DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Dr. Ž. KOVAČEVIĆ, OSIJEK:


GUBAR I HRASTOVE ŠUME


(LIPARIS DISPAR ET NOS CHENAIES)


Prema opažanjima i podacima, koje sam primio od raznih šumskih
uprava i direkcija, čini se, da nastupa novi period pojave gubarevih gusjenica.
Premda je pojava gubara u hrastovim šumama davno poznati
kalamitet za hrastove šume, a naročito za one u Posavini, mislim, da ne
će biti na odmet, ako na ovome mjestu opet napišem par redaka o toj
pojavi.


Periodička pojava gubara predstavlja u našem šumskom gospodarstvu
danas svakako jedan težak udarac za naše hrastove šume. Pojava
gubara iz godine u godinu postaje sve to veća neprilika za hrastove šume,
jer ona povlači za sobom u prvom redu velik gubitak u novcu zbog naglog
propadanja velikih kompleksa hrastovih šuma, a s druge strane ona zahtijeva
velik izdatak u novcu radi suzbijanja gubara. Taj se izdatak još povećava
s time, što konstantna pojava gubarevih gusjenica, a po tom i
sušenje hrastovih šuma zahtijeva i izvjesnu preorijentaciju u kulturi hrastovih
šuma. Ako bude nova pojava gubara, koju možemo sada očekivati,
imala slične posljedice, kao što je imala zaraza od godine 1923—27., bit
će šteta to veća, što naša drvna industrija sada i onako preživljuje tešku
krizu.


Prema dosadanjem iskustvu pojava gubarevih gusjenica, a tako isto
i zlatokrajevih, uz pripomoć hrastove medljike, predstavlja jednu veliku
nepriliku za budućnost hrastovih šuma u nizinama. U prvom redu gubar,
pa onda zlatokraj postao je zadnjih 20 godina najopasniji štetnik za hrastove
šume. Pošto obično poslije napada tih gusjenica slijedi propadanje
hrastovih šuma i to redovito srednjedobnih, to taj slučaj za sobom povlači
u prvom redu upotrebu kulturne metode za sprječavanje ovakovih zaraza.


Gubar se javlja periodički, a zaraza obično traje 3—4 godine. Iza
takove zaraze nastupaju sušenja na većim površinama. Zadnja zaraza,
koja se desila godine 1923—27., bila je svakako jedna od najosjetljivijih.
Po svršetku zaraze.svatko je od stručnjaka znao, što nas čeka, ako dođe
opet do nove zaraze. Nedavno sam opisao u jednom članku tok zadnje
zaraze i pojavu nove. Sada je, izgleda, najjača zaraza na većim površinama
između Klenka i Strizivojne, ali se gubar pojavio i u ostalim šumama
prema zapadnoj Posavini. Tok pojedinih zaraza u hrastovim šumama
danas je prilično tačno poznat, ali izleda, da zamašitost takove zaraze
i njene posljedice još nisu dovoljno uočene. Nisu naime na vrijeme preduzete
organizovane mjere za suzbijanje gubara. Ovaj propust ispričavaju
dva momenta: 1.) pomanjkanje potrebnog novca za suzbijanje, jer se
redovito radi o velikim kompleksima šuma, 2.) način provedbe suzbijanja.
Na prvi momenat nije teško dati tumačenje, kad se uzme u obzir, da se
na pr. kod najnovije zaraze ima provesti suzbijanje na nekih 40.000 ha
hrastove šume. Danas ne možemo nikako naći tako jeftin način suzbijanja
gubara, koji bi bio u skladu sa krizom u drvnoj industriji odnosno sa
cijenom drveta. Bilo kojim načinom da se poslužimo pri suzbijanju gubara,


312




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 11     <-- 11 -->        PDF

pošto se redovito radi na velikim kompleksima, traži ovakovo suzbijanje
uvijek razmjerno velike izdatke.


Što se tiče načina suzbijanja, tu stvar stoji sasvim drugačije. Kad
dođe do veće zaraze od strane nekog štetnika, ili kad znamo, da će do
nje doći, kaošto je to slučaj kod pojave gubara, koji se periodički javlja,
moramo imati u prvom redu temeljito izrađen plan o suzbijanju štetnika.
U takovom slučaju mora se dakle provesti organizacija suzbijanja i to
jednoobrazna, ukoliko se radi o jednom te istom štetniku i o jednakom
terenu, kaošto je to slučaj kod naših posavskih šuma. Kad bi primjerice
od gubara stradavale jednako šume u brdima kao i u nizinama, jednako
monokulturne kao i polikulturne, onda bi organizacija bila svakako mnogo
teža, jer bi imali u tom slučaju stanovit utjecaj na raširenje gubara i neki
drugi biološki ili terenski momenti. Pošto gubar počinja štete u nizinskim
šumama, a naročito u Posavini i to redovito najjače u čistim hrastovim
šumama, to se tu mora konstantno provađati suzbijanje gubara i sprječavanje
takove pojave. Ako se pojavi gubar samo u jednom srezu, prijeti
opasnost i za ostale srezove, naročito ako razni šumski srezovi čine jedan
kompleks šuma. U ovom slučaju prijeti u prvom redu opasnost, da će se
gubar iz jedne šume preseliti u drugu. Osim toga postoji u ovom slučaju
i neka biocenotička veza između pojedinih šuma i na velikim razmacima.
Kad se gubar pojavio u istočnom dijelu Posavine, možemo ga očekivati
sa priličnom sigurnošću i u zapadnim dijelovima, jer je on raširen i redovito
se javlja na čitavom terenu Posavine, pa je njegova pojava na tom
čitavom terenu uvjetovana u većini slučajeva istim biocenotičkim momentima.


Kod suzbijanja gubara služimo se u prvom redu mehaničkom metodom.
Za danas je ona ujedno možda i najjeftinija, ali baš kod mehaničkog
suzbijanja gubara treba da imamo u vidu vrijeme, kada je najpod*ésnije
provoditi suzbijanje mehaničkim načinom, što se kod nas obično provodi
struganjem ili premazivanjem gnjezda. Tako će primjerice dati struganje
i premazivanje gnjezda pod konac jeseni mnogo bolje rezultate, nego
ako to provodimo u proljeće. Isto tako bit će rezultati takovog suzbijanja
mnogo sigurniji, ako se premazivanje ili struganje gnjezda provodi u prvoj
i drugoj godini zaraze, nego ako to provodimo u trećoj i četvrtoj, kada
je zaraza postigla kulminaciju. Međutim ima slučajeva, da se gubar pojavi
i u samim branjevinama, dakle u mladim sastojinama, gdje još nije provedena
proreda, a mladi hrastići tek su koji metar visoki. U takovom
slučaju premazivanje odnosno struganje gnjezda nije uopće provedivo.
Osim toga lakše ćemo provesti ovaj način suzbijanja na kori graba, nego
na kori hrasta. To su sve momenti, koje treba imati u ovom slučaju pred
očima.


S obzirom na to, prateći godinama ovaj način suzbijanja, držim, da
se posao struganja i premazivanja ima da provede svakako s jeseni i u
prvoj polovici zime, jer u tom slučaju, ako jaja padnu na zemlju, ona na
zemlji moraju do proljeća propasti, jer će u vlagi, koja je na zemlji redovito
uvijek veća, nego na kori drveta, redovito nezaštićena jaja istrunuti.
Provede li se struganje u proljeće, onda će uz iole povoljne klimatske
prilike iz jaja, koja padnu na zemlju i ostanu neozlijeđena, izaći gusjenice.
Premazivanje daje po mom mišljenju bolje rezultate, nego struganje. Jer
ako je tekućina, kao što je katran, dobro rastopljena ili ako se uzme koje
drugo sredstvo, kao što je karbolineum, razići će se ta tekućina po čitavom


313




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 12     <-- 12 -->        PDF

gnjezdu i uništiti jaja, dok kod struganja uvijek može izvjestan broj jaja
ostati neozleđen na hrapavoj kori drveta, kao što je hrastova. Pretraživanje
dati će i u proljeće sigurnije rezultate nego struganje, samo ako
je to premazivanje tačno provedeno.


Kod struganja i premazivanja gubarevih gnjezda moramo nastojati,
da se taj posao provede u vrijeme, kada se gubar širi odnosno čim se
pojavio, t. j . u prvoj i drugoj godini, a ne kad je već zaraza postigla kulminaciju.
U početku širenja gubara gnjezda se nalaze redovito do visine
od 8—10 m, dok ćemo u trećoj i četvrtoj godini, kada zaraza postizava
kulminaciju, naći gnjezda i u većim visinama kao i na granama. Dok je
struganje i premazivanje gubarevih gnjezda vrlo dobar način suzbijanja
gubara u prvoj i drugoj godini zaraze, dotle će taj posao biti u trećoj i
četvrtoj godini teško provediv radi prevelikog broja gnjezda, koja se nalaze
i u većim visinama, pa će prema tome suzbijanje tek biti djelomično,
a osim toga u to će vrijeme taj način suzbijanja biti donekle i štetan. U
trećoj i četvrtoj godini zaraze, u koliko se gubar nalazi i dalje u širenju,
držim, da troškovi oko suzbijanja gubara ne stoje u skladu sa rentabilnošću
toga posla.


Kemijskom metodom suzbijanja gusjenica u hrastovim šumama
nismo se do sada nigdje poslužili u većem opsegu, šta više nisu provadani
u tom pravcu niti manji pokusi. Ta metoda nije upotrebljavana iz jednostavnog
razloga, što kemijski način suzbijanja gusjenica na takovim kompleksima,
kao što su kompleksi naših hrastovih šuma u Posavini, zahtijeva
velike novčane izdatke. S druge pak strane nastaje također pitanje, koje
bi kemijsko sredstvo i kakav kemijski način mogao dati dovoljne rezultate?
Uzevši u obzir ogromne komplekse naših hrastovih šuma kao i
njihovu gustoću postaje nam jasno, da bi sa prskalicama ili rasprašivačima,
koji bi radili sa zemlje, bilo u prvom redu teško kretanje, a još teži
bi bio taj rad s obzirom na visinu drveta. Osim toga te prskalice odnosno
rasprašivači morali bi imati motorni pogon. U ovom bi slučaju svakako
mogli imati dobre rezultate samo na prosjekama i na rubovima šuma.
Svakako je prskanje ili prašenje šuma sa zemlje vrlo oteščano i rezultati
su problematične naravi.


Jedini stroj, kojim bi se mogli poslužiti u obrani hrastovih šuma,
bio bi aeroplan. Međutim i taj način suzbijanja, koji daje naslućivati, da
bi mogao dati najbolje rezultate, ima svojih dobrih i zlih strana, s kojima
moramo bezuvjetno računati. Taj bi se posao mogao kod nas u Posavini
vrlo lahko sprovesti, jer se zaražene šume nalaze u nizini, u kojoj ima
inače dosta pogodnog terena za pristajanje i uzlijetanje aeroplana. S te
strane nema kod nas zaprjeke za izvedbu toga posla. Pobude zato daju
nam i rezultati postignuti u drugim zemljama i na mnogo težem terenu,


t. j . u brdima (Čehoslovačka). U svrhu suzbijanja gusjenica uzimaju se
razni arsenovi preparati, kojima se šume praše. U tom pogledu postignuti
su sa raznim preparatima, kao što su primjerice Esturmit ili Meritol, posve
dobri rezultati. No sad dolazi pitanje, kolike bi troškove tražilo suzbijanje
gubarevih gusjenica prašenjem arsenovih preparata iz aeroplana. U tom
pravcu povedeni su ove godine pregovori s jednom njemačkom firmom.
Ona je stavila predračun, po kome bi prašenje jednog hektara iz aeroplana
stajalo oko 600 dinara. Isto takove troškove imale su prosječno i druge
države, koje su na taj način suzbijale gusjenice u šumama. Pošto je danas
gubar zarazio oko 40.000 ha hrastove šume, to znači, da bi mi trebali za
314




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 13     <-- 13 -->        PDF

suzbijanje gubara na toj površini oko 24,000.000 dinara. To nikako nije
tako mala suma, na koju bi se mogli odlučiti bez predomišljanja, pogotovo
sada, kad je cijena drvetu znatno pala, pa je prema tome i prodaja šuma
oteščana i bilanca u šumskom gospodarstvu pokazuje znatnu pasivu.


Suzbijanje gusjenica u šumama pomoću aeroplana traži pogodne vremenske
prilike. Kod prašenja šuma iz aeroplana mora biti posve mirno
vrijeme, nesmije biti vjetra, kroz nekoliko dana ne smije biti kiše, jer u
protivnom slučaju ne možemo postići dobre rezultate. Dakako da se sa
vremenskim prilikama mora uvijek računati kod suzbijanja štetnika ili
bolesti na kulturnim biljkama. Kad uzmemo sve to u obzir, onda nam treba
pristupiti izračunavanju rentabiliteta ovakovog posla uporedivši njegove
troškove sa gubicima radi sušenja. No u ovom slučaju moramo uzeti u
račun i to, da sa jednim suzbijanjem, koje bi dalo i najbolje rezultate, nijesmo
spriječili pojavu gubara u slijedećem periodu, pa kad uzmemo u
obzir periodično pojavljivanje gubara i uzgoj hrasta do pune starosti,
nastaje pitanje, da li troškovi, koje imamo sa suzbijanjem gubara iz aeroplana,
stoje u skladu sa koristi, koju nam jedno drvo može odbaciti, ako
ga čuvamo od najezde gusjenica kroz samo 70 godina. Kakogod bi bilo
potrebno, da se suzbijanje gusjenica u hrastovim šumama što radikalnije
provede, ipak će se na to u današnjim prilikama odgovorni faktori teško
odlučiti, naročito na pobijanje kemijskom metodom.


Kemijska metoda mogla bi pri suzbijanju gusjenica dati najbolje
rezultate, ali danas ona spada još uvijek u najskuplje, naročito kad se radi


o tako velikim kompleksima, kao što su kompleksi hrastovih šuma, pa
stoga se obrana šuma služi danas još uvijek najviše mehaničkom i kulturnom
metodom.
Konstantna periodička pojava gubara povlači za sobom polagano,
ali sigurno kulturnu metodu sprječavanja širenja gubara. Bude li gubar
u vezi sa hrastovom medljikom i dalje uzrokovao sušenje hrastova, naročito
srednjedobnih, doći će u pitanje uopće uzgoj hrastova u budućnosti.
Pojava sušenja hrastovih šuma dovodi pomalo do toga, da se kod nas
čiste hrastove sastojine zamjenjuju s mješovitima, te se naročito radi na
uzeoju jasena. Prema tome periodička pojava gubara mijenja pravac u
kulturi naših šuma, jer se na taj način ide za stvaranjem prilika nepogodnih
širenju gubara, a to je prava svrha kulturne metode.


Zasebno mjesto u kulturnoj metodi zauzima biološki način suzbijanja
štetnika. Ova metoda suzbijanja, premda izgleda u prvi mah skroz naučna,
ima i praktičnu vrijednost. Rad na biološkom suzbijanju ima osobitog značaja
radi pojave gubara u takovoj množini, kao što to biva kod nas. Možemo
ustvrditi, da gubar stradava u našim šumama samo na biološki način,
a tek djelomično na druge načine, samo što biološki način suzbijanja gubara
i zlatokraja stoji predbježno potpuno u rukama prirode, a ne u
rukama stručnjaka. Nama je poznato, da se gubar javlja periodički, da
redovito takova zaraza traje tri do četiri godine i da ima svoj stalan tok,


t. j . gubar se širi iz godine u godinu, u trećoj ili četvrtoj godini postizava
kulminaciju, a iza toga obično naglo opada. Radeći na proučavanju biocenoze
u hrastovim šumama, a naročito na proučavanju pojave parasita
i bolesti kod gubarevih i zlatokrajevih gusjenica, opazio sam, da svaku
zarazu prati pojava parasita i bolesti na gusjenicama. U početku zaraze,
t. j. u prvoj i drugoj godini, nailazimo na parasite (najeznice i muhe gusjeničarke)
rijetko, ali u trećoj godini opaža se redovito, da su se parasiti
S15




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 14     <-- 14 -->        PDF

raširili u velikoj mjeri, šta više dešava se, da u trećoj ili četvrtoj godini
zaraze gubar ili zlatokraj naglo propadne, te ga slijedeće godine gotovo
i nema. U tom ćemo slučaju redovito naći, da su gusjenice propale od
nekih gljivičnih bolesti, kao što je to Entomophthora, ili od patogenih
mikroorganizama (poliedrija, Plistophora), koji u većini slučajeva unište
preko 90% gusjenica.


Ove pojave sile nas, da biološkom načinu suzbijanja posvetimo naročitu
pažnju, jer ta posmatranja mogu da budu jednim od najjačih putokaza
za općenito suzbijanje ovakovih zaraza. Evo tome jedan primjer.
Godine 1928. pojavio se nenadano u šumi »Srnjače« šumske uprave St.
Mikanovci zlatokraj. Obaviješten o tome odlučio sam, da u toj šumi podignem
jednu provizornu biološku stanicu za proučavanje parasita na
zlatokrajevim gusjenicama. Trebalo je naime utvrditi, da li iza te pojave
zlatokraja slijedi njegovo daljnje širenje ili ne. Pošto zaraza nije bila jako
velika, te je predstavljala tek neko napredovanje u širenju zlatokraja, to
se moglo naslućivati, da će se zlatokraj slijedeće godine sigurno još jače
raširiti. Utvrditi, u kojem se stadiju zaraza nalazi, moglo se najbolje po
jakosti parasita. Stoga sam u jednom zapuštenom pčelinjaku uredio uzgajalište
za zlatokrajeve gusjenice. Između 15. i 20. aprila stavljene su 6.324
gusjenice u tri za to određene kutije. U druge tri kutije stavljene su gusjenice
tek između 15. i 20. maja, dakle gusjenice već potpuno razvite i to


8.268 komada. Sve su gusjenice bile propisno hranjene hrastovim lišćem,
a ja sam svakog tjedna dolazio jedamput, da pregledam zdravstveno stanje
gusjenica, te da utvrdim, ima li parasita i kakove su štete počinjene u
šumi. U drugoj polovici aprila primjećene su izvjesne štete na vršcima
hrastovih stabala, ali je to brštenje naskoro popustilo. Razlog tom prestanku
brštenja otkrio sam u biološkoj stanici. Partija gusjenica iz mjeseca
aprila dala je 75% leptira, a partija iz mjeseca maja samo 6%. Razlog
propadanju zlatokrajevih gusjenica bila je gljivica Entomophthora, koja
je uništila gusjenice. Ostalih parasita bilo je vrlo malo i u prvoj i u drugoj
partiji. Prema toj pojavi mogao se stvoriti siguran zaključak, da zlatokraj
u slijedećoj godini ne će praviti nikakvih šteta.
Ovo je samo jedan dokaz više, kako u ovakovim slučajevima sama
priroda reguliše pitanje štetnika. Ujedno je to dokaz, koji jasno pokazuje,
kako je važno pratiti pojavu ovakovih štetnika s obzirom na biološki način
suzbijanja. Sam biološki način suzbijanja nalazi se kod nas još u povojima
i temelji se u glavnom na samom proučavanju. No pošto su gubar, zlatokraj
i neki drugi štetnici stalna pojava u hrastovim šumama, to držim, da
treba neprekidno promatrati i proučavati te pojave, jednako na terenu
kao i u institutima. Svaka pojava gubara ili zlatokraja ima biti uvijek
praćena promatranjima s obzirom na pojavu bolesti ili parasita kod tih
štetnika, da se na taj način ujedno utvrdi pravi stadij zaraze. Čim se pojavi
gubar, odmah bi trebalo u zaraženoj šumi postaviti biološku stanicu.
koju vodi jedan entomolog. Ta stanica ima zadaću, da u zaraženoj šumi
vrši opažanja s obzirom na pojavu štetnika, da proučava njegov život,
pojavu parasita i bolesti kod njega i da na taj način daje uputstva, što se
ima učiniti i što imamo očekivati od pojave štetnika. Naročito su važne
takove stanice, kad se zaraza nalazi u širenju i približava kulminaciji.


Ako se primjerice već kod jaja pojavljuju parasiti sa preko 50%,
onda to znači, da neprijatelji štetnika preuzimaju maha i da mu nema
duga vijeka. Kad smo utvrdili procenat, kojim su od strane parasita za


316




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 15     <-- 15 -->        PDF

ražena jaja, moramo pratiti i napad njihov na gusjenice, pa tek kad to
utvrdimo, možemo znati, u kojem se stadiju razvitka nalaze sami štetnici,
da li u stadiju napretka, kulminacije ili opadanja. Tako je primjerice prije
spomenuta zaraza zlatokraja u šumi »Srnjače« bila već u prvom stadiju
spriječena pojavom parasitičke gljivice.


Postavljanje bioloških stanica i promatranja s njime u vezi to su
važnija, što većina parasita, koji se javljaju na gubaru kao glavnom štetniku
u hrastovim šumama, nisu u velikoj mjeri polifagni, jer ne napadaju
velik broj domadara a uz to i sam broj domadara u Posavini dosta je
malen. Gledom na pojavu gusjeničnih parasita dolaze najviše u obzir
gubar, zlatokraj, suznik i glogovnjak. To su ujedno najtipičniji štetnici u
šumama i voćnjacima Posavine. Ti štetnici imaju ujedno najviše zajedničkih
parasita i bolesti. Kad se ovi štetnici jave u raznim godinama, onda
je njihovo uništavanje od strane njihovih neprijatelja mnogo jače i vrjednlje,
nego kada se oni jave svi zajedno u isto vrijeme. Ako se, recimo,
sada pojavio gubar, pa odmah poslije njega ili još u toku opadanja njegova
zlatokraj ili suznik, onda imaju njihovi neprijatelji dovoljno hrane. No
ako se sada pojavio gubar i njega nakon izvjesnog vremena nestane, to
njegovi neprijatelji, ako ne nađu drugih domadara, propadaju, jer nemaju
za sebe odnosno za svoje potomstvo hrane. U ovom slučaju nastaje u toj
biocenozi ili životnoj zajednici jedna praznina, koja se primjećuje po tome,
što se gubar, koji se nakon nekoliko godina pojavi ponovno, širi u početku
nesmetano, jer nema neprijatelja, koji bi ga u tome priječili.


Naročito su važna biološka promatranja treće i četvrte godine, ako
je zaraza zauzela običan tok, jer uostalom mogu i tu da nastupe neke
poremetnje, pa zaraza ne mora uopće da postigne kulminaciju, nego prestane
već u prvoj ili drugoj godini. Dakako da su takovi slučajevi obično
u vezi sa naglim širenjem neprijatelja štetnikovih. Inače neprijatelji štetnikovi
dolaze u ovom slučaju do pravog izražaja obično tek u trećoj ili
četvrtoj godini.


Mehanički način suzbijanja, t. j . struganje ili premazivanje, imat će
kod običnog pojavljivanja gubara to bolji rezultat, što je zaraza kasnije
nastupila iza jednog izvjesnog većeg mirovanja. Ako jedna zaraza gubara
slijedi odmah iza druge, onda će redovito kod druge zaraze imati i parasiti
u normalnim prilikama jak utjecaj na suzbijanje gusjenica. U tom slučaju
od mehaničkog suzbijanja gusjenica imat ćemo i izvjesne štete, jer
ćemo uništavanjem jaja uništiti i velik broj parasita i neprijatelja gubarovih,
a ujedno sprječavati širenje istih u zaraženim šumama. Tako isto
kod normalnog toka zaraze u trećoj i četvrtoj godini obično se rašire u
jakoj mjeri parasiti, a bolesti mogu da u najkraće vrijeme potpuno unište
gusjenice. Osim toga u trećoj i četvrtoj godini gubar se raširi u tako jakoj
mjeri, da nismo uopće u mogućnosti zapriječiti jače obrštenje u šumama,
pa preostala gnijezda moraju još uvijek da dadu velike množine gusjenica,
koje mogu da počine ogromnih šteta.


S obzirom na novu pojavu gubara, koji se sada nalazi u širenju, trebalo
bi svakako u zaraženim šumama Posavine postaviti par stanica za
proučavanje i suzbijanje gubara, jer kolikogod nam je gubar danas već
poznat, što se tiče baš samoga života njegova, to s obzirom na njegovo
značenje kao štetnika nismo još na čistu, kad uzmemo u obzir propadanje
šuma u zadnjem deceniju. Premda si biološka metoda suzbijanja neće
moći u ovom slučaju tako brzo utrti put za praktičnu primjenu, ipak ova


317




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 16     <-- 16 -->        PDF

kove biološke stanice i rad u njima mogu u mnogočem olakšati rad na
suzbijanju gubarevih gusjenica. Pojava gubara u hrastovim šumama daje
još uvijek šumarima, entomolozima i fitopatolozima mnogo otvorenih
pitanja, koja valja riješiti ne samo s obzirom na suzbijanje takovih štetnika,
nego i s obzirom na uzgoj šume. Osnutak ovakovih stanica, vodenih
po jednom entomologu, koji radi u jednom već uređenom institutu, ne
iziskuje sam po sebi nikakvih velikih troškova, nego tek malo dobre volje


razumijevanja.


Résumé. Sur la base des quelques observations biologiques faites par lui-meme
a l´égard du développement des parasites qui détruisent les oefs et les chenilles de
Liparis dispar et de Porthesia chrysorrhoea, l´auteur explique la signification de l´établissement
de quelques stations biologiques dans nos chenaies déja au premier temps
de leur envahissement par lesdites chenilles.


JUGOSLOVENSKO TRŽIŠTE DRVETA


MARCHÉ AU BOIS YOUGOSLAVE


ZAGREB, 24. JUNA 1931-— ZAGREB, LE 24 JUIN 1931.


TEČAJEVI ZAGREBAČKE BURZE.


(Les cours officiels de la Bourse de Zagreb.)


Vidi stranu 186. — Voir p. 186 de cette Revue.


318