DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 26 <-- 26 --> PDF |
U djelokrug ondješnjih šumarskih stručnjaka ne spada samo uprava nad tim šumama, nego i podizanje puteva i cesta, čišćenje i poljepšavanje jezera, uređivanje špilja i t. d. Zanimivo je spomenuti, da je prigodom zadnjeg čišćenja jezera izvađeno nekoliko petrificiranih hrastovih stabala, dok danas u okolici Plitvičkih jezera nema hrastova. Okolica je u glavnom obrasla jelom, smrekom i bukvom. Oko Sastavaka ima nekoliko grmova tise. Velike zasluge za poljepšavanje Plitvičkih jezera ima g. tag. Antun Premužić. Osobito se velika pažnja posvećuje uređivanju špilja, koje on uređuje s neumornom marljivošću i ljubavi. Tako su u zadnje vrijeme njegovim nastojanjem otvorene, proširene i uređene do sada slabo poznate špilje Šupljava, Golubnjača, Jezerska vila, Mračna špilja i Velika špilja. U šumama oko Plitvičkih jezera opazili smo dosta sušika smreke i jele, napadnutih od potkornjaka Pythiogenes chalcographus i Ips typographus. Da se spriječi daljnje širenje, oborena su na nekoliko mjesta lovna stabla. S Plitvičkih jezera odvezli smo se autobusom u Vrhovine i noćnim vlakom u Zagreb, pa smo tako, obogaćeni novim znanjem, završili ovu veliku eksurzijuŠafar J., stud. šumarstva. LITERATURA Dr. K. M. Müller: Aufbau, Wuchs und Verjüngung Südosteuropäischer Urwälder (Eine waldbauliche Studie über den Urwald unserer Zone überhaupt). Hannover 1929. str. 323., 15 dijagrama i 28 fotografija. Prošlog je proleća izašlo pod ovim naslovom delo, koje je pobudilo moju pažnju, jer sam se i sâm ponešto bavio prašumom i njenom strukturom. Stoga sam izvode i zaključke ovoga dela i pratio s naročitim interesom. U predgovoru pisac s pravom ističe, da je u novije doba prašuma kao prirodni oblik šume postala objektom življeg interesovanja nauke o uzgajanju šuma. Dok se to proučavanje ranije ograničavalo isključivo na dendrološko-florističku stranu, prošireno je u novije doba i na biljno-geografska istraživanja. Tako se prašuma ima smatrati ishodištem Cajanderove nauke o tipovima šuma. Isto se tako na nedirnutoj prašumi mogu najpouzdanije proučavati pitanja sastojinskog oblika, sastava šume, a s time u vezi i načina njene obnove kao i smene generacija i vrsta drveća. Da bi sva ta pitanja proučio i pružio zaobljen prikaz celokupnog znanja o poznavanju prašume, preduzima pisac 1925. g- putovanje u prašume jugo-istočnog dela Balkanskog poluostrva sa zadatkom, da osjm na istaknuta opšta pitanja odgovori i na neka specijalna, koja mu je stavio u zadatak bavarski zavod za šumske pokuse, institut za uzgajanje i iskorišćavanje šuma. To su ova pitanja: 1.) Ima li od prirode čistih sastojina, kojih vrsta drveća i uz koje uslove staništa? 2.) Ima li od prirode približno jednodobnih sastojina i kako nastaju? 3.) Preči li humus prašume uspeh pomlađivanja? 4.) Da li je seme starih stabala klijavo? 5.) Da li su čiste sastojine čišće od grana od mešovitih, kraj inače jednakih prilika? 6.) Poznaje li četinjava prašuma kalamitete od zareznika (insekata)? 7.) Ako se prašuma pomlađuje prebirnim načinom, kako se onda u njoj održavaju vrste drveća, koje zahtevaju svetio? 328 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Pristupajući izlaganju ovog problema, pisac ispravno konstatuje, da se pri tom nailazi na čitav kompleks još nedovoljno razrađenih pitanja, za rešenje kojih su potrebna specijalna istraživanja. Svoja opažanja nastoji da dovede u vezu i saglasnost sa rezultatima ostalih autora, ne bi li na taj način došao do zaključaka opšte vrednosti. Tražeći nedirnute prašume pisac dolazi u one delove Balkana, koji su prema recima velikog Cvijića1 »bili ogromna ostrva, oko kojih su se razlevali i razbijali veliki istorijski talasi i struje civilizacija, kao tiha i usamljena utočišta za sklanjanje stanovništva, koje je bežalo pred metežima sukcesivnih najezda. Ovde su se, kao svuda u planinskim oblastima, ukorenila i stalno održala najotpornija legla autonomnog i nezavisnog života slobodnih planinaca. Naposletku odatle su gotovo stalno polazile struje migracija, koje su plavile oblasti sa geografskim osobinama spajanja i prožimanja.« To su Rodope, Pirin i Rila, u kojima pisac s pravom očekuje, da će naći prašumu u potpunom smislu te. rcči. Zbog toga Müller deli svoja istraživanja na tri područja rasta: Rodope, Pirin i Rilo. Objašnjujući pojam prašume Müller se ne zadovoljava Cermakovom biološkom karakteristikom toga tipa, već prema Dru. Schcnku unaša u taj pojam j akciju primitivnog čoveka; ovaj doduše sam po sebi nije kadar da bitno izmeni stanje prašume, ali može da dovede do dejstva neke druge izvanje sile, požare, koji mogu da iz osnova izmene njeno stanje. Müller nadalje smatra, da se prašuma nalazi u izvesnom stanju ravnoteže unutarnjih i izvanjih sila. Od ovih poslednjih naročitu važnost pridaje požaru, koji mu je »der grosse Matador des Urwaldes« i glavni agens većine promena u prašumi. Požari mogu nastati prirodnim događajima ili radnjom primitivnog čoveka, koji je kao lovac, ribar i nomad upućen na šumu. Važnost požara, kojim pisac nastoji da protumači razna stanja prašume, provejava iz čitave knjige, pa je stoga i razumljivo, zašto Müller u pojam prašume unaša i dejstvo primitivnog čoveka, kap jednog od uzročnika požara. Osim toga Müller dovađa požare u vezu s periodičkim kolebanjima klime, pa nastoji da i s te strane protumači izvesne pojave u životu i stanju prašume. Naposletku, život i obnova prašume usko su povezani sa raznim katastrofama, pa stoga i daje prašumi naziv »Katastrophenwald«. U Rodopi je ispitivao šume belog i crnog bora, smreke (smrče), topole i breze. Naročito podvlači pojavu, da je nailazio na neprekinute komplekse mladih i jednodobnih sastojina belog bora, nastalih istovremenim pomlađenjem na prostranim paljevinama. Šumski je požar preteča belog bora. Mesto da umanjuje produktivnu snagu tla, požar unapređuje pošumljenje velikih površina belim borom. Šumski požar, kao katastrofa, protiv očekivanja jača prirodnu borovu šumu i pomaže joj pri potiskivanju ostalih biljnih formacija. Zaključuje s opažanjem, da su prašume belog bora jednolične i gotovo potpuno jednodobne sastojine (str. 34). Kod smrekove prašume razlikuje Müller dva tipa. Kod prvog nedostaju mlađi dobni razredi; sastojine su dobrog sklopa, jednoličnog oblika, te čine dojam jednodobnih sastojina. Drugi, rašireniji tip je retka preborna šuma visokih položaja. Distribuciona krivulja broja stabala je asimetrična, sa kulminacijom kod najslabijih debljinskih razreda. U pogledu pomlađenja konstatuje, da šumski požari uništavaju formaciju smrekove prašume. Paljevina se smrekom pošumljuje tek posredno iza mekanog drveća, koje smreka kasnije potiskuje. Za topolu i brezu potvrđuje poznatu pojavu, da su to pioniri, koji prvi osvajaju paljevine i gole površine, a zatim još zarana iščezavaju, ustupajući mesto drugim vrstama, koje podnose više zasene. Na tim opažanjima izgrađuje Müller svoju šemu o izmeni pojedinih vrsta drveća u Rodopi. Ona izgleda ovako: 1 Dr. Jova n Cvijić : Balkansko Poluostrvo. Zagreb 1922. str. 28. 329 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Početak: čiste smrekove sastojine, veoma izložene opasnosti. Katastrofa: alkalično tlo paljevine preči, da se smreka odmah naseli. Na paljevini hvata korena čisti bor, čije se sastojine međutim teško održavaju u tom stanju. Pridolazi smreka. Bor postepeno iščezava, dok naposletku ne ostane čista smreka kao vrst drveća, koja podnaša zasenu I koja bi imala da ostane definitivnom vrstom prašume. Time se ujedno zatvara krug smene vrsta drveća, koji se proces novom katastrofom, požarom, ponovo stavlja u pokret. Prema Miilleru formacije prašume pojedinih vrsta drveća nisu stalne i nepomične, već su samo prelazni stadiji — faze — jednog procesa. Te faze mogu trajati i vekovima, dok jednom, pre ili posle, ne dođe do katastrofe, koja je agens za ponovno odvijanje velikog kruga u procesu smene vrsta jlrveća. Ta izmena počiva na uslovima humusa, koji stvara klijalište, na koje požar može dejstvovati. Smena vrsta drveća je Miilleru rezultat konkurencije pojedinih vrsta raznih bioloških osobina, a zatim požara (i vetra) kao prirodne katastrofe. Taj proces smene je samo onda zatvoren krug, ako požar nastupi kao stoljetna katasrofa. Česti požari, kao u Rodopi, mogu ubrzati razvoj toga procesa i vraćati prašumu u ranije stanje. Zanimivo je, da Müller ni u borovoj ni u smrekovoj prašumi ne nalazi zareznika ili parazitarnih gljiva u spomena vrednoj množini. To je opažanje od naročite važnosti, kad se zna, da ti kalamiteti prosto ne izbivaju iz kulturne šume. Odatle izvađa zaključak (str. 125.), da se čiste sastojine mogu trajno održati samo onda, ako kroz njih prođu dezinficirajući šumski požari i ako svi prirodni neprijatelji štetočina budu potpuno održani. Svega toga nema u kulturnoj šumi, pa su stoga njene čiste sastojine u trajnoj opasnosti. Na području Pirina ispituje Müller prašumu crnog bora, koji na velikim površinama obrazuje čiste i približno jednodobne sastojine. Uzrok, istovremeno prirodno pošumljenje paljevine iz ranijeg doba. U istom području ispituje relikne borove iz tercijera, moliku (Pinus peuce) i muniku (Pinus leucodermis), koje se bugarski zovu bela i crna mura. I molika dolazi u prostranim, čistim i približno jednodobnim sastojinama. Zastupani su najstariji i najmlađi dobni razredi, dok srednjih nema. Dijagram raspodele broja stabala po debljinskim razredima daje dosta simetričnu krivulju, pa odatle Müller ponovno zaključuje, da je reč o jednodobnoj sastojini, koja je postala istovremenim zašumljenjem prostrane površine. Izlaganje o molici zaključuje time, da prostrane, čiste i jednodobne sastojine zahvaljuju svoj postanak — direktno ili indirektno — uništenju prostranih starih sastojina požarom (str. 155.) U pogledu munike Müller zaključuje, da se kod ekstremnih edafskih prilika, na pećinastim vapnenim tlima, obrazuju rastresene sastojine prebirnog karaktera. Na boljim tlima međutim krošnje su sklopljene, odakle izvodi zaključak, da se pomlađenje vršilo istovremeno i na velikim površinama, pa su tako nastali,približno jednodobni kompleksi čistih sastojina. Uzrokom su opet šumski požari (str. 182.). U planini Rilo ispituje moliku, smreku izmešanu sa ponešto jele i naposletku bukvu. I ovde nalazi, da molika obrazuje čiste i na velikim površinama približno jednodobne sastojine. I ove sastojine zahvaljuju svoj postanak požarima, koji su zahvatili velike površine. Simetrično grupisanje broja stabala oko srednjih debljinskih razreda, koji su najčešće zastupani, smatra Müller daljnjim dokazom, da je i ovde reč o približno jednodobnim sastojinama. Kod smrekove prašume razlikuje dva tipa. Prvi, prostraniji, čini dojam jednoličnih i jednodobnih sastojina. Distribuciona krivulja broja stabala pokazuje simetrično grupisanje oko jednog srednjeg debljinskog razreda. Odatle izvodi, da se i ovde može pretpostaviti, da je reč} o jednodobnim sastojinama, koje pripadaju jednom dobnom raz 330 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 29 <-- 29 --> PDF |
redu (str. 235. t- 3.). Drugi je tip prebirnog karaktera, bez sklopljenog svoda krošanja. Ovaj je tip na ovom području slabo raširen, dok u pravilu nastupa u Rodopi, Pirinu i Staroj Planini. Približno jednodobne sastojine prvog tipa nastaju opet požarom. Nakon privremene formacije belog drveća pojavljuje se smreka. Iz razmera dobnih razreda nastoji da konstruiše stanje prašume pre 80^140 godina (str. 265.), pa odatle zaključuje, kad se mogla desiti katastrofa, verovatno opet požar, u vezi sa kolebanjima klime. I bukva u Rilo-planini dolazi na velikim površinama, u čistim jednoličnim i približno jednodobnim sastojinama. Prevlađuju stari dobni razredi, srednji su zastupani umereno, dok mladih uopšte nema. Krošnje stabala obrazuju sklopljen svod, razvijen u jednoj ravnini. Kod sastojina bukve međutim požar se ne može uzimati kao uzrok postanku ovakovih sastojinskih tipova, koji su nastali prethodnim pomlađenjem površine i naglim nestankom stare sastojine. Sklop sastojine se u početku prekida mestimice i u grupama. Tome je uzrok, jednako kao i u Karpatima, sneg i vatra, a u Rilu pored toga i prestarelost, gljive i druge bolesti. U slabo progaljenoj sastojku vrši se pomlađenje, pa stare sastojine, već prema dispoziciji stojbine za katastrofu vetrom, nestaje brže ili sporije. Svoja izlaganja o prašumi zaključuje Müller ovim: 1.) Stanje tla, klijališta (Keimbettzustand), zajedno sa faktorima osvetlenjehumus, osnovicom je budućeg sastojinskog oblika i sastava sastojine. 2.) U razvoju formacija prašume mogu se razlikovati tri faze: čista prašuma onih vrsta, koje zahtevaju svetio; zatim pridolaze vrste, koje podnašaju zasenu. Naposletku ostaje čista prašuma ovih poslednjih. Sve te faze samo su prelazni stadiji jednog velikog kruga, u kome se smenjuju generacije i vrste drveća. Katastrofa je agens, koji događaje stavlja u pokret i koji ne dozvoljava stagnaciju jednog večnog procesa (smene). 3.) Požar kao specijalni oblik katastrofe, koja uvek nastupa, smatra velikim matadorom prašume i to: a) velikim prirodnim kulturnim sredstvom prašume, b) velikim prirodnim dezinfekcijonim sredstvom prašume i naposletku, c) glavnim dinamičkim faktorom, agensom, u procesu smene vrsta drveća u prašumi. To bi bili glavni izvodi ovog dela, koje pokušava, da izloženi kompleks pitanja definitivno resi. Da li je to piscu uspelo? U svome »Ausklangu« pisac naglašuje, da je težio pronalasku istine, odabirući od verovatnoga najverovatnije i smatrajući istinom ono, što prema sadanjem stepenu našega znanja najbolje može da izdrži kritiku. Da vidimo, mogu li piščevi izvodi da održe objektivnu kritiku. Znatan deo piščevih izvoda, a pogotovo nakon dublje analize osnovnog materijala i zaključaka, ostavlja čitaoca u teškoj neverici. Delu nedostaje važan preduslov svakog naučnog rada, a to je dokumentacija, iz koje se dalje rađa ubedljivost. I pored znatnog opsega knjige, nepotrebnih ponavljanja i retorike, pisac nije u stanju, da sve svoje izvode i dokaže. On i suviše operiše s pretpostavkama i tvrđenjima, na kojima kasnije, kao na dokazanim faktima, izgrađuje svoje zaključke. Evo primera. Mesto da kod prvog tipa smekove prašume u Rilu obori nekoliko desetaka stabala svih zastupanih debljinskih razreda i brojenjem godova ustanovi ne samo fizičke starosti pojedinih drveta, nego i granice, u kojima se kreću sve te starosti, Müller se zadovoljava konstatacijom (str. 235.), da krivulja broja stabala pokazuje u sredini jednu kulminaciju i simetričan tečaj obaju ogranaka. Odatle zaključuje, da je reč o približno jednodobnoj sastojini. I na drugim mestkna, gdegod je reč o takovoj distribuciji, Müller odmah zaključuje, da pred sobom ima sastojinu sastavljenu iz stabala podjednake dobe. Istina, jednodobne i jednolične sastojine daju ponajčešće simetrične distribucione krivulje broja 331 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 30 <-- 30 --> PDF |
stabala, koje međutim zahvataju razmerno samo malen broj debljinski h stepena . Obratan se zaključak nesme izvoditi, a pogotovo u prašumi, koja obuhvata stabla većih razlika u prečnicima. Tako sam dokazao kod bukove prašume visokih regija,2 da binomska struktura ne znači istovremeno i jednodobnost sastojina. Nadalje, naše hrastove sastojine karaktera prašume b i . om sk e su strukture, 3 pa ipak nikome ne pada na pamet, da takovu sastojinu, koja obuhvata stabla od 20—100 cm prs. prom., označi jednodobnom. Ako se drži u vidu, da distribuciona .krivulja broja stabala onih vrsta, koje zahtevaju svetio, ima u prašumi oblik bi no niske krivulje, onda i tobožnja jednoličnost i jednodobnost borovih prašuma dolazi u sasma drugo svetio. Uvaži li se nadalje i to, da i one vrste drveća, koje podnose zasenu, u znatnim nadmorskim visinama teških životnih prilika pokazuju također binomsku strukturu (što sam dokazao kod bukve na kršu), to je onda jednoličnost i tobožnja jednodobnos t smrekove prašume u Rilu, a u visinama od 1.500—1.700 m, također stavljena na sasma druge temelje, jer su drugi uzroci povodom binomske distribucije. Eventualna jednodobnost ovih sastojina mogla bi se dokazati samo konkretnim bojenjem godova oborenih drveta, a ne izvađanjem spekulativnih zaključaka iz izvanjeg izgleda sastojine karaktera prašume. Zbog takovog spekulativnog metoda pisac nije bio u stanju, da u celosti resi zadatak, koji proizlazi iz samog naslova knjige: Eine waldbauliche Studie über den Urwald unserer Zone überhaupt. Mülleru nedostaje dublje poznavanje strukture prašume pojedinih vrsta drveća; pravi uzroci tih strukturnih diferencija nepoznati su mu, pa odatle i poteču mnogi krivi zaključci. Doduše Müller ističe (str. 311.), da je glavnu pažnju posvećivao šumskouzgojnim problemima, dok je ostala uredajna pitanja (ertragskundliche Studien) morao zbog nedovoljnog vremena ostaviti nedirnuta. Ali upravo u tome i leži glavni nedostatak ovog dela. Istaknuta pitanja o sastavu i izgradnji (Aufbau), ili bolje o strukturi, i nisu samo šumsko-uzgojnog karaktera. Ona su mnogo šireg značaja, pa se ne mogu rešavati samo deskriptivnim metodom, kao što se ni razna genetička ili demografska pitanja ne mogu uspešno rešavati bez kvantitavne analize. Pitanje strukture sastojine i njenog oblika može se uspešno rešavati jedino uz pomoć kvantitativne analize, t. j . opsežnih izbrajanja stabala i valjane razrade materijala. Na taj bi se način ustanovile izvesne strukturne osobine i prelazni oblici između pojedinih tipova, što bi ćelo pitanje drukčije osvetlilo, nego i najiscrpniji opisi. Ono nešto podataka, što ih u delu nalazimo (smreka iz Rodopa str. 6°., molika iz Pirina str. 145., molika iz Rila str. 217-), nije valjano interpretirano niti su izvedeni logični zaključci. Zatim i pitanje starosti prašume. Sa tim nezgodnim pojmom operiše naročito Cermak. S tim je elementom međutim kod prašume teško operisati; ako se već s njime radi, tad treba primenjivati samo fizičku starost stabala, da bi se objasnila izvesna pitanja pomlađenja prašume. Kod ovakovih sastojinskih tipova nikako se ne smo operisati s dobnim razredima, koji, kao i većina taksacionih ispitivanja, baziraju većinom na gospodarskim starostima. Tako kod podataka o bukovoj prašumi iz Rilo-planine pisac na osnovu razmera dobnih razreda, ustanovljenog prilikom najnovijeg uređivanja, razvija razmer klasa starosti, kakav je mogao biti pre kojih 60—140 godina (str. 304.). Tako dolazi do horendnog zaključka, da se za 80 godina obnovio najveći deo mase bukove prašume Rilskog manastira. To je tipičan primer Miillerovog spekulativnog metoda. Jedno delo, koje treba da bude naučnog karaktera, ne može da bazira na takovim spekulacijama, a pogotovo kad se zna, da se nakon 20 godina, prilikom revizije 2 Ing. Ž. Mil e t i ć: Istraživanja o strukturi bukovih sastojina karaktera prašume. Šum. List 1930. 3 Vidi primer šume Čorkovače, u spomenutom mom radu, Šum. List 1930. 332 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 31 <-- 31 --> PDF |
ili obnove uredajnog elaborata, retko kada može ustanoviti ona starost i onaj razmer dobnih razreda, koji bi odgovarao prošlom stanju i proteklom vremenu i provedenim sečama. To vredi i za razvoj razmera dobnih razreda unatrag, za minula razdoblja. Kad bi se smelo operisati s ovakovim metodom, čemu onda sva mučna ispitivanja prirasta, ako se iz mase i vremena potrebnog za njenu obnovu prirast može veoma lagano ustanoviti. U najužoj vezi sa strukturom sastojine (prašume) i fizičkom starošću njenih elemenata stoji i način njenog pomlađenja. Ni ovo pitanje nije Müller uspešno resio. Jedini put, da se ono pravilno resi, jeste opsežno određivanje fizičkih starosti brojnih oborenih stabala na velikim i neprekinutim površinama ili tipičnim primernim plohama. To se pitanje ne rešava razmerom dobnih razreda gospodarske jedinice čije prostranstvo, uostalom, ovisi i o mnogim drugim faktorima. Ovo se pitanje ima rešavati u najužoj vezi sa strukturom sastojine. Tu su uglavnom moguća dva slučaja. Kod asimetričke distribucione krivulje broja stabala (sve vrste drveća, koje podnose zasenu u nižim položajima) raznodobnost sastojine je očita, te ima dovoljno mladih individua za uraštanje među jača (redovno i starija) stabla. Ovde treba samo resiti, da li se pomlađenje dešava istovremeno na većoj ili manjoj površini. To se može resiti samo izbrajanjem godova, kako je napred navedeno. Teži je slučaj kod binomske strukture, koja se pojavljuje u prašumi onih vrsta, koje zahtevaju svetio u svakoj prilici, a kod vrsta, koje podnose zasenu, samo na visokim položajima teških životnih uslova. Ne poznavajući uzroke postanka binomske strukture, Müller jednostavno proglašuje takove sastojine j e d n o d o b n i m a, jer da su nastale istodobnim pošumljenjem velikih površina. Da bi tu nedokazanu jednodobnost i objasnio, treba Miilleru neki uzrok. I on ga nalazi u katastrofi, koja mu je najvećim delom požar. To je taj d e u s ex machina , pomoću kojega nastoji da resi celokupno pitanje prašume naše zone. Nije stoga čudo, ako mu je požar »der grosse Matador des Urwaldes«. Ja sam daleko od toga, da bi osporavao važnost požara za prašumu. Šta više i sâm sam nailazio na približno jednodobne prašumske tipove jele i smreke, koji su po svoj prilici nastali zašumljivanjem prostrane paljevine (deo Uvale ispod Klekovače, 1961 m, na području Šumske uprave u Drvaru), na kojoj se još nalaze pojedine stare topole kao ostaci prve prelazne generacije belog drveća. Samo prema dokazima, koje Müller donosi, teško je verovati, da bi požar u svakom slučaju bio jedini veliki agens i dezinfektor prašume. Već kod bukove prašume u Rilu Müller napušta požar kao veliki agens pri pomlađenju (str. 297. stav. 4.). Slično je kod jele i smreke, koje tek posredno, preko generacije belog drveća, mogu da ponovno osvoje izgubljeni areal. Tako smo došli i do smene generacija i vrsta drveća. U tom pogledu nije Müller ništa novoga izneo, što nam već ne bi bilo poznato. U tom je pogledu Rubner4 mnogo kraći i precizniji. Naposletku Müller, po mome mišljenju, nije dokazao, da je obnova prašume uvek vezana o katastrofu. Ove su bezuslovno mnogo doprinele smeni generacija i vrsta drveća, ali je suviše smelo to pripisivati jedino katastrofama. Time se pušta iz vida tihi, postepeni i gotovo neopaženi rad prirode, kojim se bez velikih potresa dešavaju razne promené, koje u dugom nizu godina mogu da iz temelja promené sliku prašume. Pored ovih važnijih primedaba mogao bi se učiniti i čitav niz manje važnih, od čega međutim odustajem, jer bi inače ova ocena ispala predugačkom. Delo promatrano kao celina ne može se smatrati potpuno uspelim. Pitanja nisu razrađivana naučnim metodom. Pisac nije ulazio u suštinu problema, pa su stoga mnoga opažanja pogrešna, a zaključci nepravilni. Uz to je i dokumentovanje preslabo za reša 4 Dr. K. Rubner : Die pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaus. 1924. str. 255., 1 i 2 stav. 333 |
ŠUMARSKI LIST 7/1931 str. 32 <-- 32 --> PDF |
vanje ovako krupnog problema. U pojedinim delovima rad može dobro poslužiti za upoznavanje kulturno-privrednih, fenoloških i biljno-geografskih prilika ispitanog područja. Dr. 2. Miletić Dr. Andrija Petračić: Uzgajanje šuma, .. dio, Zagreb 1931, oktavni format, preko 300 stranica. Za informaciju stručnih drugova donosimo zasad tek kratak pregled sadržaja ove knjige, izašle iz štampe ovih dana u nakladi autorovoj, dok ćemo detaljniji prikaz donijeti naskoro. U predgovoru veli autor, da je gradivo obrađeno na temelju vlastitih opažanja i uz pomoć domaće i strane, većinom njemačke, stručne literature. Obrađeno je tako, da knjiga može u prvom redu poslužiti kao prikladan udžbenik studentima šumarstva, a onda kao priručnik šumarima u praksi. Knjiga je razdijeljena u dva poglavlja: četvrto i peto, dok su prva tri poglavlja obrađena već ranije u prvom dijelu cijeloga djela. Najveći dio knjige zaprema četvrto poglavlje,dok je peto ograničeno tek na kratak prikaz šumarske tipologije i njene važnosti za uzgajanje šuma. Četvrto poglavlje razdijeljeno je u 4 odjela, a govori o podizanju i pomlađivanju šuma, o uzgojnim oblicima, te o njegovanju šuma. Prvi odjel govori o visokim šumama, drugi o niskim šumama, treći o srednjim šumama, a četvrti o izmjenjivanju sastojinskih i uzgojnih oblika. Počinjući u prvom odjelu sa karakteristikom visokih šuma, te njihovim dobrim i lošim stranama, nastavlja autor u prvom odsjeku prikaz glavnih gospodarskih oblika visokih šuma (1. pravilne visoke šume, 2. prebirne visoke šume). Drugi odsjek, koji je najduži, govori o pomlađivanju i podizanju visokih šuma- Razdijeljen je u dva pododsjeka: 1. ručno pomlađivanje i podizanje visokih šuma, 2. prirodno pomlađivanje visokih šuma. U prvom pododsjeku govori se o 1. o pošumljavanju sjetvom sjemena, 2. o pošumljavanju sadnjom biljaka, 3 .o pošumljavanju s pojedinim vrstama drveća, 4. o pošumljavanju krša, golijeti, pjeskulja, vriština i ritova. U drugom pododsjeku govori se najprije općenito o preduslovima za uspješno prirodno pomladenje, o uplivu klime na prirodno pomlađivanje, o metodama prirodnog pomlađivanja, te o njegovim dobrim i lošim stranama. Zatim se prelazi na samu praktičnu provedbu toga pomlađivanja, pri čem se luči materija 1. na pomlađivanje sječina sa rubova neposječenih sastojina, 2. na pomlađivanje sastojina pod zastorom starih stabala. Treći odsjek raspravlja o posebnim i pomoćnim oblicima gospodarenja u visokim šumama, a četvrti o njegovanju sastojina u visokim šumama (1. zaštita kultura, 2. popravak kultura, 3. čišćenje kultura i mladog naraštaja, 4. proređivanje sastojina). U pogledu proreda dijeli se materijal na ove glavne točke: a) prirodno izdvajanje stabalaca u visinske, debljinskc i vrijednosne razrede, b) pospješivanje prirodnog izlučivanja stabala gospodarskim zahvatima (proredama). Ovdje se govori naročito o istorijskom razvitku nauke o proredama, o važnijim mišljenjima i prijedlozima u pogledu proredivanja (Duhamel du Monceau, Q. L. Hartig, H. Cotta, André i Liebich, Lorentz i Parade, Seebach, Heyer, Burckhardt, Qrabner, Gayer, Francuska visoka proreda, Kraft, Borggreve, Wagener, Salisch, Bohdanecky, Heck, Danska metoda, metode njemačkih i švajcarske stanice za šum. pokuse, Haug-Kožešnik, Borgmann, Ulrich, Vogl), o glavnim tipovima proreda, o izvadanju proreda, o koristima i lošim stranama proredivanja i t. d. U pogledu niskih i srednjih šuma (drugi i treći odjel) govori se o njihovoj karakteristici, o oblicima gospodarenja u njima, te o njihovu pomlađivanju i njegovanju. 334 |