DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1931 str. 7     <-- 7 -->        PDF

slučajeva pokušalo, već se istraživanja moraju najprije ograničiti na manje
predjele, t. j. mora da se počne raditi iz temelja. Pri tom dakako nije
dovoljno, da se tek konstatuje pridolazak pojedine vrste, te odredi njezino
rasprostranjenje u horizontalnom i vertikalnom smislu, već je potrebno,
da se istraže i uzroci , zašto je dotična vrsta zauzela baš ta izvjesna
staništa i koji su odlučni ekološki faktori, što omogućuju njen pridolazak,
odnosno priječe njezino daljnje rasprostranjenje.


Po M a y r u konstatovana općenita zakonitost rasprostranjenja
drveća na pojedinim kontinentima ne može se primjeniti na sva područja
dotičnih kontinenata, jer su u mnogo slučajeva odlučni lokalni edafski,
klimatski i biotski faktori, tako da općeniti klimatski faktori uopće ne dolaze
do izražaja. To znači, da se prigodom svakog dendrogeografskog
istraživanja, osim općenitih klimatskih prilika, imaju detaljno da prouče
i lokalni edafski, klimatski i biotski faktori. Ovakova se istraživanja provode
za svaku vrst drveta posebno, a ograničuju se na područja, u kojima
je djelovanje spomenutih faktora jednolično ili unutar uskih granica varijabilno.


U tako odabranom području istražit će se najprije prirodno rasprostranjenje
za pojedinu vrstu drveta u horizontalnom i vertikalnom smjeru,
a zatim se ima to rasprostranjenje objasnit i — i to na temelju bioloških
zahtjeva dotične vrste i odnosa njenog prema ekološkim faktorima,
koji u tom području vladaju.


Pod određenjem horizontalnog rasprostran jenja izvjesne
vrste drveta u nekom području razumije se, da se prema stranama
svijeta ustanovi ona granična linija, do koje dotična vrst u svom prirodnom
rasprostranjenju dopire. Ovdje može da bude više slučajeva:


1. vrsta pridolazi u čitavom području, što znači, da je rasprostranjena
i u svim neposredno najbližim okolnim područjima;
2. vrsta ne pridolazi na jednoj ili više strana područja, što znači,
da se dotično područje nalazi na granici prirodnog rasprostranjenja te
vrste ;
3. vrsta pridolazi na izoliranoj manjoj površini zbog povoljnih joj
lokalnih ekoloških faktora
unutar tog područja.
Sam način pridolaska vrste također je raznolik i to:


1. pojedince rijetko rastresena, ne tvoreći sastojine;
2. pojedince ili u grupama u većoj množini i smjesi sa ostalim vrstama
drveća, tvoreći sastojine;
3. u čistim sastojinama na većim površinama.
Kod tog istraživanja dobro dolaze opisi sastojina gospodarskih planova
i nacrti. Gdje tih nema, postupak je teži i dulji radi potrebnih istraživanja
na terenu. Pri tom se najveća pažnja posvećuje onim predjelima,
koji leže na samoj granici prirodnog rasprostranjenja dotične vrste. Fiksiranjem
krajnih točaka prirodnih staništa i njihovim spajanjem dobivamo
graničnu liniju rasprostranjenja.


Istraživanje rasprostranjenja izvjesne vrste u vertikalno m
smjer u također mnogo olakšavaju valjani opisi sastojina, u kojima nalazimo
podatke o nadmorskim visinama. Površine po smjesi jednakih
sastojina i jednakih nadmorskih visina zbrajaju se. Može se uzeti, da širina
zona u planinskim krajevima odgovara visinskim razlikama od 200 metara,
čim su planine niže, a teren blaži, to visinske razlike zona moraju
da budu manje, dok su ,-u brežuljkastom terenu za rasprostranjenje poje


405