DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 18 <-- 18 --> PDF |
žaja uz pomoć i inicijativu države — t. j . da se daju za takove transporte odmah prikladni vagoni, da se voće odmah otprema, da se izvozna tarifa i carina po mogućnosti snizi, a uvozna carina povisi, da se osnivaju gospodarska voćarska društva i udruženja, koja bi se brinula o uzgoju voćaka i loze, koja bi se potrebnom propagandom u narodu, reklamomsvojima zastupništvima u inostranstvu brinula za što intenzivniji izvoz i što unosnije unovčenje voća — osjećati će se sve to veća potreba za uzgojem plemenite vrbe, ako ne želimo, da i košare (kod naše toliko za uzgoj vrbe sposobne zemlje) uvozimo iz inostranstva. I koliko će intenzivniji biti izvoz našega voća, toliko će uporedo intenzivnija biti i potreba same košaračke industrije. Uzgoj plemenite vrbe kao i sama naša košaračka industrija nijesu prema prednjemu tako razvijeni, kako bi trebali da su s obzirom na to, da smo poljoprivredna zemlja. Država bi u tom pogledu mogla mnogo da pomogne -- osim mjerama, koje su naprijed pomenute, također osnivanjem banovinskih i sreskih uzornih rasadnika i opitnih stanica za uzgajanje plemenite vrbe, dijelenjem reznica, besplatnim podučavanjem, održavanjem tečajeva, davanjem beskamatnih pozajmica za nasadu, dijelenjem nagrada i si. Uzgojem i preradbom pruća plemenite vrbe zaposluje se velik dio radnika. Kod gulenja i čišćenja upotrebljuju se starci, babe i djeca, koji nijesu sposobni za drugu vrst rada, a oko samoga uzgoja upotrebljuju se mnogo i žene, koje se slabije mogu kod drugih poslova upotrijebiti. Ljudi, koji po zimi ostanu bez posla, mogu da se bave za to vrijeme košaračkim radovima. Vidimo dakle, da uzgoj vrbe i njena industrija imaju i svoju socijalno-privrednu važnost. Gdje se sve može plemenita vrba uzgajati? Plemenita se vrba može u prvom redu uzgajati ondje, gdje su bliže nastambe potrošača, korpopletera, da bude transport što jeftiniji; u drugom redu ondje, gdje se traži i dobro plaća; u trećem redu ondje, gdje cijene radnoj snazi nijesu pretjerane i gdje je tlo za uzgoj vrbe pogodno. Nju ne treba saditi u velikoj visini, gdje je klima opora, gdje ima mrazova i gdje se često pojavljuje tuča, već ondje, gdje ona najbolje uspijeva, a to je plodno i svježe, periodički vlažno tlo (oko jezera, rijeka i potoka), što je u najviše slučajeva pjeskovito-humozno. Plemenita se vrba ne može uzgajati na stalno močvarnom zemljištu, jer dolnji dio drveta i žilje stoji u vodi, pa sagnjije. Ako ovakova zemljišta želimo upotrijebiti za uzgajanje plemenite vrbe, to ga moramo najprije zato preudesiti. Najviše se vrbe danas uzgaja baš na močvarnim kiselim zemljištima, koja se potrebnom melioracijom zato preudese. Takova zemljišta imaju dosta otrovnih spojeva kao sumpornih soli i željeznog oksida, koji štetno djeluju na trave, dok na vrbu ni najmanje. Kanalizacijom i prevrtanjem zemlje, a pod uplivom sunca i zraka, redukcijom se oksidiraju škodljive soli i pretvaraju u neškodljive za uzgoj vrbe. Osim toga se oksidacijom humusa stvara i ugljična kiselina, koja može rastopiti i one soli, koje su dosad u vodi bile netopive. Na suhom tlu ne uspijeva plemenita vrba tako dobro, jer nema potrebne vlage, premda nalazimo vrsta kao kaspijska vrba, koja može da uspijeva i na suhom pijesku. Na kakovom ćemo tlu da uzgajamo plemenitu vrbu? Na humoznopjeskovitom tlu, koje je barem ponekad vlažno. To je obično uz rijeke. Žilje lako prodire u zemlju, jer je pjeskovita, a od nanosa humusa dobiva 16 |