DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1931 str. 29 <-- 29 --> PDF |
primjernih stabala debelih od 27´6 do 28´7 cm. Pod A i B nanesene su naravski drvne mase u jednom te istom mjerilu, isto tako pod C i D (ipak naravski u drugom nego pod A i B), a zatim su spojene međusobno točke, od kojih zavise širine napomenutih zona. Otud se vidi, da drvne mase kao funkcije produkata gh sačinjavaju doduše nešto uže, ali ipak ne mnogo uže zone, nego li su one, što ih sačinjavaju drvne mase kao funkcije debljina. Naročito pak nisu razlike u širinama zona tako velike, kako ih hoće da predstavi pisac. A kako vidimo, ni sigurnost u povlačenju pravilne krivulje kroz dadeni sistem točaka ne može pod A da bude vidno veća nego pod B. S druge strane opet, ta nešto veća sigurnost ne da se praktički iskoristiti, doklegod se debljino visinsk i stepeni ne mogu obrazovati na isti način i sa istom relativnom točnosti, kao što je to slučaj kod samih d e b 1 j i n s k i h stepena, a to neće biti moguće sve dotle, dok se ne budu mjerile visine svi h stabala u sastojini. Sasvim je novo i svojevrsno, ali ujedno i neispravno piščevo obrazlaganje vezanog izbora predstavnika (strana 366), pak zvuči zaista čudnovato daljnja njegova izjava, da mu je drugi razlog takovom izboru predstavnika nepoznat. Držim, da je pravi razlog ovakovom biranju primjernih stabala poznat svakom šumarskom stručnjaku i da je o tom nepotrebna kakova bilo diskusija. Ako je neosnovana (a vidjeli smo, da jest) piščeva slika 3, zajedno sa odnosnim razmatranjem, to je još manje osnovana slika 4 zajedno sa svim razmatranjima, koja stoje u vezi kako s njome tako i s formulama III do VI iz prošlogodišnjeg članka. Jer prvo — ta su razmatranja većinom pobrkana i protuslovna jedna drugima, a drugo — i sama konstrukcija formula III, IV i VI osniva se na proizvoljnim pretpostavkama i stoji osim toga u kontradikciji sa koncem prve alineje na strani 487, gdje pisac, tumačeći krivo jedan svojevremeni Tischendorfov zaključak, negira uopće (opet neispravno) svaku važnost kojemgod principu za raspodjeljivanje primjernih stabala među pojedine skupine. I tu odlučnu negaciju u pogledu kakove bilo koristi, koja bi za točnost kubisanja sastojine imala da proistječe iz proporcionalnog raspodjcljivanja primjernih stabala, okrunjuje pisac na strani 366 prednjega članka rečenicom »Treće, na što treba paziti pri izboru predstavnika, bilo bi, da se predstavnici uzimaju između stabala, kojih u sastojini ima najviše, drugim recima, da se održi poznati Draudtov princip proporcionalnog dodeljivanja predstavnika«. No pisac je i ovdje pogodio zlo, jer je danas već sasvim utvrđeno, da princip Draudtove proporcionalnosti nikako ne spada među najbolje principe za raspodjeljivanje primjernih stabala.* Što se tiče konačno razmatranja piščeva u vezi sa slikom 5, to i za ovo razmatranje vrijedi isto ono, što rekoh za razmatranje u vezi sa slikom 2, jer se i ono osniva na neispravnoj pretpostavci, da drvne mase kao funkcije produkata gh sačinjavaju pravac M N, koju pretpostavku obeskrepljuje već piščev navod, da dominantna~stabla (pri desnom kraju dotičnog grafikona) imaju prosječno najmanje, a podčinjena stabla (pri lijevom kraju grafikona) prosječno najveće oblične brojeve:´ 4 Vidi o tome na pr. »Glasnik za šumske pokuse«, knjiga 3. 5 Vidi o tome na pr. konac predzadnje alineje na prošlogodišnjoj stranici 455, zatim, drugu alineju na str. 456, dalje konac četvrte alineje na str. 490 i drugu alineju na str. 366 prednjega članka. 379 |