona o šumama podupiru još i ovi razlozi : Prema § 18. krajiškog temeljnog zakona od 7. maja 1850. za hrvatsko-slavonsku i banatsko-srpsku vojnu krajinu (br. 243 d. z. 1.) šume krajiške su državno dobro, ali krajišnicima pripadaju u tim šumama šumske služnosti, naročito pravo na građu i goriva drva. Ova prava šumskih služnosti otkupljena su i dokinuta zakonom od 8. juna 1871. o otkupu šumskih služnosti, pripadnih stanovnicima vojno-krajiškog područja u državnim šumama na taj način, da je krajiškim općinama izlučena i u potpuno vlasništvo predana polovica onih kompleksa državnih šuma, u kojima su do tada krajišnici vršili šumske služnosti, a druga polovica ostala je potpuno vlasništvo države, kako proizlazi iz §§ 1. i 2. rečenoga zakona. Glede onih šuma, koje su izlučene za krajišnike i koje su krajiškim općinama predane u potpuno vlasništvo, obrazovane su (po čl. 1. zakona od 15. juna 1873. o imovnim općinama u hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini) za primanje, upravu i gospodarenje tih šuma imovne općine iz svih mjesnih općina, koje su pripadale dotada jednom krajiškom pukovnijskom kotaru. U tim imovnim općinama imaju krajišnici kao pravoužitnici. pravo na šumske plodove, a naročito na drvo za građu i ogrijev, pa se zato i zovu pravoužitnici ili plodo 276 |