DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 17 <-- 17 --> PDF |
se ne može dugo odlagati, kako se vidi iz gornjih primera lošeg i naopakog shvaćanja pojedinih stručnih izraza na polju nauke o uređivanju šuma. Stvarajući tako stručnu šumarsku terminologiju mi zapravo stvaramo našu stručnu književnost, koja mora biti razumljiva i najširim narodnim slojevima. Samo tako možemo očekivati bolje uspehe našega rada na polju šumskog gospodarstva, nego što smo ga dosada imali. Résumé. L´auteur propage l´introduction d´une terminologie forestiere unique qui, pour la plupart, se basera sur la terminologie usitée déja depuis plus d´un demisiecle dans des régions occidentales de l´Etat. Ing. TEODOR ŠPANOVIĆ (APATIN): UZGAJANJE PLEMENITE VRBE (SUR LA CULTURE DU SAULE) O značenju i važnosti uzgoja plemenite vrbe. U vezi sa raspravom o uzgajanju mekih šuma i gospodarenju u njima (Šum. List 1931. str. 92, 157) govorit ću ovdje ukratko i o uzgoju plemenite vrbe, koja se može uzgajati najuspješnije na onom zemljištu unutar nasipa, koje je odvodnjeno i leži u blizini nasipa, tako da dobiva periodično za vrijeme velike vode potrebnu vlagu (pomoću podzemne vode i propusnog tla). Mogli bi se međutim i nekoji najviši dijelovi (preko 6 m visine iznad normalnog vodostaja) poplavnoga područja također zasaditi s plemenitom vrbom, samo što u tom slučaju ne bi smjela u prvoj godini voda biti viša od 6 m. (ili ako bi i bila viša, to bi moralo tek par dana trajati) i što bi takav uzgoj bio skopčan sa većim troškovima oko priredbe tla, krčenja panjeva i žila i održavanja čistoće poradi brzog uzrasta kupine i korova. Upotreba pruća plemenite vrbe vrlo je velika i raznolika, osobito u košarskoj industriji. Pruće se plemenite vrbe upotrebljava za pletenje plotova i ograda, za gužve, manje obručeve, za vezanje snopova kukuruzovine, trske i granja, za pletenje sjedala i koševa za kola, za pletenje raznih vrsta košara, kao i košara za pčele, za oplitanje balona, za najraznovrsnije korpopleterske fine radove oko pokućtva, za sita za pijesak, za razne ukrasne oblike kod voća, loze i cvijeća. Deblji se štapovi upotrebljavaju za vrške. Za grublje se radove može upotrijebiti i pruće onih vrsta vrba, koje se posebno ne uzgajaju, kao rakite i obične vrbe, krhke vrbe i t. d. Velik značaj ima plemenita vrba za pletenje košara određenih za eksport raznih plodina naše države. Poznata je činjenica, da kod nas rodi najviše šljive, mnogo voća i grožđa, što se iz jednoga predjela države transportira u drugi ili izvozi u inostranstvo, ponajviše pakovano u košare pletene od vrbe. Na žalost stranci dosta dovoze prazne košare, da ih kod nas napune voćem, mjesto da ih mi pravimo i prodajemo. I što bude naš izvoz voća više dolazio prema svojoj vrsnoći i količini do izra 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 18 <-- 18 --> PDF |
žaja uz pomoć i inicijativu države — t. j . da se daju za takove transporte odmah prikladni vagoni, da se voće odmah otprema, da se izvozna tarifa i carina po mogućnosti snizi, a uvozna carina povisi, da se osnivaju gospodarska voćarska društva i udruženja, koja bi se brinula o uzgoju voćaka i loze, koja bi se potrebnom propagandom u narodu, reklamomsvojima zastupništvima u inostranstvu brinula za što intenzivniji izvoz i što unosnije unovčenje voća — osjećati će se sve to veća potreba za uzgojem plemenite vrbe, ako ne želimo, da i košare (kod naše toliko za uzgoj vrbe sposobne zemlje) uvozimo iz inostranstva. I koliko će intenzivniji biti izvoz našega voća, toliko će uporedo intenzivnija biti i potreba same košaračke industrije. Uzgoj plemenite vrbe kao i sama naša košaračka industrija nijesu prema prednjemu tako razvijeni, kako bi trebali da su s obzirom na to, da smo poljoprivredna zemlja. Država bi u tom pogledu mogla mnogo da pomogne -- osim mjerama, koje su naprijed pomenute, također osnivanjem banovinskih i sreskih uzornih rasadnika i opitnih stanica za uzgajanje plemenite vrbe, dijelenjem reznica, besplatnim podučavanjem, održavanjem tečajeva, davanjem beskamatnih pozajmica za nasadu, dijelenjem nagrada i si. Uzgojem i preradbom pruća plemenite vrbe zaposluje se velik dio radnika. Kod gulenja i čišćenja upotrebljuju se starci, babe i djeca, koji nijesu sposobni za drugu vrst rada, a oko samoga uzgoja upotrebljuju se mnogo i žene, koje se slabije mogu kod drugih poslova upotrijebiti. Ljudi, koji po zimi ostanu bez posla, mogu da se bave za to vrijeme košaračkim radovima. Vidimo dakle, da uzgoj vrbe i njena industrija imaju i svoju socijalno-privrednu važnost. Gdje se sve može plemenita vrba uzgajati? Plemenita se vrba može u prvom redu uzgajati ondje, gdje su bliže nastambe potrošača, korpopletera, da bude transport što jeftiniji; u drugom redu ondje, gdje se traži i dobro plaća; u trećem redu ondje, gdje cijene radnoj snazi nijesu pretjerane i gdje je tlo za uzgoj vrbe pogodno. Nju ne treba saditi u velikoj visini, gdje je klima opora, gdje ima mrazova i gdje se često pojavljuje tuča, već ondje, gdje ona najbolje uspijeva, a to je plodno i svježe, periodički vlažno tlo (oko jezera, rijeka i potoka), što je u najviše slučajeva pjeskovito-humozno. Plemenita se vrba ne može uzgajati na stalno močvarnom zemljištu, jer dolnji dio drveta i žilje stoji u vodi, pa sagnjije. Ako ovakova zemljišta želimo upotrijebiti za uzgajanje plemenite vrbe, to ga moramo najprije zato preudesiti. Najviše se vrbe danas uzgaja baš na močvarnim kiselim zemljištima, koja se potrebnom melioracijom zato preudese. Takova zemljišta imaju dosta otrovnih spojeva kao sumpornih soli i željeznog oksida, koji štetno djeluju na trave, dok na vrbu ni najmanje. Kanalizacijom i prevrtanjem zemlje, a pod uplivom sunca i zraka, redukcijom se oksidiraju škodljive soli i pretvaraju u neškodljive za uzgoj vrbe. Osim toga se oksidacijom humusa stvara i ugljična kiselina, koja može rastopiti i one soli, koje su dosad u vodi bile netopive. Na suhom tlu ne uspijeva plemenita vrba tako dobro, jer nema potrebne vlage, premda nalazimo vrsta kao kaspijska vrba, koja može da uspijeva i na suhom pijesku. Na kakovom ćemo tlu da uzgajamo plemenitu vrbu? Na humoznopjeskovitom tlu, koje je barem ponekad vlažno. To je obično uz rijeke. Žilje lako prodire u zemlju, jer je pjeskovita, a od nanosa humusa dobiva 16 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 19 <-- 19 --> PDF |
potrebnu hranu. Još je bolje ono pjeskovito tlo, ispod kojega se na 50 do 100 cm. nalazi nepropusna ilovača ili glina, koje vodu ne propuštaju, nego je za vrijeme ljetnih suša u pijesku zadrže. Dobra strana pjeskovitog tla jest ta, da ne puca niti se na njemu stvara kora, a lakše je za rad. Dobro je za uzgoj plemenite vrbe i tlo, u kojem je pijesak pomiješan s ilovačom i glinom, koje ne ispuštaju tako brzo vlagu. Može vrba uspijevati i na ilovastom i glinenom tlu, samo ako ima dovoljno humusa i vlage. Isto tako uspijeva ona i na nešto boljim slanicama, samo — razumije se — ne tako dobro. Loša je strana ovih vrsta tla ta ,da se vrba teže prima i da ´je posao kud i kamo teži. Tresetišta, u koliko nemaju suviše otrovnih slojeva (najgora su tresetišta od mahovine) i pomiješana su s nešto gline, ilovače i pijeska, dadu se ipak dobrom kanalizacijom upotrijebiti i za uzgoj plemenite vrbe. Kod izbora tla treba da imamo obzira na vrst vrbe, koju želimo saditi ; obratno pak, ako imamo jedne vrste tlo da zasadimo vrbom, to valja samo onu vrstu odbrati, koja na tom tlu može najbolje da uspijeva. O vrstama plemenite vrbe. Ima vrlo mnogo vrsta plemenitih vrba, koje su dobivene ukrštavanjem ili stvaranjem bastarda. Razlikovanje pojedinih vrsta vrlo je teško, jer su si vrlo slične i mnogi jednu vrst nazivaju jednim imenom, dok drugi drugim imenom. Tačna bi se imena mogla saznati samo kod opitnih stanica ili u botaničkim vrtovima. Najraširenije vrste, koje se sade, bile bi ove: 1. Jedna podvrsta obične bijele vrbe (Salis alba vitellina). Ima žute ili žuto-crvene i svijetle mladice, lišće dugo, zašiljeno, s lica tamnozeleno ili svijetlo i glatko, dok s naličja sivkasto i ponešto dlakavo. Jedna vrlo važna podvrsta ove vrste bila bi Salix vitellina aurea, koja daje vrlo lijepe šibe za korpopletere, te se mnogo uzgaja. Mladice su joj više žuto-crvene. Dobro se dade savijati, lijepo raste u dužinu. Ako se dobro uzgaja, neće se granati. Malo se teže guli i oguljeno drvo ostaje žućkasto. Inače kažu, da je dobra i za štapove, a odgajaju je u turnusu od 2—3 god. 2. Rakita (Salix purpurea). Nalazi se također mnogo u divljem obliku, te se razgranjujc u tanko šiblje. Boja je mladih šiba crvena, po čemu je dobila i ime. Podvrsta ove je žukva (Salix purpurea hélix), kojoj su šibe zelene, a daje najviše uroda. Listovi su rakite prama gore nešto širi, po čemu se dobro može od drugih razlikovati. Lišće je s lica glatko i tamno-zeleno, s naličja glatko i sivo-zeleno. Palista obično nema, a jako je žuta. Kada koru ogulimo sa šibe, drvo je žuto-sivo. Nije granata nego čista i skoro jednako debela sa puno izbojaka iz panja. Ne naraste visoka ni debela, da bi bila i za rebra i štapove, nego tanka, elastična i vitka, te daje prima-materijal za finije radnje. Nije toliko osjetljiva prema mrazovima, vodi, suši i studeni. Loša jojl je strana ta, što se tjeranjem teško guli i poslije gulenja nije bijela nego žuta. Ova vrba može i dosta loše tlo da podnese, ali tada daje i slab u-rod. Uspijeva i na tresetistima i većim močvarama, no najbolje voli humozan pijesak. 3. Bekva ili vezovina (Salix viminalis). Nalazi se i u prirodi pored rijeka, potoka i ribnjaka kao grmlje. Ljetorasti su zeleno žuti i vlasasti, inače šibe žilave i vitke. Lišće obično nije pilasto, lice lišća je mrko-zeleno i glatko, naličje sivo i dlakavo, petlja kratka sa malim palistićima. Jedna je od najraširenih vrsta za korpopletere i skoro u svakom pogledu dosta dobra. Osobito valja kao podvrstu istaknuti konopljastu vrbu (Salix viminalis cannabina), koja je po tome dobila svoje ime. što joj oblik lišća liči listu konoplje. Boja je lista siva, a odozdo bijela i sam list vunast. 17 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Isto je vrlo dobra podvrsta Salix viminalis regalis. I od bekve znaju nekoje podvrste imati krhke mladice. Više se lome šibe, koje su jače zelene ili crvene boje, dok su više žute, žuto-smeđe ili sive šibe elastične i ne krše se. Bekve su vrlo raširene i rado se upotrebljuju u košarskoj industriji. Daju vanredno lijep urod. Bekva ima jake šibe, žilava je i elastična, dobro se savija i ne granja se. Ima prilično veliko srce i drvo joj je meko, pa se zato njeni produkti jako sasušuju i ne traju dugo. Dade se dobro cijepati i blanjati. Prilično se guli i oguljena je bijela, ali ne sasvim izrazito. Više se upotrebljava od neguljene vrbe. Može da uspijeva i na dosta lošem tlu i tu se uopće ne krši, dok se na humoznom tlu više krši. Može dugo da izdura na pogodnom tlu. Jedino ne može da uspijeva na tresetištima. U novije se doba mnogo uzgaja za štapove i rebra podvrsta Salix viminalis dasyclados, jer daje vrlo jake i upravne šibe za štapove i rebra. Inače za samo pletenje nije prikladna. 4. Bastard rakite i bekve bila bi Salix purpurea viminalis. Ona naliči rakiti po tome, što su joj vrhovi šiba crveni. Šibe se dadu guliti, no poslije gulenja malo požute. Od bekve se u toliko razlikuje, što su joj šibe finije, tanje, čvršće i elastičnije, te što donji dio lista nije bijelo-pahuljast. Urod joj je veći od uroda rakite, no manji od uroda bekve. Razvija mnogo šiba. Uspijeva na dobrom, dubrenom tlu, najbolje na nanosima. Može zato uspjeti i na močvarnijem tlu, ali se tada rado granja. Više se kuha. Upotrebljuje se najviše za fine radove. 5. Bademasta vrba ili dragulja (Salix amygdalina ili S. triandra) nade se i ponešto kao divlja. Ima ih više vrsta i prema boji šiba čovjek može donekle ocijeniti, da li je krhka ili elastična. Najbolje su one, koje su žutocrvenkaste. Svjetlije obojene bolje su od crveno-smedih, no zavisi to i od tla, gdje se nalaze. Na dobrom su tlu i svjetlije vrste krhke. Pupove ima vrlo velike, čunjaste i svjetlo-tamne. Lišće je veliko, debelo, čvrsto, glatko i slično listu badema, sitno narezuckano, odozgo tamno-zeleno, a odozdo sivo-zeleno, vrlo žuhko. U kulturi ove vrbe brzo se napravi sklop, te opalo lišće služi i kao đubar. Dobra je osebina ove vrste ta, da se da dobro guliti i da joj drvo poslije toga ostane bijelo. Inačei´je« drvO elastično i čvrsto. Loša je strana ta, da se rado granja, osobito na dobrom zemljištu. Uspijeva i na lošem zemljištu, kao na ilovači, slanici, tresetu i t. d., ali najvoli dobro gnojeno zemljište. Dragulja je danas jedna od najraširenijih vrba, te se najviše kultivira u Engleskoj, Francuskoj, Holandiji i Nemačkoj. Uzrok su tome njena svojstva, da daje velik urod i dobru robu za korpopletere. Valja istaknuti, da donese najviše uroda od svih vrba, da tjera mnogo mladica, da je tvrda, tvrđa od bekve, pa zato dobro upotrebljiva, kako necijepana tako i cijepana. Njeni produkti, jer je tvrđa, dulje traju. Od nje se mogu kako deblje tako i tanje šibe sve korisno upotrijebiti, što joj vrijednost povisuje. Ne samo da se dobro guli, nego i daje vrlo lijepo i bijelo drvo. što je vrlo važno kod korpopleterskih radova. No i neoguljena je isto tako dobra. 6. Američka vrba (Salix americana) danas je najviše omiljena i mnogo kultivirana vrba. Ne samo radi svojih izvrsnih svojstava za korpopletarske svrhe, nego jer ta vrst daje vanredan prihod. Američka je vrba hibrid vrbe dragulje i rakite vrbe. Lišće je slično lišću vrbe dragulje, s tom razlikom, da je dolje nešto tamnija, a vrbi rakiti u toliko liči, što su vrhovi šiba crveni. 18 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Američka se vrba odlikuje time, što tjera iz panja dosta tankih i vitkih šiba, bez ikakovih grančica. Lako se guli i oguljeno drvo ostaje bijelo, još ljepše nego drvo dragulje, te čvrsto i elastično. U samom uzgojnom pogledu mora se istaći, da se američka vrba i najlakše kultivira, jer ima mnogo širokoga lišća, tako da odmah napravi sklop. Na taj se način tlo ne isušuje, niti se među vrbom diže trava kao kod drugih vrsta. Usto se, posađena, vrlo dobro prima. Voli jače tlo, dok na močvarnim tresetištima daje krhko drvo. 7. Kaspijska vrba (Salix acutifolia pruinosa) navodno potječe iz okoline kaspijskoga mora. Ime kaspijska, to je ime jedne njene podvrste. Ima duge, modro-crvene šibe. Loše se guli, ali ako se siječe u soku i odmah guli, ide guljenje dosta dobro. Oguljena daje srednji materijal za korpopletere, neoguljenu ne vole korpopleteri, jer poslije pocrni, odnosno posmeđi, te je vrlo ružna. Ima mnogo soka u sebi i zato se zna vrlo osušiti. Kod cijepanja ode mnogo drveta u štetu. Dobra joj je dakle strana, da može i na mršavom i suhom pijesku da uspijeva, puštajući dugo i veliko korijenje, s kojim iz dubina vuče sebi hranu i vlagu, što druge vrste ne mogu, pa ćemo je zato samo na takovom tlu i saditi, dok ćemo na boljem tlu saditi koju vrjednuju vrstu. Močvarno i vezano tlo ne voli. Sadimo je i na nasipima, da se ne ruše. Kukci je jednako napadaju kao i druge. Od gljiva je voli Melampsora salicina. Važan je i razvitak korijena pojedine vrste na pojedinom tlu, jer od korijena zavisi i sposobnost dobivanja hrane. Glavno i najjače korijenje tjera pri dnu ključice u kutu od 60". Gdje je tlo lakše, kao pijesak, ondje je glavno korijenje mnogo duže; kod vezanog tla (kao kod gline) mnogo kraće. Ovo je sasvijem razumljivo, jer pijesak ne stavlja žilama nikakove prepreke, da se razviju u dužinu. Tu je i potrebno, da je korijen duži, kako bi mogao dospjeti i do daljnih naslaga, da dobije potrebnu vlagu i nađe hrane. U glinenom tlu, koje je ne samo tvrđe, nego i vlagu i probavljivu hranu zadržava u gornjim dijelovima, nije vrbi ni potrebno dugo korijenje. Donji su dijelovi osim toga obično i puni otrovnih spojeva. U boljem je tlu korijenje duže. Najjače korijenje tjera Salix amygdalina, zatim Salix viminalis, Salix acutifolia pruinosa i na koncu Salix purpurea, već prema svojoj veličini i urodu. Izbor vrsta plemenite vrbe za sadnju vrlo je važan, jer od njega zavisi prihod i dugotrajnost kulture, te vrsnoća korpopletarskoga materijala. Ako je vrsta pogrešno izabrana, tada se može samo imati štete, a ne koristi. Najviše prihoda od sviju vrsta daju Salix amygdalina, Salix americana i Salix viminalis, ali najotpornije proti studeni, mrazu, žegi, suši i suvišnoj vlazi jesu podvrste Salix purpurea vrsti. Da bi uzgajač bio na čisto i sa zahtjevima korpopleterske industrije prema vrbi, treba da zna, da se u korpopletarskoj industriji u glavnom izrađuju: a) Produkti od crne, odnosno neoguljene vrbe, kao košare za kuku ruz, ugalj, pakovanje i dr., gdje je potrebno mnogo materijala, jer ga se mnogo uplete. Materijal ne mora biti ni tako fin, no dugačak i jak, jer su košare izložene bacanju i velikoj težini. Za sve vrste ovih produkata odgovara najbolje Salix viminalis, a za njom odmah Salix amygdalina. Salix purpurea nije za ove poslove, jer je pretanka. b) Produkti od oguljene vrbe, kao korpopletarsko pokućtvo (stolovi, stolice, stalci za cvijeće i t. d.) zahtijevaju lijepe, čiste vrste, kako deblje tako i tanje. Zato se u ovu svrhu najviše upotrebljava Salix americana i Salix amygdalina, za njima Salix viminalis. Materijal treba da 19 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 22 <-- 22 --> PDF |
je tvrd i da dugo traje. Salix purpurea, ako bi se i dala upotrijebiti, nema lijepe boje. c) Zbijeni produkti, kao košare za putovanje, za rublje i slično, zahtijevaju tvrd bijel materijal raznih dužina. Kako su veličine produkata raznolike, tako su potrebne i razne veličine šiba. Okolo treba bezuvjetno da dođe koja tvrđa i jača vrba, a unutra može da dođe i koja mekša. Za ove vrste radova odgovara najbolje Salix pupurea i Salix amerieana. No dok je Salix amerieana bijela, dotle su druge vrste žućkaste, pa se svagdje ne mogu upotrijebiti. Za zbijene je´ produkte Salix amygdalina vrlo sposobna, jer ne samo da ima šiba većih i manjih dimenzija, nego posjeduje i potrebnu tvrdoću. Salix viminalis nije za ovakove poslove, jer ima preduge, predebele i meke šibe, koje se lako lome i poslije više sasušuju. Kaspijska je vrba još manje sposobna i može se gdjegdje upotrijebiti tek za rebra. d) Cijepani produkti, kao razne vrste malih košara za kruh, za voće, za ručne radove i za pokućtvo, zahtijevaju vrbu, koja se dobro cijepa, dobro blanja, koja se da dobro savijati, te koja je lijepa bijela. Potrebne šibe treba da su srednje veličine. Jake šibe vrsti Salix acutifolia pruinosa, ako se ona i da cijepati i blanjati, nijesu dobre. Gdjekad su potrebne i slabije šibe, kao za razne vrste košarica. Salix viminalis sa nekojim svojim finijim podvrstama sposobna je za cijepane produkte i manje je krhka nego Salix amygdalina. Neke mekše podvrste rakite, koje inače nešto bujnije rastu, a imaju bjelije drvo, vrlo su dobre za cijepane produkte. Ovdje treba napomenuti Salix purpurea amygdalina (amerieana), Salix purpurea viminalis i Salix pupurea glauca, jer one nijesu granate, jednolično su debele i duge, te nijesu vrlo tvrde kao druge podvrste. Na nekim mjestima vole i bademastu vrbu. Druge su vrste ne samo prekratke, nego i pretvrde, pa nijesu dobre za cijepanje i blanjanje. Priredba tla sastoji se iz radova, koji su potrebni, da se tlo dovede u onakovo stanje, kako bi se u zemlju zabodene ključice ili reznice mogle dobro primiti, tjerati i čisto držati od trave. Onaj, dio tla, u kojem ima da se razvija žilje, koje doprema hranu, mora biti sitan. Priredba tla sastoji se iz radova čišćenja, rigolanja ili prevrtanja, poravnavanja, te eventualnih naprava za natapanje i si. Najbolje je, ako je to moguće, saditi vrbu ondje, gdje su prošlih godina bile okopavine (kukuruz, krumpir, repa), jer nema toliko trave. Ako to međutim nije moguće, onda se zemljište u prvom redu ima očistiti od panjeva i žilja, zatim se ima korov pokositi i baciti u kompost. Nakon toga treba zemljište još u ljetu ugariti, da bi se trava zatrla, ili ako ni to ne bi bilo moguće, onda treba pred samo rigolanje s paralicom zguliti gornji sloj zemlje skupa s travom i to baciti na kompost. Iza čišćenja odnosno ugarenja zemljišta dolazi prevrtanje ili rigolanje, koje se mora izvršiti još u jeseni, da bi se zemlja mogla izmrznuti i usitniti. Kod rigolanja treba paziti, da sitniji i rahliji dio (pijesak) dođe gore, a teže tlo (kao glina i ilovača) dolje. Rigolanje se za vrbu vrši obično 50 cm. duboko i ključice se uzimaju u dužini od 25—30 cm. Žilju, da se može nesmetano razvijati, potrebno je još oko 20—30 cm., pa će zato najbolje odgovarati dubina od 50 cm. Kad je na površini zemlje sloj neplodan, a dolje plodan ili odozgo glina dotično ilovača, a dolje pijesak, opravdano je i dublje rigolanje. Qdje je naprotiv donja naslaga kamenita ili neplodna zemlja, biti će gdjekad dosta, da se rigola samo do 30 cm. Prevrtanje se vrši s lopatom, krampom, motikom i plugom i to tako, da 20 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 23 <-- 23 --> PDF |
gornja naslaga zemlje dospije dolje, a donja gore, ako je sastav tla isti; ako je raznolik, onda tako, kako je naprijed napomenuto. Ako je zemljište ravno, tada se (počevši rigolanje s jednoga kraja) najprvo izbačena zemlja na koncu razbaci po već prevrnutoj. Može se čitava površina podijeliti na male pruge, pa da svaki radnik tjera pola pruge u jednom smjeru, a pola natrag i najprvo izbačenu zemlju baca u najzadnju jamu. Ako je zemljište koso ili strmo, onda se rigola odozdo prema gore. Ako ima kakova udubina, koja se hoće zasuti, onda se rigolanje počinje od. nje. S lopatom se rigola tako, da se napomenutih 50 cm. debljine prevrće obično u dva sloja, odnosno s dvjema eventualno i trima zabodima lopate. Prvi se i drugi sloj izbaci van jame, zatim se (unazad napredujući) svaljuje prvi sloj u već iskopanu jamu, a drugi se sloj iskopava i na ovaj prvi navaljuje i tako se napreduje dalje. Rigolanje s lopatom uopće je najbolje, no i najskuplje. Rigolati se može s motikom i lopatom. Prvi red iskopaju radnici redovito s lopatom. Radnik se sada postavi u iskopanu jamu i s jakom motikom kooa i svaljuje ujedared 25—30 cm. debeli gornji sloj zemlje u jamu, dok može. Donji je tvrdi i niži, njega sada izbaci s lopatom na prvo svaljeni i tako to ide do kraja. Ovako posao napreduje vrlo dobro, jer je s motikom posao mnogo brži. Na ovaj se način može rigolati i za hmelj. Rigolanje s rigol-plugom vrši se ili s konjskom ili s motornom snagom. Tu se redovito gornji dijelovi prevrću, a donji samo mrve i proruju. Za dubinu od 20—30 cm. potrebna su već 4 konja, za dublje još i više. S motornom je snagom moguće rigolati i dublje. Rigolanje s dva pluga obično se vrši s motornom snagom i tako, da se na gredelju´ u istom pravcu pričvrste oba pluga, i to prvi više (do 25 cm. dubine), a drugi iza njega niže (do 50 cm. dubine). Prvi plug ore i prevrće prvi sloj od 25 cm., a drugi drugih 25 cm. Razumije se, to se isplati samo ondje, gdje se veći kompleks ima da zasadi vrbom. Slično se može rigolati i sa dva obična pluga, tako da prvi prevrće zemlju i dalje odbacuje, a za njim ide drugi, koji dalje u dubinu vadi po još jednu brazdu. Na nekim mjestima rade i tako, da se prva dubina od 25 cm. uzore plugom, a u pripravi stoje radnici, koji drugih 25 cm. debljine prevrnu lopatom, dok plug do njih ne dođe. Ako ima dovoljno radnika, može posao dobro da napreduje. Močvarno i tresetno tlo rigola se na gredice i rabate. Gdje je dosta duboko, kopaju se jarci (već prema tome, kako se ima teren za sadnju vrbe povisiti) toliko u širinu i dubinu, da dadu potrebnu zemlju za povišenje. Čitava se površina prema tome razdijeli na gredice i kanale. Najprvo se prevrne prvi sloj onoga dijela, gdje će biti gredica, a na taj se zatim baca zemlja i blato iskopano iz kanala. Kad je u pitanju stagnantna voda, kao na ilovači, glini ili u tresetištu, ili kad inače želimo, da voda što brže oteče, tada se preko najnižih dijelova napravi velik odvodni kanal i na njega okomito ili nešto koso izvodi se rigolanje sedlasto ili s gredicama tako, da se uzimlju pruge 8—12 m. široke. Od sredine pruge (gredice) počne se rigolati prema jarku gredice i na jednu i na drugu stranu, tako da se u srednu nabacava zemlja i s jedne i s druge strane i time se stvara hrbat, dok je prema jarku teren niži kao i ondje, gdje dvije pruge graniče. Takovim rigolanjem nastaju sabirni jarci. Ovaj se način rigolanja upotrebljava osobito kod treseta, da bi voda mogla što prvo oteći, pošto on može da upije 70—80% vode. U svakom slučaju nivo vode mora da bude barem 50 cm. ispod površine tla. Nakon 21 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 24 <-- 24 --> PDF |
prevrtanja treba zemlju, gdje bi jame bile veće, malo izravnati ili isplanirati. U proljeće rano treba zemlju prije sadnje dobro prodrljati (uzduž i poprijeko) i povaljati. Pored zemlje, gdje će doći vrba, treba uvijek prevrnuti i zemlju, gdje dolaze putevi, da se ne bi s njih trava razmnažala i u kulturama. K pripremnim radovima spadale bi i naprave za natapanje kulturne površine. Ako je ova pored potoka ili kanala, onda se to dade lako izvesti s pomoću ustava i drenaže. Natapanje vrši blagotvoran utjecaj na primanje i tjeranje vrbovih biljaka uništujući podjedno razne štetne kukce i tjerajući miševe i hrčke. Ako je tlo propusno, tada se voda upije u zemlju u onoj visini do koje je u kanalu nivo vode s ustavom podignut, a ako nije propusno, onda se imaju oko kulture podići mali nasipi i voda jarcima dovesti u kutluru. Površina se prije same sadnje, ako je veća, ima da podijeli i .....liše, kako bi posao oko uzgoja i iskorišćavanja vrbe bio što lakši i vrba što pristupačnija. Površinu treba vezati sa postojećim putevima i zato se čitava površina podijeli (s 3—4 m. širokim putevima) na table s lijeva i desna tako, da od jednoga do drugoga puta bude 150—400 m. Ako su table preduge, onda se naprave i poprijeki putevi. Između puteva naprave se još manje parcele i te se podijele putevima 1—2 m. širokim. Ovakova podjela na male površine od 0.20—0.75 kj. dobra je i zato. što je moguće svaku vrst vrbe saditi samo na njenoj parceli, a lakše je i praviti pokuse sađenja na veću i manju udaljenost ključica, pokuse s pojedinima vrstama vrbe i slično. Prema ovome lako je voditi i opis vrsta, starosti i uroda pojedinih dijelova. Priprava i rezanje ključica. Ključice za sadnju režu se od jednogodišnjih, nešto jačih šiba, tako da im debljina bude 5—20 m/m. Mogu se zato upotrijebiti i starije ključice, ali je teže s njima raditi. Tanke se ključice lome i nedaju zabadati u zemlju. I šibe povrijeđene od tuče mogu se jednako upotrijebiti za ključice. Ključice se režu od pruća već postojećih nasada plemenite vrbe. To je pruće najbolje sjeći na kulturi onda. kad nam trebaju ključice, jer će na taj način vrba ostati najzdravija i neće se osušiti ili upljesniviti. U najviše slučajeva nije to moguće, pa se moraju ključice rezati od pruća sasječenog još u jesen. Mora se dobro paziti, da se takovo pruće do rezanja i sadnje ne bi osušilo ili pokvarilo. Zato se snopovi meću, da stoje i da budu malo rastavljeni, a ako je vrijeme toplije, onda se moraju ili zakopati u zemlju ili metnuti u vodu. Gdje sa sadnjom moramo čekati do aprila, kad vrba počinje već tjerati, treba pruće spraviti u hladne prostorije, u ledane, u smrznutu zemlju, snijeg ili sasvijem pod hladnu tekuću vodu. Nikako se ne smiju snopovi slagati unakrst ili metati u tople prostorije, da se osuše. Za ključice nije dobro pruće, koje je već istjeralo, jer se ono guli i dobro ne prima. Kad smo se već odlučili za vrstu vrbe, koju da sadimo, tada treba izabrati šibe, od kojih će se moći dobivati reznice. Ako je u snopovima pomiješano više vrsta, tada treba odabrati onu (dovoljno debelu) vrstu, koju trebamo. Snopovi jedne te iste vrste prislone se uz jedan naslon od letava ili uz kosinu nabačene zemlje, te se izabiru odnosno izvlače najduže šibe, koje će dati najviše ključica, a koje su ujedno i najdeblje. I jedne i druge šibe vežu se u snopove i ostavljaju do rezanja. Ne treba za sadnju uzimati šibe, koje bi bile granate, jer će nam dati i takovu kulturu, a i posao je mnogo sporiji s njima. U koliko bi ipak koja šiba 22 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 25 <-- 25 --> PDF |
imala grana, to ih treba očistiti još prije rezanja ključica. Posao izabiranja obično vrše žene. Dužina kljucice treba da je od 20—50 cm. Gdje je zemlja redovito pripremljena i gdje nije močvarno, sade se kljucice 25—30 cm. duge. Gdje je zemlja suvlja ili tlo podvodno, odnosno gdje se želi, da se ostave visoki panjevi, saditi će se kljucice i 40—50 cm. duge, tako da bi u potonjem slučaju virile 10—20 cm. iznad površine zemlje. Inače se reznice plemenite vrbe sade i zabadaju do površine same zemlje. Keltschova mašina za rezanje ključica. Kljucice je najbolje rezati na samom mjestu sadnje i to pred samu sadnju, jer će na taj način biti sasvijem svježe. No više puta moramo i možemo kljucice sjeći samo preko zime i prije same sadnje, pa tada ih moramo spraviti, da se ne bi osušile. Treba ih u tom slučaju ili zakopati u zemlju ili metnuti s donjim dijelom u vodu, odnosno staviti ih u ledanu ili podrum ili pod tekuću vodu, ako kasnije trebaju da se sade. Samo 23 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 26 <-- 26 --> PDF |
rezanje ključica obavlja se u najviše slučajeva s vinogradskim škarama, uzimajući jednu po jednu šibu po redu. Najprvo se napravi mjera za dužinu ključica, zatim se dolnji dio šibe (gdje je odsječena), koji je kos, za 2—3 cm. odsiječe i uz mjeru odrezuju ključice, dokle je to moguće. Rezanje ključica treba da bude okomito na samu ključicu, a i škare treba da su vrlo oštre, da ključicu ne bi zgnječile. Ovako rukom prerezujući, može jedan čovjek da nareže oko 3.000 kom. na dan. U novije doba svaki veći kultivator plemenite vrbe ima za rezanje ručnu mašinu sistema škara s polugom (u Apatinu se može dobiti kod mašinista Keltscha). Kod te mašine rade 2— 3radnika. Jedan sjedi na klupi i uzima 5—10 komada šiba u šake, te ih meće u otvor pod nož, da im se najprvo odsijeku 2—3 cm. dugi odanci, zatim ih tura tako daleko, kako dozvoljava mjera, na koju treba rezati. Drugi radnik diže i pritište polugu, a time i nož, te presijeca šibe. Treći dočekuje ključice s rukom i meće ih odmah na rpu u mjericu za l snopić, tako da ih može odmah vezati u snopiće. Ako rade 2 radnika, tada drugi s jednom rukom reže, a s drugom dočekuje odrezane ključice i meće ih na stranu, no vezati ih može samo onda, kad prestane sa sječom. Nekoji ne hvataju odrezane ključice u ruku niti imaju štogod ispod toga, u što bi se one same mogle slagati, nego ih jednostavno puštaju padati u košaru. Ovaj postupak nije dobar, jer se ključice isprekrštaju i okrenu, što je neprijatno i zadaje suvišan posao kod vezanja u snopiće kao i kod sadnje. Na ovakav način mogu 3 radnika da narežu oko 36.000 kom. ključica na dan, iz čega se jasno vidi. da nam se isplati nabaviti mašinu za rezanje. Gdje je industrijalac ujedno i uzgajač vrbe ili se vrba uzgaja u većem obimu ili inače ima prilike zato, može se za rezanje udesiti jedna mašina istog sistema, ali na parni, električni ili kakov drugi pogon. Na taj bi se način mogli rezati i čitavi snopovi. U redim se slučajevima režu reznice ili ključice nožem ili kosijerom. Rez je kos. Najprimitivniji i ujedno najgori način rezanja ključica jest odsijecanje sa sjekiricom, pošto se drvo smeća. Odrezane se ključice vežu u snopiće od 100—250 kom., već prema debljini šiba dot. ključica. Manji se snopovi neće tako brzo upaliti i upljesniviti kao veći. (Nastavit će se — A suivre.) 24 0 |