DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 58 <-- 58 --> PDF |
tuslovi drugom i trećem uslovu. Grafički način, koji se očituje u Maletićevoj prelomljenoj liniji MN, pripada dakle isključivo g. Maletiću, jednako kao i grafička metoda, što si je g. Maletić zamišlja u zadnjem pasusu na str. 359 i u prvom pasusu na str. 360, krsteći je ujedno »Speidel- Kopezkvevom« metodom, a za koju sam na str. 368—372 pokazao, da je identična sa jednostavnim povlačenjem višestruko isprekidane linije ms m-i m10 m12. Ova novija Maletićeva grafička metoda (karakterizovana prelomljenom linijom MN) prilično je slična onoj prvoj (karakterizovanoj izlomljenom linijom m:] m- m10 m12), a u koliko se od nje razlikuje, dovodi samo do novih besmislica, pa i poteškoća skopčanih — radi preloma u točki 0 sa izvodom prosječne drvne mase za 8. i 9. debljinski stepen. S obzirom na spomenutu karakteristiku Speidelove grafičke metode sasvim je smiješna Maletićeva primjedba »g. Levaković pomoću ovog primera kritikuje moj način kubiciranja sastojine, ali ne razrađuje isti i po Spajdelu, već uzima potpuno proizvoljnu liniju AB za zapreminsku krivulju«. Moja krivulja AB povučena je naprotiv posve u duhu Speidelovu, osim jedino u toliko, što Spcidel — kako je poznato — izvlači svoju sadržinsku krivulju još uz oslon na tzv. direktivnu krivulju, a što uopće nema pravog smisla. 0 »Maletićevoj« formuli II rekao sam, da glavna i jedina njezina karakteristika, koja je razlikuje od obične formule M = GHF, ne pripada g. Maletiću, već Speidelu, a rekao sam i to, da se ona osniva na faktično neispravnoj pretpostavci . =/i =./. = =. koju g. Maletić, ističući uporno posvemašnju ispravnost »zapreminske prave«, hoće pod svaku cijenu da prikaže sasvim ispravnom. Ta pretpostavka nalazi se (u obliku »zapreminske prave« MN) i na kraju zadnje od njegovih 5 pretpostavaka, što sam ih nabrojio na str. 377. Na strani 662 prednjega članka g. Maletić samosvjesno nazivlje te pretpostavke stvarnošću, pa pjeva na osnovi toga cijele ditirambe »svojoj« formuli II i njenom izvođenju na osnovi tih pretpostavaka. Neke od tih pretpostavaka (prva i druga), ma da su nerealne, dadu se ipak zamisliti i ne isključuju prema tome mogućnost ispravnog izvođenja formule. Svak a na koncu formula za drvnu masu sastojine dozvoljava za svoj izvod supoziciju beskonačno g broja stabala u sastojini. Ali Maletićevi izvodi formule II (strana 364, te 663 do 666) polaze ne samo od prve dvije, t. j . neškodljive supozicije, već i od ostalih triju, koje isključuju ispravan izvod ma koje sastojinsko-kubikacione formule. Jer pretpostavimo li sve i beskonačan broj stabala u izvjesnoj sastojini, to su još i u tom slučaju pretpostavke 3—. apsolutno neispunjive, pa su prema tome, već u samom začetku, neispravni i svi izvodi, koji se osnivaju na tim pretpostavkama. Neispunjive su npr. pretpostavke treća i četvrta iz razloga, jer se (kao što je poznato) u svakoj zajednici sastavljenoj od vrlo mnogo istovrsnih individua nalazi tek najveći i najmanji individuum u jednom jedinom primjeku, dok individua j z m e đ u tih dimenzionalno ekstremnih ima i po više od iste veličine. Što se više njihova veličina (dot. dimenzija, po kojoj ih karakterizujemo) približuje izvjesnom srednje m iznosu, rast e broj dotičnih individua sve više. Razvrstamo li sva stabla sastojine npr. po debljini i nanesemo li brojeve stabala (jednako debelih) kao ordinate, a 082 |