DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 59 <-- 59 --> PDF |
njihove debljine kao apscise, dobit će se isprekidana linija, koja negdje između obaju krajeva (više ili manje u sredini) pokazuje maksimum, a na obim krajevima prelazi sasvim u apscisnu os. Što više stabala ima u sastojini, to pravilnija mora da bude napomenuta linija, a kod beskonačnog broja stabala dobila bi ona bezuslovno izgled sasvim pravilne, približno zvonolike krivulje, koja bi — već prema prilikama — bila simetrična ili asimetrična, ali svakako kontinuitetna. Slična bi se stvar morala desiti i onda, kad bi se brojevi stabala nanosili kao ordinate pripadnik produkata gh, jer to bezuslovno traži poznati zakon (ne hipoteza, već utvrđeni zakon) o velikim brojevima, koji se u grubim linijama očituje već onda, kad se vrlo ograničen broj istovrsnih individua klasira po izvjesnoj njihovoj osebini. Istina, vrlo ograničen broj individua mora se u tu svrhu klasirati vrlo grubo. No što je veći broj individua, mogu oni da se Masiraju to finije, t. j . intervali na apscisnoj osi mogu da budu to manji, pa da se ipak još i u tom slučaju jasno pokaže spomenuta, više ili manje zvonolika linija —_ naravski ne potpuno pravilna, doklegod je broj individua još konačan. Čim pak ovaj broj ponaraste do beskonačnosti, prestaje isprekidanost spomenute linije i ona postaje pravilna. Radi toga padaju bezuslovno u vodu Maletićeve pretpostavke 3—5 i postaje bespredmetnim svako mudrovanje, koje se osniva na tim pretpostavkama, jer je i ono neispravno. Pogotovo je pak, jer broj ekstremnih individua ne može da bude veći od 1, besmislena formula OD M = OD m„ -j- oo Wj -f- .-. -j- OD m„ na strani 663. Prava je smiješnost, kad g. Maletić krsti »neozbiljnim« moj navod na str. 377, gdje sam označio sasvim neispravnom njegovu supoziciju, da je odsječak´»/´,, —.. h„ na apscisnoj osi jednak iznosu GH, t. j. sumi valjaka za cijelu sastojinu; kad zatim s puno samosvijesti veli »koju tvrdnju g. Levaković istina ne dokazuje«, »a bilo bi interesantno, da on to dokaže«; kad napokon dokazuje tu svoju supoziciju, kako bi mi omogućio, da je shvatim. Ja jednostavno, kako sam to izričito i naglasio na dotičnom mjestu, nisam smatrao potrebnim, da dokazujem neispravnost te supozicije, protivne najosnovnijim principima zdravog mišljenja. Po njoj bi naime morala jednostavno da postoji npr. jednažba 102 — 100 = 100 + + 101 + 102, koje nemogućnost upada u oči već sama po sebi. Usprkos toga g. Maletić ostaje i dalje kod te svoje tvrdnje, što pokazuju navedene njegove fraze (str. 662 i 666) kao i slika 2 iz prednjeg njegovog članka. G. Maletić dao se dakle na dokazivanje te svoje tvrdnje, a rezultat je toga dokazivanja ni manje ni više, nego: dakle izraz, koji se ni uz najbolju volju ne da dovesti u sklad sa tvrdnjom GH — .. hn — r/0 h0 Na slici 2 iz prednjega članka ima g. Maletić u odsječku .. K — .0 h„ svega n malih intervala (i), pa je zato, i u smislu te slike i u smislu izvođenja na str. 664, dužina napomenutog odsječka jednaka iznosu ni, dakle Uvrsti li se ova vrijednost za ni u gornju — noviju i ispravniju — formulu za sumu valjaka, izlazi 683 |