DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 62 <-- 62 --> PDF |
stima, pod kojima ima da se upotrebljava dotična formula, onda treba da izvodilac — svjestan te činjenice — promatra i drugima prikazuje dotičnu formulu kroz prizmu realnosti i uz izvjesnu rezervu, a ne da je jednostavno i sam uzimlje i drugima prikazuje tako, ka o d a je ona sasvim besprikorna i apsolutno točna. U pogledu »svoje« formule čini to g. Maletić uporno i besprekidno služeći se pri tom (kako vidjesmo) čak i najapsurdnijim argumentima i tvrdnjama. U prednjem su članku njegovi izvodi formule II doduše mnogo ispravniji, nego oni iz ranijeg članka, ali i oni još uvijek počivaju na pretpostavkama neispravnim, koje g. Maletić nikako neće da prizna takovima. To je u prvom redu pretpostavka o s a m o po j e d n o m primjerku svakog pojedinog, različito velikog produkta gh (dot. drvne mase) u sastojim od beskonačno mnogo stabala, a zatim pretpostavka o jedna kosti ob lični h brojeva, bilo faktičnih (pojedinačnih) bilo prosječnih (skupinskih). Ispravnost ove druge (oblično-brojevne) pretpostavke hoće g. Maletić da dokaže okolnošću, da nju za izvođenje formula upotrebljiiju i drugi autori (str. 666). No on pri tom pušta s vida, da je drugi autori svjesno upotrebljiiju kao sredstvo tek približne vrijednosti, kao jedno nužno i od drugih manje zlo, pa da tu okolnost izričito užim Iju u račun i pred sobom i pred drugima, što on međutim ne čini. Ne da mi se, da i dalje slijedim umovanja i besmislice g. Maletića, jer sam se i ovom trudu podvrgao tek posve nerado, u glavnom radi optužbe, koju je g. Maletić tako lakomisleno bacio na mene. Iz lako shvatljivih razloga nisam mogao da odgađam odgovor na tu optužbu, pa sam zato, ma da mi je prednji Maletićev članak stigao tek sasvim nedavno, morao da ga (zajedno sa svojim odgovorom) uvrstim već u ovaj broj Š. L. Qosp. Maletić se nabacio na mene, ali je pogodio sebe: 1.) smiješnošću same svoje optužbe, 2.) dajući mi povoda, da iznesem i prikazem, koliko uopće pripada njemu prava na »njegovu« metodu. Sve do nedavna držao sam ga doista pravim začetnikom ideja svojstvenih »njegovoj« metodi, jer čovjek ne može da stalno drži u pameti sve detalje iz literature, a nema razloga ni da je prelistuje, kad se ne radi o pitanju vlastitog prioriteta, već tek o tuđim i k tome ne baš besprijekornim idejama. No nedavno sam (još prije stignuća prednjeg članka) naišao u literaturi na te ideje (i još par drugih), pa kad je već g. Maletić načeo pitanje autorske svojine, smatrao sam potrebnim, da to pitanje osvijetlim i s ove druge strane. A rezultat toga osvjetljivanja nije, kako vidjesmo, nikako povoljan po g. Maletića. Glavnu ideju skopčanu sa »Maletićevom« formulom 11 klasirao sam u prvoj kritici svakako niže od ideja svojstvenih drugim sastojinskokubikacionim formulama i metodama, ali je ipak nisam zabacio sasvim. Za ideju debljino-visinskih stepena rekao sam u drugoj kritici, da će biti ostvariva, kad se budu mjerile i debljine i visine s v i h stabala u sastojim. Sa spomenutim surogatom te ideje nisam se nikako mogao složiti ni prije ni sada. 1 ako se samo te osnovne ideje »Maletićeve« metode (a da i ne spomenem još par drugih, sporednih, koje također ne pripadaju g. Maletića) prenesu na imena zbiljnili njihovih začetnika, onda već od cijele »njegove« literarne svojine ne preostaje za njega ništa stvarna. 686 |