DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1931 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Bezbroj grla svakovrsne sitne i krupne stoke bogatstvo su našega naroda i naše


države podjednako — sa jedinom tom razlikom što je najintenzivnije stočarstvo baš u


krajevima koji nemaju šuma i pašnjaka, a najekstenzivnije nažalost u krajevima koji


obiluju šumom i pašnjačkim površinama.


Apstrahirajuć ali baš ta dva momenta na koje se sva dosadanja riješavanja naših


mjerodavnih faktora najviše upiru i radi kojih se stalno stvaraju naročiti §§ o paši i


drvarenju!


Možemo ih na čas mirno apstrahirati, jer pašarilo se je i do sada, — nažalost i


previše. Pašarit će se i u buduće — još dugo vremena također previše, pa makar kako


se pitanje naših šuma, koje su u privatnom vlasništvu, riješilo. Tako je isto i sa


drvarenjem.


To su pitanja, koja nisu nikad predstavljala nikakav naročito šumsko gospodarski


problem — a istini i iskrenosti za volju ističemo, da su to pitanja koja u stvari nikada


nisu pa ni danas sačinjavala faktično ni bilo kakav socijalni ni bilo kakav ekonomski


problem. Taj svoj današnji patos zadobila su ta pitanja i naduvena su samo iz redova


bivših poetičkih demagoga i stranaka, koje su se međusobno natjecale popularnim i


jeftinim ponudama pred svojim glasačima. To su pitanja doduše od velikoga značenja,


ali su stvarno tek pitanja čisto administrativne naravi, koja po načelu razumnog šum


skog gospodarenja riješava glatko svaka prvostepena upravna vlast, po zakonu o šu


mama, po potrebi okolice i po gospodarskom stanju okolišnih šuma. Istaknuti ćemo


ali one momente o kojima se zvanično vodi manje računa, koji su ali u svojoj suštini


zapravo pravi odraz onoga, što šuma u narodno gospodarskom svom značaju jeste.


Treba samo početi kod sabiranja sjemenja sa šumskog drveća, te preći na sadnju,


na provedbu raznih odgojnih i uzgojnih mjera, pa na eksploataciju, izvoz, izgradnju


prometala, puteva, željeznica, pa tako dalje preko naših drvnih industrija do eksporta


i naše trgovačke bilance, pa će nam se pružiti druga slika o općoj šumsko narodno go


spodarskoj važnosti, koju ona vrši pored svoje opće poznate ekonomske i klimat


ske uloge.


Tisuće i tisuće radnika nalazi dnevno ili sezonski svoju zaradu, kojom prehranjuje
sebe i obitelj svoju, u šumi ili po šumi. Više stotina milijuna dinara ostaje redovito
među narodom godišnje zato, što taj naraod nalazi dnevno svoju zaradu u njoj.
dajući joj svoju snagu. A gdje s:i one velike godišnje sume što nam plaća inozemstvo
za naše drvo?! Gotovo jedna trećina cjelokupne izvezene tonaže i isto toliko vrijednost
u novcu figurira u godišnjoj bilanci našega sveukupnog izvoza.


To su momenti, koji su mnogo važniji od stalno forsiranog ogrijeva, građe i paše


— čega je bilo uvijek, a čega će i biti uvijek dokgod je šume; dok je ono napred rečeno
uvjetovano samo dobrim šumskim svestranim gospodarenjem, kakovo nalazimo
na objektima baš i našeg velikog šumskog posjeda.
Prvenstvena nam je dužnost dakle da očuvamo te naše šume barem onakove,
kakove jesu. Ako već ne možemo da stvorimo bolje, nemojmo kvariti ono što imamo!


Šume našega privatnog posjeda zauzimaju 33% od cijele šumske površine u
državi, — pored 48% državnih, 19% komunalnih šuma. U puno višem postotnom
omjeru ali participiraju baš privatne šume u vršenju svoje narodno gospodarske uloge,
davajuć prilike za obilnu zaradu zato, što su one najintenzivnije i najracionalnije gospodarene
naše šume.


Zato eto želimo, da one ostanu. A u svakom slučaju želimo da se njihova sudbina
ne rešava bez šumara.


Prema 67% od cea sedam milijuna državnih i komunalnih šuma, međi kojima
imade naročito u jugozapadnim krajevima tako mnogo šumarskog posla, tako mnogo
šumskih površina, koje nisu obrasle šumom, toliko neriješenih šumarskih problema, koji
čekaju na pomoć — na hitnu pomoć, stoji 33% t. j . oko dva i pol milijuna hektara dobro


292