DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 55 <-- 55 --> PDF |
visinske razrede spominje Heyer u vezi sa raznim razmatranjima i na drugim mjestima napomenutog djela (str. 34, 38, 43, 60, 73), dok Eduar d Heye r donosi za isti pojam doslovni naziv »debljino-visinski stepeni« (Stärke-Höhenstufen).7 On ujedno najodlučnije i uz detaljno obrazlaganje ustaje protiv Draudtovog mišljenja, da se — pa sve i kod obrazovanja samo triju visinskih skupina pored redovnih debljinskih — može mjerenje visina zamijeniti m a i relativno m njihovom ocjenom, kakovu npr. zagovara g. Maletić svojom izjavom »okom je lako ceniti, koja su stabla dominantna, koja podčinjena, a koja imaju srednji položaj« (str. 487, treći pasus). Ove Maletićeve grupe (dominantnih, srednjih i podčinjenih) stabala, o kojima g. Maletić uporno i samosvjesno govori kao o glavnim nosiocima sastojinskog obličnog broja, spadaju svakako također pod pojam debljino-visinskih skupina, pa ih i on sam ubraja ovamo (vidi drugi pasus na str. 366 i s njim saveznu sliku 4 na str. 365). Samo su naravski te grupe tek jedan grubi surogat debljino-visinskih grupa u užem smislu (naročito stepena). LJ pogledu ovih užih debljino-visinskih grupa neprilika je dakako u tome, što g. Maletić ne zna pravo, na osnovi čega da se one obrazuju: da li na osnovi mjerenja visina od svi h stabala u sastojini ili tek na osnovi ocjenjivanj a tih visina. Međutim u pogledu obrazovanja dominantnih, srednjih i podčinjenih grupa ne postoji za g. Maletića ta neprilika, jer on na str. 487 jasno veli »Okom je lako ceniti...«, a slično se izrazuje i na strani 661 prednjega članka govoreći također izričito o ocjeni. U ovom pogledu povodi se dakle g. Maletić za Draudtom i drugim nekim njemačkim piscima, pa zaostaje za Heyerima, od kojih drugi u glavnom ni ne odobrava princip debljino-visinskih skupina, a prvi nikako ne odobrava ocjenjivanje pri obrazovanju tih skupina. U tom naime slučaju nema njihovo obrazovanje prave svrhe, što sam istaknuo zadnji puta (str. 373, pasus 4). No da li je uopće i potrebno, da se za određivanje sastojinskog obličnog broja uzimlju naročito u obzir grupe dominantnih, srednjih i podčinjenih stabala? Nije, jer i sam g. Maletić na str. 366 (drugi pasus) izričito identifikuje dominantna stabla sa najvišim i najdebljim, a podčinjena sa najnižim i najtanjim, čime i nehotice dovodi oblične brojeve u bitnu vezu sa debljinama i visinama stabala. Iz toga slijedi, da za utvrđivanje sastojinskog obličnog broja sasvim dostaje, da se sastojina u smislu poznatih metoda razdijeli u debljinsk e skupine (stepene), da se za svaku ovu skupinu — s pomoću visinske krivulje — odredi prosječna visina, pa da se s pomoću srednjih skupinskih dimenzija potraži za svaku od njih po jedno ili više obličnih primjernih stabala. Tim dijeljenjem sastojine u debljinske skupine i utvrđivanjem prosječne visine za svaku od njih uzimlje se zaista u obzir i dominantni i srednji i podčinjeni položaj stabala u sastojini, te se postizava praktički isto ono, što bi se postiglo obrazovanjem čak i finije graduisanih debljino-visinskih skupina, nego što su to grupe dominantnih, srednjih itd. stabala, a ne pada se u nedosljed 7 Heye r Eduard : Zur Holzmassen-Ermittlung, Bonitirung und Kritik der Ta.xationsmethoden, Qiessen 1861, strana 37, 72, 82, 87, 93. Sličan naziv (»Stärken- und Höhenstufe«) donosi i Tischendor i u svojem »Lehrbuch der Holzmassenermittlung, Berlin 1927«, str. 99. 6 79 |