DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 17     <-- 17 -->        PDF

SAOPĆENJA


O PROREĐIVANJU ŠUMA U ŠUMSKOJ UPRAVI DRAGANEC.


Odlična konjunktura šumskih proizvoda u posljednjem deceniju izazvala je prekomjernu
sječu šuma kod nas. Intervencijom drvne industrije nestalo je u znatnoj mjeri
naših starih i srednjedobnih šuma, koje bi pri polaganijem tempu sječe mogle da još
kroz dugo vremena služe kao stalno vrelo narodne privrede. Prebrzim tempom sječe
starih šuma narušen je naravno u mnogim šumskim gospodarstvima pravilan odnos
između pojedinih dobnih razreda, a tim je ujedno nanesen težak udarac ne samo šumarskoj
struci nego i općoj narodnoj privredi. Šumarstvo, ta dosadanja važna privredna
grana, morat će radi toga da podbacujc u prihodima sve dotle, dok se iz sadanjih
mladih šuma ne dignu šume zrele za sječu. Potrebe na drvu ostaju međutim i dalje,
a sjecivih je sastojina, t. j . vrela za njihovo namirenje, nestalo odnosno zamijenile su
ih mlade sastojine.


Da bi se pitanje namirivanja potreba na drvu, koje spada medu najvažnija životna
pitanja naroda, moglo u buduće bar donekle povoljno riješiti, upućeni su šumovlasnici,
da prebace težište rada na njegovanje mladih sastojina. Mladu šumarsku generaciju
čeka prema tome jedno otvoreno i opsežno polje rada. Taj će se rad kretati u prvom
redu oko uzgajanja što vrednijih šuma u roku po mogućnosti što kraćem, a uz to oko
podmirivanja narodnih potreba na drvu, ma bilo to drvo i tanjih dimenzija.


Do pred kratko vrijeme prepuštane su u glavnom mlade naše kulture u svom
rastenju same sebi i to sve do one dobi, kad se iz njih moglo dobivati tek vrjednije drvo.
Naročito se mladim sastojinama, koje su bile udaljenije od komunikacija, nije posvećivala
nikakova pažnja. Tek se u novije vrijeme pristupa u naprednijim našim šumskim
gospodarstvima njegovanju mladih sastojina. Tako se danas u njegovanje sastojina ulaže
mnogo truda na području Kr. direkcija šuma u Zagrebu i Vinkovcima, u šumama Brodske,
Pctrovaradinske, Gradiške, Križevačke, Đurđevačke i drugih imovnih općina, te
u vlastelinskim šumama, a od tih radova ima do danas uspješnih rezultata-


Jedan od vrlo uspjelih radova oko njegovanja mladih šuma vidjeli smo nedavno
u šumama Kr. šumske uprave Draganec. To je bilo prigodom ekskurzije zagrebačkih
slušača šumarstva u te šume, koju je vodio gosp. prof. Dr. D. Nenadić. Rad ondješnjeg
šefa šumske uprave gosp. Ing. V. Bestala, poduprtog od strane taksatora zagrebačke
direkcije gosp. nadsavjetnika Ing. I. Lončara, zaslužuje u ovom pogledu naročitu pažnju.


Šumski predjeli Novakuša, Bukovac i Brezik, u koje je učinjena spomenuta ekskurzija,
zauzimlju površinu od ukupno 1391,51 ha. Sve su to mlade šume u dobi od
ca 40 god. Radom gg. Dr. 2- Miletića i Ing. A. Jošovca oko čišćenja i proređivanja tih
šuma nakon našeg narodnog oslobođenja postigle su´one vrlo lijep izgled. Važno je
spomenuti, da je lanjske godine (1930./31.) vršena u tim predjelima proreda na ukupnoj
površini od ca 220 ha, a izvađena je masa od 4.606 kub. met. drva. Drvo je prodano
okolišnom pučanstvu, te je za nj postignuto 125.360 Din.


Proredivanje spomenutih šuma obavlja se s naročitim marom i oprezom. Osobito
lijep izgled pružaju mlade sastojine. U starijim sastojinama oteščan je rad oko proređivanja
u toliko, što se u njima radi zanemarenja njihova za vrijeme bivše mađarske
uprave razvio u znatnoj mjeri predrast i ostalo nepoželjno drveće, koje svojom velikom
krošnjom znatno priječi uzrast stabala buduće glavne sastojine. Štetan upliv tih
nepoželjnih stabala na njihovu okolinu nastoji se ukloniti njihovim vađenjem. Da bi
se međutim pri njihovu vađenju spriječilo naglq i prejako prekidanje sklopa, te da bi
se time uklonilo štetno djelovanje svjetla na tlo, obavlja se sječa tih stabala s naročitim
oprezom. Stabla se ne vade iz sastojine odjednom, nego se postepeno kroz dvije
do tri godine — prema veličini krošnje — obavlja njihovo kresanje. Podstojno zakrž


319




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 18     <-- 18 -->        PDF

ljalo drveće ojača kroz to vrijeme povećanim pristupom svjetla, pa ono u času, kad


se takovo stablo izvadi, preuzima funkciju zaštite tla- U odraslijim sastojinama inten


zivno se spašava sve ono, što je još moguće da se spasi. Prorede se provode po principu


»umjereno i često«. Osobita se pažnja posvećuje valjanom formisanju buduće glavne


sastojine kao i zaštiti tla.


U ondješnjem gospodarenju upalo nam je u oči, da se ne obraća pažnja samo
na šumsko-uzgojne, već i na socijalne momente. Okolišnom stanovništvu daje se ogrijevni
.materijal uz primjerene cijene. Na taj je način osigurano seljaštvu podmirivanje
potreba na drvu, a s druge strane olakšano je šumsko gospodarstvo u toliko, što se
šumske krade svode na minimum.


U.novčivanjem prorednog materijala polučuje šumska uprava Draganec vrlo
lijepe prihode, iz kojih lako može da pokrije režijske izdatke, a ostatak da doprinese
u drž. kasu. Ne će biti na odmet, ako se usput spomene, da je u cijeloj šumskoj upravi
Draganec ubrano od 1. aprila 1930. do 31. marta 1931. na međutimnim užicima 598.474
Din, što svakako predstavlja lijepu svotu. Bilo bi poželjno, da i druge šumske uprave
udese svoje gospodarenje tako, da se iz prihoda proreda kao i iz nuzgrednih prihoda
podmire barem redovni upravni troškovi.


Mimogredce naglašujem, da bi se i kod nas prihodima od proreda trebala u
šumsko-statičkom pogledu da pridaje ona važnost, koju oni kao takovi zaista i zaslužuju.
U stručnoj literaturi ističe se danas, da na pr. prihodi od proreda u smrekovoj
sastojim prolongirani na kraj ophodnje iznose 50—60% sječivog prihoda. Sigurno je,
da bi se i kod nas intenzivnim proređivanjem hrastovih šuma postigao isti, ako ne
možda i povoljniji odnos između prihoda od proreda prolongiranih na kraj ophodnje
i glavnog sječivog prihoda- Usput pripominjem, da bi svakako bilo potrebno, da se i
kod nas započne odabiranje pokusnih ploha u mladim našim šumama, u kojima bi se
vodila ispitivanja proreda i promatrao utjecaj njihovih prihoda na ukupni sječivi prihod.
Po mojem sudu bile bi sastojine šumske uprave Draganec vrlo podesni objekti za te
svrhe.


Uspjesi rada oko njegovanja šuma u napomenutoj šumskoj upravi vrlo su interesantni
i zaslužuju naročitu pažnju. Učesnici spomenute ekskurzije vidjeli su ovom
zgodom vrlo podesan objekat ove vrste, koji će im u budućem radu moći zaista da
posluži kao lijep uzorak. Ing. Anić Milan


EKSKURZIJA STUDENATA ŠUMARSTVA U ZAGREBU GOD. 1930.


Ekskurzija studenata šumarstva zagrebačkog univerziteta, povedena prošle godine
pod vodstvom gg. profesora Petračića i Nenadića, imala je za cilj, da upozna
studente s bosanskim, dalmatinskim i ličkim Kršem. Put je vodio iz Zagreba preko
Dobrljina i Drvara na Knin i Šibenik, a odatle preko Splita na Plitvička jezera i natrag
u Zagreb. Dio puta od Prijedora do Knina prijeđen je uskotračnom željezničkom prugom
državnog poduzeća »Šipad«.


Budući da je svrha ekskurzije u Bosni bila, da se razgledaju šume, koje eksploatiše
državno poduzeće »Šipad«, izložit ću u glavnim crtama organizaciju rada toga
poduzeća. Preko istorije postanka ovog velikog poduzeća prelazim, jer držim, da je
ona poznata čitaocima Šumarskog Lista.


Centralna uprava društva nalazi se u Sarajevu. Njoj je podređena direkcija željeznica
u Drvaru, direkcija šumskih radova u Oštrelju i pilane Dobrljin—Drvar.


Direkcija u Drvaru upravlja željezničkim prugama Prijedor—Knin, Srnetica—
Jajce i Sanski most—Sunaca. Sve su te pruge obvezane za javni saobraćaj.


Direkcija u Oštrelju obavlja svu šumsku manipulaciju, sječu, iznošenje, utovarivanje
i dovoz vagonetima do vode odnosno do glavne pruge. Dijeli se na pet odjeljenja:


320




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Srnetica, Potoci, Čardak, Grmeč i Oštrelj. Svako odjeljenje ima svog upravnika, po
jednog činovnika za izgradnju .pruge i još 1—2 činovnika, blagajnika i osim toga konzum
i kantinu. Svako odjeljenje dijeli se dalje na 2—3 manipulacije s manipulantima
lia čelu.


Pilane u Drvaru i Dobrljinu imaju pod sobom stovarišta, istovarivanje i primanje
trupaca, preradu drva, utovar i otpremu robe za Šibenik na stovarište i pretovar u
Kninu u vagone državne željeznice.


Upravu nad cijelim poslovanjem vrši u glavnim smjernicama upravni odbor. Taj
se sastoji od jedanaest lica, a imenuje ih ministar šuma i rudnika na tri godine.
Upravni odbor vrši kontrolu nad radom izvršnog odbora, koji se sastoji od četiri lica.


Eksploataciono područje Šipada zahvata tri šumske uprave: Drvar, Ključ i Sipovo.
Od godine 1922. produljen je ugovor za eksploataciju tog područja na 50 godina
s time, da se svake godine siječe izvjestan kvantum.


Prije nego prijeđem na sam opis našeg puta kroz Bosnu spomenut ću pregleda
radi glavne smjerove, kojima kreće izvoz drva iz šuma toga područja. Eksploataciono
područje razdijeljeno je na dva gravitaciona područja. Šume sjevernog dijela gravitiraju
Sani i Uni, a južnog dolini Unca. Prema tome je smještena jedna pilana na Uni —
u Dobrljinu, druga u dolini Unca — u Drvaru. Doprema trupaca u Dobrljin obavlja se
u glavnom vodenim putem, a u Drvar željeznicom-


Iz Zagreba krenuli smo jutarnjim vlakom i došli u Dobrljin oko podne. Tu nas
je dočekao g. Krämer, direktor pilane, sa svojim činovnicima gg. ing. Kos, Marek i
ing. Mihevc. Nakon kratkog odmora otišli smo da razgledamo pilanska postrojenja.


Pilana je podignuta 1893 i povećana 1895, te po svom kapacitetu spada u prvoklasna
poduzeća ove vrste. Njenim smještajem na obali Une dana je mogućnost jeftinog
dopremanja drvnog materijala, potrebnog za alimentaciju te pilane. Sve drvo, što dolazi
željeznicom ili plavljenjem do čaplja, otprema se odavle na splavima Sanom i Unom
do Dobrljina. Budući da se vrši spavljenje drva samo za vrijeme sezone, t. j . između
septembra i maja, kad je povoljan vodostaj, nagomilaju se na Uni kraj Dobrljina u
kratko vrijeme velike mase trupaca. Tako je u vrijeme ekskurzije bilo uz obalu Une
privezano oko 40.000 m3 trupaca. U sezoni splavarenja prođe Unom do 140.000 m3 drva.
Dia ne bi splavi pristanište oštećivale, pozabijeni su uz obalu piloti, koji sprječavaju
odronjivanje zemlje s obale i zatrpavanje korita. Prema potrebi pilane splavi se razvezuju
i trupac po trupac pušta niz vodu između obale i pilotirane naprave, koja sprječava
zakretanje trupaca u maticu rijeke. Nasuprot te naprave smještena je na obali
velika dizalica, a nešto dalje niz vodu električni transporter (paternoster). Oba stroja
služe za dizanje trupaca iz vode na obalu. Dizalicom se dižu deblji trupci i prenašaju
odmah u vagonete, a tanji puštaju se niz vodu do transportera, koji ih zahvata kukama
i tako prenaša na obalu. Odatle se trupci dopremaju na stovarište, gdje se sortiraju
prema duljini, debljini i kvaliteti.


Stovarište trupaca razdijeljeno je na četiri polja; na svakom od ovih nalazi se
po jedna dizalica za sortiranje trupaca. Dizalice su tako montirane, da izvode tri gibanja,
t. j . mogu dizati, spuštati i prenašati trupce uzduž i poprijeko polja. Dugački se
trupci režu visećim cirkularnim pilama. Trupci prerezani na izvjesnu duljinu tovare se
u vagonete i stavljaju pod jarmove.


Pilana ima osam punih jarmova, koji su podijeljeni u četiri skupine. Svakoj skupini
odgovara na stovarištu trupaca jedno polje, a u pilani po jedna cirkularna pila za
prikraćivanje i jedna za okrajčivanje dasaka. Osim toga se u pilani nalazi stroj za
blanjanje dasaka i daščica za sanduke. U jednom odjeljenju smještena su dva stroja za
zakivanje daščica za sanduke; u drugom odjeljenju stroj za proizvađanje talašike
(drvne vune) i do njega stroj, kojim se ova preša i veže u bale teške oko 40 kg. Kraj
pilane smještena je još moderna brusiona sa strojevima za automatsko brušenje pila.


321




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Iza pilane je prostor za sortiranje i uskladištavanje dasaka i prostor za vagone
poduzeća, u koje se pomoću dizalice tovari sortirana roba. Klasa robe ima sedam, od
kojih dvije posljednje ostanu u tuzemstvu, a ostale se otpremaju u Šibenik za eksport.
Poduzeće unovčuje i otpatke dasaka. Otpadak i piljevina, koja se ne može upotrijebiti
za loženje parnog kotla, odvozi se u okolinu pilane i ondje spaljuje. U novije doba
sprema se osnivanje kalorične električne centrale, koja će se ložiti s tim otpacima iz
pilane, a električna struja davat će se Kostajnici, Novom i dr.


Nakon pregledavanja pilane krenuli smo noćnim vlakom do Prijedora, gdje su
nas dočekali gg. Živković, sreski načelnik, ing. Radetić, opć. načelnik i ing. Mehmed
Balić. Prenoćivši u vrlo zgodno udešenim vagonima za spavanje krenuli smo drugi dan
tim vlakom prema Drvaru. Voda puta bio je g. ing. V. Kos, koji nam je spremno tumačio
objekte, što smo ih uz prugu sretali.


Na tom putu zaustavili smo se najprije u Čaplju, gdje se nalazi vodena zaustava
za trupce, koji plavljeni Sanom dolaze dovle. Sve četinjavo drvo i malo bukovine iz
Grmeč-i Čardak-planine, dopremljeno plavljenjem ili željeznicom, sastaje se kod
Čaplja, gdje se veže u splavi. Jedna splav može sadržati do 100 m3 trupaca. U svrhu
vezanja splavi zabijaju se u trupce komadi željeza i vežu gužvanom bukovinom, kod
čega se izgubi do 20% uporabivog drva. Splavi se puštaju, kad je voda najmanje 70 cm
duboka; prate je obično tri čovjeka. Za nepovoljnog vodostaja dovozi se drvo željeznicom
do Čaplja. Ovdje se trupci istovaruju pomoću dizalice i slažu na obali u rpe. Kad
dođe povoljan vodostaj, dizalicom se trupci dižu iz rpa, slažu se i vežu u splavi i šalju
na pilanu u Dobrljin. Splavarenje drvnog materijala svakako je jeftinije, makar se i
čekalo na povoljan vodostaj, nego otpremanje željeznicom. Prema računima stajao bi
poduzeće transport 1 m3 trupaca željeznicom od čaplja u Dobrljin 45 Din više od otpremanja
splavarenjem. Za vezanje splavi u čaplju zaposleno je sezonski oko 50 radnika.


Prije Srnetice zaustavili smo se, da razgledamo napravu za pretovarivanje trupaca.
Do tog naime mjesta dovaža se drvo iz okolnih šuma na vagonetima i tu se pomoću
dizalice pretovaruje u vagone za Drvar.


Usput nam se pružila prilika, da razgledamo veliku paljevinu iz godine 1917-, kad
su veliki kompleksi šume od preko 1.000 ha pali žrtvom požara. Na daleko i široko vide
se obešumljeni brijegovi s rijetkom travom. Tu i tamo mogu se zapaziti crni ostaci
negdanjih živih stabala. Još tužniju, ali ujedno i instruktivnu sliku daju nam brijegovi,
na čijim smo vrhovima ugledali goli krš — znak razornog djelovanja vjetra i kiše. I
tako na tim mjestima ne samo da je nestalo šume, nego je već i vjetar pokazao svoju
razornu moć, odnoseći zemlju, a kiša — ispirajući tlo, koje je bilo tokom stoljeća stvarano
pod šumskim pokrovom. Jasan je to dokaz, da su nepošumljena tla u brdskim
predjelima preteče stvaranju gologa Krša.


Ma da je tlo radi poremećenja edafskih faktora izgubilo prvotnu produktivnu
snagu, ipak pošumljavanje tih površina uspijeva relativno dobro. Svake se godine u tu
svrhu izdaje u svemu 105.000 Din. Pošumljuje se smrekovim biljkama, jer je smreka
u toj visini od poprečno 1.000 m domaća vrsta.


Zaustavili smo se u Srnetici. Tu nas je dočekao g. ing. Nedimović, šef šum.
uprave u Drvaru, te činovnici »Šipada« gg. ing. Mihajlović, Vasiljević i ing. Sotošek-
Nakon ručka pošli smo da razgledamo spomenutu paljevinu. Velik dio paljevine kraj
Srnetice uspješno je pošumljen smrekom, a osim toga obiluje velikom i gustom travom,
koja mlade biljke ljeti čuva od suše. Napose spominjemo, da smo tu ugledali veliku
količinu vrste Atropa belladona.


Nešto iza Srnetice nalazi se manja paljevina iz god. 1928, koju je uzrokovala
iskra iz lokomotive.
Nastavljajući put iz Srnetice zaustavili smo se u šumici cjelici, koja je od požara
bila pošteđena. To je prašuma, koju čini bukva i jela. Bukva se tu odlikuje velikom


322




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 21     <-- 21 -->        PDF

visinom, jedrinom i čistoćom debla. Ima ih s promjerom od preko 70 cm. Sklop je u toj
prašumi potpun. Nigdje nismo ugledali ni podstojnog drveća ni podmlatka, jedino na
rubu šume zapazili smo 1—3 godišnje jelove biljčice. Karakteristično je, da smo na
tom rubu naišli na Ilex aquifolium, ali samo kao niski grm. Prolazeći dublje kroz tu
prašumu mogli smo se osvjedočiti, da jedan njen dio nije uopće još ni dirnut. Tek nešto
niže vidjeli smo šumu, u kojoj se vodi »prebirna sječa«, t. j . sijeku se stabla od preko
30 cm, iz kojih se izrađuju trupci. Šuma je ovdje u velikoj mjeri napadnuta od potkornjaka
(Ips typographus). Tlo je posvuda dobro pokriveno humusom, ma da je inklinacija
velika. Zapazili smo, da je sklop na više mjesta znatno prekinut.


Putem uz prugu vidjeli smo nekoliko žežnica, u kojima se ugljcnišu ostaci bukovine,
koji se ne mogu upotrijebiti ni za građu ni za ogrijev. Nadalje smo u blizini
Oštrelja opazili Pinus silvestris, star oko 80 godina, kako pomiješan s jelom i bnkvom
uspijeva odlično.


U Oštrelju smo razgledali parnu dizalicu, kojom se trupci, dopremljeni vagonetima
pretovaruju u velike vagone za pilanu u Drvaru. Tu se nalazi i skladište ogrijeva,
koji se ovamo iz okolnih šuma dovaža vagonetima.


Pokazana nam je u Oštrelju naprava za kijaniziranje bukovih pragova. Ta se
naprava sastoji iz posebnih drvenih škrinja. U ove se naslažu pragovi i napusti rastopina
živinog klorida. Nakon dva tjedna iscrpi se rastopina u drugu posudu, a impregnirani
pragovi dižu se iz škrinja i slažu u vitlove kraj pruge. Poduzeće te pragove ne
prodaje, jer ih treba za vlastite željeznice. Preostala rastopina sublimata upotrijebi se
opet za narednu impregnaciju. Napominjem, da konserviranje drva sublimatom i na
način ..... zaostaje za drugim metodama, jer je živin klorid skup i lako se utjecajem
kiše izlužuje, a osim toga je i otrovan.


Isti dan naveče stigli smo u Drvar, koji je bio divno električki rasvijetljen, pružajući
nam vrlo lijepu sliku. Tu su nas dočekala gg. Ukropina, direktor pilane, ing.
Janković, Kolaba, Budisavljević, ing. Karaman i Smidt. Prenoćivši u našim vagonima
za spavanje pošli smo drugi dan da razgledamo veliku pilanu i tvornicu celuloze u
istom mjestu.


Prostor pred pilanom razdijeljen je na pet polja. Na svakom se nalazi po jedna


dizalica za sortiranje trupaca. U vrijeme naše ekskurzije bilo je na tom skladištu


25.000 m3 trupaca jelovih i bukovih. Pilana ima 14 punih jarmova, koji rade u 7 skupina.
Na svaka dva jarma dolazi po jedan trupac, koji se jednim jarmom prepili u prizme, a
drugim ispili u daske. Bukovi se trupci prerađuju u pragove, dužice i u ogrijevno drvo,
dok se jelovi i smrekovi režu u daske. Bukovina određena za dužicu pili se specijalnim
cilindričnim pilama. Poslije se slaže u kamare, da se pari, a zatim se veže u snopove
za jednu bačvu. Dužica se otprema u fabrike cementa za pakovanje. U pilani se osim
toga pile tanke daske za tvornicu sanduka, koja se također nalazi u okviru pilane.
Otpaci dasaka dopremaju se u jedan odio, gdje se cirkularima režu u komade
izvjesne duljine i vežu u svežnjeve, a ostaci se odvode specijalnim lancem, širokim
60 cm, za loženje parnih kotlova. Suvišak, koji se ne može ni ovdje iskoristiti, otprema
se najprije na automatsku vagu, a zatim u fabriku celuloze.


Na stovarištu gotove robe sortiraju se piljenice u pet klasa. Četvrta i peta klasa
prodaju se u tuzemstvu, a ostale tri eksportiraju se preko Šibenika na strana tržišta.


U okviru te pilane nalazi se mašinska centrala, gdje poduzeće u vlastitoj ljevaonici
izrađuje pojedine mašinske dijelove za pilane i vozni park. Tu je smještena
vlastita popravljaona vagona i lokomotiva, velika brusiona i vlastita šegrtska škola.


Razgledavši pilanu pošli smo u tvornicu celuloze, u kojoj Šipad sudjeluje s izvjesnim
procentom dionica.
Za produkciju celuloze iskorišćuju se tehnički neuporabivi ostaci smrekovine,
koju »šipad« u trupčićima doprema u Drvar i prodaje toj firmi- Trupčići se sa skladišta


323




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 22     <-- 22 -->        PDF

dovoze na vagonetima i bacaju u vodom napunjeni kanal. Radnici ih guraju najprije do


cirkularne pile, koja ih u vodi prepili, a onda do jednoga beskonačnog lanca, koji ima


na vanjskoj strani kuke za zahvatanje trupaca. Taj se lanac pokreće u dugačkom koritu.


Kad je trupac kukom zahvaćen, klizi polagano u koritu, dok ga radnici na određenom


mjestu ne izvade. Trupčići se tu sjekirama ogule i slože kraj tvornice u vitlove. Nakon


izvjesnog vremena odvažaju se u tvornicu, gdje se posebnim strojevima cijepaju


usitne. Sitniš se odmah u specijalnim strojevima sortira pomoću serija sita. Ventila


torom se sada diže sortirani sitniš u velike kotlove, sadržaja od 147 m3, u kojima će


se kuhati sa sulfitnim lugom.


Sulfitni lug priređuje sama tvornica. U tu svrhu izgara u posebnim pećima sumpor
u sumporni dioksid i pušta se u visoki drveni toranj, koji je do vrha napunjen
vapnencem. U taj toranj ozdo ulazi sumporni dioksid, a ozgo kaplje voda, kod čega
riastaje kemijsko vezanje kalcija u kalcijev hidroksid. Ta lužina odlazi sad u spomenute
kotlove za raščinjanje usitnjenog drva. Nakon 24 sata kuhanja ispušta se iz kotlova
celuloza i paternosterom prenosi u razne naprave za čišćenje i sortiranje celuloze.
Grubi komadi talože se u velikim plitkim posudama s rebrastim dnom, a pročišćena
celuloza ide plavljena vodom kroz strojeve, gdje se još jednom presortira i kao čista
prolazi između raznih cilindara za sušenje, pa se suha i isprešana reže u komade od
40 X 60 cm i takova slaže u bale od 120 kg težine.


Zadivljeni tehničkim postrojenjima u Drvaru ostavili smo to napredno mjesto,
koje je prije bilo pusto, te smo krenuli isti dan u Knin, a odatle državnom željeznicom
u Šibenik. U Kninu oprostili smo se s našim vođom puta g. ing. Kosom, koji nas je
pratio na cijelom putu kroz eksploataciono područje »Šipada« i od koga smo naučili
mnogo dobra i korisna.


Veliko ovo poduzeće, kojemu je temelje udario Otto Steinbeis, jedno je od najvećih
poduzeća te vrste u Evropi- Steinbeis se dao na čistu eksploataciju bosanskih
šuma, nastojeći uz to, da uvađanjem strojeva što više eliminira ljudsku snagu, no ide
ga zasluga, da je mnogo našeg naroda već pred toliko godina našlo zaradu u domovini,
iz koje bi inače morao seliti u strani svijet, da se nekako prehrani. Osim toga otvorila
su se tako produktima bosanskih šuma već mnogo godina pred svjetskim ratom vrata
stranih tržišta, pa je na taj način omogućeno, da današnje poduzeće velikim dijelom
sudjeluje u podržavanju aktiviteta naše trgovačke bilance. Poduzeće »Šipad«, sazidano
na solidnim temeljima, ima samo još tu zadaću, da trajno uzdrži strana tržišta, na kojima
se bosanska čamovina do sada dobro plasirala.


Ostavljajući Bosnu kod Drvara zalazimo pomalo u regije gologa Krša. Iza Klekovače
nijesmo imali više prilike da vidimo spomenutih prašuma. Na regije prašume
nadovezuju se mlade 20-godišnje kulture bukve i jele. Na tim je mjestima eksploatirao
bosanske prašume Otto Steinbeis. Pomalo nestaje jele, a preostaje rijetka, okresana
bukova šuma u smjesi graba, javorca (Acer optusatum), crnog jasena, cera, trna i orehovca
(Rhamnus carniolica). Mjestimice nastaje i šikara, te slijede dugačke zatvorene
krške doline, obrasle rijetkom travom, u kojima pasu i brste stada ovaca i koza. Ovdje
se već opažaju ljudska naselja i nasadi slabog kukuruza i krumpira. Na tom dijelu
pruge primjetili smo više sastojina crnog bora. Tako se u blizini željezničke stanice
Hrnjadi nalazi mlada borova sastojina s promjerima stabala oko 25 cm. Vjerojatno je
ondje crni bor rasprostranjen od prirode. Jednako su i klisure podno Tiškovca obrasle
pojedinačno stablima crnog bora. Podno Tiškovca izvire potok, kojemu su obale obrasle
vrbom, topolom i johom. S obronaka njegovih ruše se mnoge bujice i vododerine. Na
stanici Strgačina zasađeno je nekoliko stabala brusonecije. Prolazeći Kninskim poljem
opažamo na obroncima prve tragove umjetnog prodiranja borovih kultura- Cijelim
putem od Knina do Šibenika redaju nam se pred očima slike gologa Krša sa svim svojim
karakterističnim fenomenima. Sjetivši se golih glavica, što smo ih vidjeli u bosanskim


324




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 23     <-- 23 -->        PDF

paljevinama, jasan nam je bio tok ogoljivanja tih brjegova. Ti ogromni kompleksi gologa
Krša nastali su stoljetnim prodiranjem čovjeka s plodnijih nizina u šume planina,
iz. kojih je nestajalo šume nerazumnom sječom, krčenjem, paleženj i brstom. K ovom
se razornom djelovanju čovjeka pridružila i sama priroda sa svojim nepovoljnim klimatskim
odnosima. Tanki sloj krške zemlje, lišen šumskog pokrova, osušio se, raspucao
i postao sipka masa, koju je vjetar raznio ostavljajući za sobom goli Krš. Mnoštvo
bujica i vododerina dovršilo je napokon taj razorni proces odnoseći zadnje ostatke
sipke zemlje.


Pred veće došli smo u Šibenik. Na stanici su nas dočekala gg. ing. Mozetić i
Pavličević. Drugi dan pošli smo najprije na poluotok Klobučac, na kojem se nalazi
veliko skladište »Šipada«. Poluotok zaprema površinu od 70.000 m2. Vlasništvo je »Šipada
«, ali prima i robu od tvornice celuloze, pa time ujedno obavlja i jedan čisto spediterski
posao. Poduzeće tu ima odlično uređenu obalu za pristajanje velikih brodova
i vlastiti kolosjek za vagone državne željeznice. U vrijeme naše ekskurzije bilo je na
skladištu oko 4.000 vagona razne drvene robe i 200 vagona celuloze. Poduzeće odatle
otprema robu u glavnom u sjevernu Afriku, Italiju, Spaniju i Francusku.


Vrativši se u Šibenik na čamcima, što nam ih je dala uprava toga poduzeća,
popeli smo se na brdo Šubićevac, koje se nalazi nedaleko grada- Brdo se počelo pošumljavati
prije 35 godina alepskim borom. Svake se godine pošumi izvjestan dio. Prvi
se radovi sastoje u tom, da se kompleks, koji se ima privesti šumskoj kulturi, ogradi
suhozidom, čime se priječi pristup stoke i ljudi, a ujedno umanjuje i opasnost požara.
Mjestimice se nalazi kao podstojna sastojina pajasen (Ailanthus), koji uopće mnogo dolazi
na primorskom Kršu. Osim pajasena raste tu Paliurus, Phylirea, Juniperus oxycedrus
i phoenicea, Pistacia terebinthus i lentiscus. Sadnja jednogodišnjih biljaka alepskoga
bora obavlja se u jame ojco 30 cm duboke, koje se pokrivaju s dva kamena radi
smanjenja ishlapljivanja. Sadnja se obavlja prije proljetnih kiša. Razvitak kultura zavlisi
— osobito prve godine — o duljini trajanja sušne periode. Biljke zasađene ove
godine dobro su se primile.


Poput Šubićevca pošumljen je i otok, na kome se nalazi kupalište, te susjedni
otok, pošumljen privatnom inicijativom. Zapadna je strana kupališnog otoka obrasla
vrstama Tamarix i Pistacia.


Iz Šibenika priređena je i mala ekskurzija motornim čamcem do slapova Krke.
Lijeva i desna obala Prokljanskog jezera obrasla je dosta dobro niskim izdancima iz
panjeva, pa bi se taj dio dao pošumiti resurekcionim sijekom i zabranom paše. Okolica
Skradina pošumljena je alepskim i crnim borom i čempresom. Od prirode dolazi ondje
Juniperus phoenicea. U blizini Skradina nalazi se lijepa čempresova sastojina, ali zaražena
s Buprestis cupressi, koji je u zadnjih deset godina napao gotovo sve ondješnje
sastojine čempresa. Stablo, koje on izbuši, životari još neko vrijeme, dok ga ne prelomi
vjetar. Tako propadaju mnoge čempresove kulture, premda bi mogle ondje dobro
da uspijevaju. Sjeverozapadni obronak Prokljanskog jezera pokriva kultura alepskog
bora, podignuta 1911- godine. Slapovi Krke (Skradinski lug), koji spadaju među najljepše
dijelove naše domovine, također su zašumljeni. Pred 10 godina podignuta je na
podnožju slapova električna centrala — talijanskim kaprtalom. Danas se nalazi u rukama
Francuza.


Nakon dvodnevnog boravka u Šibeniku otplovili smo parobrodom u Split. Putem
smo i-nali prilike, da se nagledamo golih padina Mosora i Blokova.
U Splitu su nas dočekala gg. ing. Begović, šef šumske uprave, ing. Kauč i Ivan
Dračić. Drugi dan razgledavali smo šumski vrt i Marjan.


S osobitim zanimanjem ušli smo u šumski vrt. Red je u njemu upravo uzoran,
te nam može da služi kao lijep primjer, kako treba da bude uređen takav šumski objekt.
Površina mu iznosi´ 4.000 m2. Ograđen je žičanom ogradom i živicom od ružmarina.


325




ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Sredinom ide široki put, a s jedne i druge strane nalaze se gredice, Kapacitet sadnica
iznosi oko 1,500.000. Najveći procenat biljaka služi za pošumljavanje u vlastitoj režiji,
jedan se dio daje ostalim srezovima za slučaj potrebe, a ostatak se dijeli badava. Broj
sadnica raznih vrsta drveća, koje su tu najviše zastupane, iznosi otprilike ovoliko:
1,000.000 kom. 1-godišnjeg Pinus hallepensis; po lOO.ooo 1-godišnjeg Pinus austriaca,
2-godišnjih Robinia i Cupressus; po 70.000 1-godišnjih Cupressus i Robinia, 2-godišnjih


P. austriaca i Fraxinus ornus. Od ostalih se vrsta uzgaja Cupressus macrocarpa, Castanea,
Morus, Amygdalus, Accacia lophanta, Prunus mahaleb i mnoge druge. Da udovolji
svojoj šumarskoj ambiciji, posijao je ondješnji šef šumske uprave i nekoliko zrna
jelovog sjemena i uspio je. Čempresove 1-godišnje biljke visoke su oko 30 cm, no mogu
prema podacima ondješnje uprave narasti i znatno više. Budući da se Pinus maritima
i pinea teško presađuju, jer su vrlo osjetljivi na povrede korijena, to se malo uzgajaju
u vrtu. Za polijevanje vrta služe dva bazena sadržine 40 hl. Voda, kojom se vrt zalijeva,
stoji prije upotrebe jedan dan u bazenu. Da se uzdrži u tlu vlaga i da se zapriječi
zakorovljivanje, pokriva se tlo između redova biljaka borovim iglicama. Pošumljavanje
u nižim predjelima vrši se najviše s 1-godišnjim Pinus hallepensis, dok se u višim predjelima
Dalmatinske Zagore upotrebljava Pinus austriaca.
Nedaleko šumskog vrta leži poznato brdo Marjan. Po predaji bio je Marjan nekad
obrasao lijepom šumom česmike (Quercus Hex), koja je odande nestala nerazumnom
sječom: Sad se tu nalazi samo nekoliko grmova česmike. Oodine 1884. počeli su privatnom
inicijativom prvi radovi oko pošumljavanja. Do danas je pošumljeno 2001 ha
površine. Za pošumljavanje i uređivanje Marjana uz mnoge šumarske stručnjake osobito
je bio zaslužan profesor Kolombatović, a danas mnogo na tom radi dr. I. Račić,
splitski načelnik. Glavne su vrste drveća i grmlja, kojima je Marjan pošumljen, Pinus
hallepensis, maritima, austriaca, brutia, pinea; Cupressus, Thuja, Tamarix, Brousonetia,
Arbutus, Laurus, Cedrus, Ruscus, Colutea, Punica granatum, Smilax aspera, Asparagus
acutifolia i druge.


Budući da je Marjan zvjcrinjak i rasadište divljači za Dalmaciju, ograđen je
žičanom ogradom. Zvjerinjak broji oko 70 komada srna, nekoliko stotina zečeva, fazana,
čak i nekoliko divljih purana. Zbog divljači ne pošumljuje se listačama, premda
bi to dobro bilo radi smanjenja opasnosti od požara i insekata. Najviše strada Cupressus
i Thuja (i to od Buprestis cuprcssi), te Pinus austriaca (od Cnethocampa pithyocampa).
Malo oštećuju mlade čemprese i tuje također srnjaci. Da se biljke zaštite od
divljači, ograđene su s nekoliko kamena i pokrivene grančicama vrste paliurus.


Popevši se do vrha Marjana otišli smo na nekoje vidilice, razgledali smo zoološki
vrt, prirodoslovni muzej i akvarij.


Drugi dan odvezli smo se autobusom do Klisa, u čijoj su blizini vršeni radovi
oko pošumljavanja. Razgledali smo i razvaline staroga grada. Nakon oslobođenja bio
je grad znatno devastiran, pa su tom prilikom uništene mnoge istorijski važne spomenploče.
Oodine 1919. preuzela je kliska općina dužnost čuvanja toga istorijskog spomenika.
S kliskog grada lijep je vidik na solinsko i klisko polje, na okolišne planine i sela,
na stari Dioklecijanov vodopad, na žičaru tvornice cementa i t. d. Pod samim gradom
nalazi se 1-godišnja kultura alepskog i crnog bora, nastala sjetvom sjemena na površini
od 2 ha. Iznad ceste Klis—Solin podignuta je borova kultura t. zv. Marhezina greda.
Ona je vlasništvo kliske općine. Pošumljavanje je počelo 1896., te je do 1918. pošumljeno
35 ha. Prošavši kroz 11-godišnju sastojinu alepskog, primorskog, crnog borapinjola, koja je nastala sjetvom omaške, dolazimo u najstariju sastojinu Marhezine
grede, podignutu 1896. godine u glavnom alepskim i primorskim borom. Dio te sastojine
stradao je od snjegoloma. Prsni promjer stabala iznosi oko 25 cm. Ispod drveća ponikao
je gust pomladak — najbolji dokaz, da se alepski bor dade prirodno pomlađivati.
Preostala stabla nad tim pomlatkom trebalo bi pomalo odstranjivati, jer ne vrše funkciju


326