DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1931 str. 69     <-- 69 -->        PDF

t Ing. PETAR PETROVIĆ.


Nedavno je nemila smrt ugrabila iz šumarskih redova mladog saradnika i
odličnog druga Ing. Petr a Petrovića , sreskog šumarskog referenta u Nišu.
Žalost, koja je pokojnikovom smrću zadesila njegovu rodbinu i brojne prijatelje, povećana
je time, što je pokojnik morao da prekine sa životom baš u času, kad je punim
poletom i ambicijom jedva tek počeo da razvija svoju djelatnost.


Pok. Petrović rodio se 9. januara 1902. u Donjim Hrgovima, srez Gračanica
(Vrbaska banovina). Osnovnu školu svršio je u Dubravama. Srednjoškolske nauke
svršio je u vel. realnoj gimnaziji u Tuzli. Sve razrede u srednjoj školi svršio je sa
odličnim uspjehom, a nakon toga, sve i pored želje njegove bližnje rodbine, da se posveti
svećeničkom staležu, on se opredjeljuje za šumarstvo. Marljivo se prihvaća toga
studija na fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 13. februara 1928. Nakon dovršenih
studija radio je prvih 8 mjeseci u privatnoj mjerničkoj kancelariji u Bjelovaru. Dne


29. maja 1909. bio je namješten kod Kr. Direkcije šuma u Sarajevu u svojstvu šumarskog
asistenta. Na tom je mjestu radio intenzivno sad u kancelariji sad u šumama kod
Kladnja, Bugojna i Banjaluke. Dne 13. januara 1931. naglo je odanle premješten u Niš
kao sreski šumarski referent za srezove niski, belopalanački i cvrljiški.
Tu sad nastupa agonija njegovog života. U posljednjem pismu, koje je sredinom
februara o. g. pisao svojem bratu g. ing. Petroviću Mati u Čazmi, tuži se na zdravstvene
prilike. Nepun mjesec dana iza toga pao je u bolesničku postelju, odakle se
više nije digao. Podmukla bolest — sušica — podgrizla je njegov mladi organizam,
a imala je upliva i na njegove živce.


Pokojnik je bio veoma marljive prirode. Najveća utjeha bijaše mu u radu. Iako
je kao student živio u vrlo lošim materijalnim prilikama, nastojao je svakom zgodom
da ne bude drugima na teret. Pored svog studija bavio se glazbom, literaturom i
jezicima (njemačkim, francuskim i talijanskim). U radu bio je neumoran. Neposredno
iza diplomskog ispita vidimo ga, gdje nastavlja rad i studira geodeziju.


Pok. Petar Petrović bio je neobično plemenite, dobre i pristupačne duše. Zbog
toga je bio mnogo obljubljen i cijenjen medu kolegama. Naše šumarstvo izgubilo je
njegovom smrću jednog veoma privrženog pobornika.


Duboko sam uvjeren, da će svi brojni znanci dragoga Pecije na glas o njegovoj
smrti požaliti s najvećim bolom u duši njegov gubitak i zaželiti, da mu bude laka
gruda zemlje, gdje se nenadano i prerano morao smiriti. Ing. Milan Anić.


IZ UDRUŽENJA


ISKAZ UPLATE ČLANARINE U MJESECU OKTOBRU GODINE 1931.


Redoviti članovi uplatili za god. 1931. po Din 100: Abramović Ante, Zagreb;
Bilinski Stanko, Zagreb; Blaha Joško, Vel. Nedejlja (i Din 20.— upisninu); Belov Dimitrije,
Našice; Čirković Miloš, Kruševac; Dolgij Pantelij, Bitolj (i Din 20.— za upis);
Đorić Mihajlo; Ča.ak; Gartner Filip, Zelezniki; Grünwald Josip, Zagreb (i za god.
1930. Din 100.—); .lovanovac Antun, Zagreb; Kerber Rudolf, Pakrac; Koss Velimir,
Oštrelj; Kopf Stjepan, Vinkovci; Kariolić Stanko, Sušak; Kohut Ladislav, Senj; Krstić
Orestije, Skoplje; Levvi Marko, Sarajevo; Lach Rade, Ljubljana; Leustek Albin, Zagreb;
Muždeka Damjan, Vinkovci; Miklau Otmar, Slov. Bistrica; Minoritski Konvent,
Ptuj (i za god. 1929. i 1930.); Marić Branko, Benkovac (i upisninu Din 20.—) ; Nikšić
Stjepan, Nova Gradiška: Dr. Neidhardt Nikola, Zagreb; Nikolić Nikola, Paraćin (i
Din 20.— za upisninu); Dr. Oblak Josip, Ljubljana; Premužić Andrija, Petrinja; Pe


693