DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 61 <-- 61 --> PDF |
izrazi beskonačno velik broj stabala Z »sa iznosima po apscisnoj osi«, koji iznosi nijesu po njemu ništa drugo, već: 1.) cijeli napomenuti apscisni odsječak, što ga g. Maletić identifikuje sa GH ; 2.) pojedini beskonačno maleni, ali međusobno jednaki intervali i, kojih je suma jednaka cijelom napomenutom apscisnom odsječku. Po opće poznatoj formuli suma svih jednakih veličina iznos jedne od tih veličina koja važi za ukupn i bro j tih veličina, dade se sad (po g. Maletiću) broj stabala Z izračunati iz kvocijenta ffn fi„. — !/n h0 __z i jer samo to izlazi sasvim očito iz 4. njegovog pasusa na str. 364. Kako je pak prema tome pasusu ,´/„ f>n — to iz gornjeg kvocijenta za Z može da iziđe formula / — -GlL cjh koju g. Maletić navodi odmah ispod toga pasusa, samo i jedino uz uslov i = gh, dakle uz identifikaciju, koja predstavlja još očevidni-ju besmislicu od same tvrdnje 9nK — /7o/?o = GH i koja je naravski morala da izazove one moje riječi na str. 377. Nijesam li imao pravo, kad sam ih upotrijebio? Da sam imao, pokazuje to i sam g. Maletić navodeći na str. 664 prednjega članka za valjak srednjeg stabla izraz gh = x0 + — . koji je očito nešto sasvim drugo od izraza gh = i. No i ovaj noviji izraz za valjak srednjeg stabla, premda je neprispodobivo ispravniji od izraza tih = i, nije još uvijek ispravan i to iz razloga, iz kojeg sam naprijed osporio ispravnost analognog izraza za sumu valjaka (GH). Kako vidjesmo, Maletićevo izražavanje beskonačno velikog broja stabala (Z) sa iznosima po apscisnoj osi urodilo je i moralo je uroditi logičkim strahotama: 1.) da je suma svih valjaka u sastojini (dakle jedna beskonačna, neograničena veličina) jednaka prostoj diferenciji između najvećeg i najmanjeg valjka (dakle jednoj konačnoj , u relaciji prema spomenutoj sumi, silno ograničenoj veličini) ; 2.) da je valjak srednjeg stabla (dakle jedna konačn a i ne baš malena veličina) jednak jednom besk o n a č . o m alenom i n t e r v a 1 u. Ako je g. Maletić sve i putem tih logičkih strahota došao do »svoje« formule II, onda se to desilo i moglo desiti samo uz »natezanje po ćefu«, pa ne znači nikako, da je izvod te formule na str. 364 bio ispravan. Jer da se jedan izvod uzmogne označiti ispravnim, mora da je u svakom pogledu logičan i ne smije da pravi nemogućih skokova. U koliko pak pri izvodu izvjesne formule nužno dolaze do upotrebe izvjesne supozicije, koje ne odgovaraju posve, već tek približno, činjenicama dotično okolno 685 |