DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 67 <-- 67 --> PDF |
LIČNE VIJESTI t MILAN OROZDANIĆ, kr. šumarski nadinžinjer u. p. Nemila smrt pokosila je opet jednog dugogodišnjeg člana šumarskog udruženja, jednog od starije generacije, bivših apsolvenata nekadašnjeg višeg kr. gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima. Dne 22. septembra t g. umro je u Karlovcu u 61. godini života nakon duge i teške bolesti Milan G r o z d a n i ć. Pokojnik se rodio 5. jula 1871. u Doljanima u Lici, gdje je polazio i osnovnu školu. Realku je polazio u Zagrebu. Kao sin kršne Like volio je prirodu i stoga se i posvetio šumarskoj struci, da veći dio svog života može provesti na svježem zraku u šumi, za kojom je još kao mladić uvijek težio. Pošao je stoga u Križevce, gdje je nakon trogodišnjih studija svršio nauke u lipnju godine 1893. Nakon svršenih studija stupio je odmah u praksu kod Ogulinske imovne općine, kod gospodarstvenog ureda u Ogulinu, te je 30. aprila 1894. imenovan šumarskim vježbenikom i dodijeljen kotarskoj šumariji u Plaškom. Državni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva položio je 16. aprila 1898. kod bivše hrv. slav. zemaljske vlade u Zagrebu. U martu godine 1901. premješten je u Ogulin gospodarstvenom uredu, gdje je godine 1902. imenovan šumarskim pristavom. Godine 1907. imenovan je kotarskim šumarom i upraviteljem kotarske šumarije u Modrušu, te je iste godine u septembru premješten u istom svojstvu na šumariju u Plaškom. Godine 1912. premješten je gospodarstvenom uredu u Ogulinu, gdje je godine 1916. imenovan nadšumarom, a godine 1921. šumarnikom. U januaru godine 1923. imenovan je kr. šumarskim nadinžinirom kod slunjske općine u Karlovcu, gdje je ostao do mjeseca maja 1926. Premješten primorsko-krajiškoj oblasti u Karlovcu ostao je ondje do 18. marta 1927., kada je ukazom Njegovog Veličanstva kralja stavljen u stanje pokoja. Pok ojni Grozdanić bio je savjestan činovnik, vrlo blage ćudi, dobar drug, a nadasve vrlo nježan suprug i jako dobar otac. U svim mjestima, gdje je službovao, ostavio je najljepšu uspomenu, upravo radi blage ćudi, susretljivosti prama svakome, a napose prema sirotinji. Od početka službovanja bio je pokojnik redovitim članom Šumarskog udruženja i ostao takovim do smrti. Nakon penzionisanja ostao je u Karlovcu, gdje je 24. septembra t. g. na srpskopravoslavnom groblju uz brojno učešće prijatelja i štovatelja sahranjen na vječni počinak. Ovo nekoliko riječi neka bude umjesto stručka jelovih grančica na odar dobrom prijatelju i školskom drugu, a u znak sjećanja. Neka je vrijednom pokojniku vječna spomen medu kolegama, a mir i pokoj njegovoj plemenitoj duši. D. Hradll. 691 |