DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 56 <-- 56 --> PDF |
nost, da se neke dimenzije mjere, druge pak (ma i indirektno) tek ocjenjuju. Ocjenjivanje pripadnosti stabala k pojedinim napomenutim položajnim grupama dalo bi se još nekako i -shvatiti (naravski kao surogat u pogledu točnosti), kad se visine n i k a k o v i h stabala u sastojini ne bi uopć e mjerile. Ali mjeriti visine na visinskim primjernim stablima u svrhu konstrukcije dviju ili triju visinskih krivulja, što već samo po sebi zahtijeva izmjeru velikog broja visinskih primjernih stabala, pa uza sve to još ipak ocjenjivat i pripadnost stabala k pojedinim »visinskim klasama « (kako to zahtijeva g. Maletić). tu prestaje već logika. Ne važi ni Maletićev prigovor, da se biranjem obličnih primjernih stabala na osnovi prosječnih, unaprijed za njih utvrđenih dimenzija (a s obzirom na okolnost, da stabala točno takovih dimenzija eventualno ni nema u sastojini) izabiru stvarno »druga stabla, a ne ona, koja smo želeli< (str. 452). Poznato je naime, da oblični broj nije sasvim stroga funkcija debljine i visine, pa zato izabrano oblično primjerno stablo izvjesne debljinske skupine može lako da ima i stro g o p r o s j e č a n oblični broj svoje skupine, ma da mu se dimenzije ne slažu potpuno sa strogo prosječnim dimenzijama iste te skupine. Radi toga pri biranju obličnih primjernih stabala ne moramo da budemo sasvim rigorozni s obzirom na njihove dimenzije, te je dovoljno, ako im dimenzije pri bližn o odgovaraju utvrđenim za njih (unaprijed) dimenzijama - uz uslov naravski, da im oblični broj što bolje predstavlja prosječan oblični broj skupine. A da to nepotpuno podudaranje njihovih dimenzija sa dimenzijama srednjim za skupinu ne mora nikako da utječe nepovoljno na konačan rezultat sastojinskog kubisanja, pokazao sam na strani 301 i 302 zadnjeg broja »Glasnika«. Ove refleksije pokazuju, da g. Maletić nije začetnik ni »svoje«, formule II ni njene praktične primjene, da inu ne pripada ni pojam debljino-visinskih skupina kojegod vrsti ni prioritet u pogledu prevođenja toga pojma u praksu. U ovom zadnjem (praktičnom) pogledu ima naravski razlike između njega i njemačkih autora (Heyer, Draudt i dr.), ali je to razlika u detalju, a ne u suštini, a u koliko je i ima, govori više protiv g. Maletića, nego njemu u prilog. Mogao bih da spomenem još koju spornu točku u pogledu prava vlasništva na »Maletićevu metodu«, ali nije nužno. Već iz ovog, što sam spomenuo, vidi se jasno, da g. Maletiću ne pripada pravo svojine b a š n a jezgr u cijele »njegove« metode. A g. Maletić usprkos toga ne spominje u svojim člancima nigdje ni slova o toj činjenici, te se uporno označuje začetnikom tuđili ideja. Ako se njegove konfuzne teorije i razlikuju u detaljima od teorija tih stranih autora, suština je svakako tuda, a to g. Maletić nije smio da prešuti, kad je već tako osjetljiv s obzirom na »vlastitu« literarnu svojinu i kad pitanje te svojine iznosi (kako smo vidjeli) na tapet i ondje, gdje o njemu ne može uopće da bude govora. Crtajući svoj grafikon na 369 strani polagao sam važnost samo na to, da što jasnije prikazem neispravnost i nesmisao izvjesnih Maletićevih operacija i tvrdnja. S druge strane, povlačenjem sadržinske krivulje AB kroz sistem od dadene 4 točke htio sam tek da pokažem k a r a k t e r, t. j . s m j er s a v i j a n j a ispravne sadržinske krivulje kao funkcije prsnog promjera — za razliku od posve neispravne Maletićeve krivulje (si. 1, str. 363). Druge svrhe moja napomenuta krivulja nije imala, pak mi je zato bilo sasvim sporedno, da li ću da je povučem nešto iznad ili nešto 680 |