DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 19 <-- 19 --> PDF |
potrebnu hranu. Još je bolje ono pjeskovito tlo, ispod kojega se na 50 do 100 cm. nalazi nepropusna ilovača ili glina, koje vodu ne propuštaju, nego je za vrijeme ljetnih suša u pijesku zadrže. Dobra strana pjeskovitog tla jest ta, da ne puca niti se na njemu stvara kora, a lakše je za rad. Dobro je za uzgoj plemenite vrbe i tlo, u kojem je pijesak pomiješan s ilovačom i glinom, koje ne ispuštaju tako brzo vlagu. Može vrba uspijevati i na ilovastom i glinenom tlu, samo ako ima dovoljno humusa i vlage. Isto tako uspijeva ona i na nešto boljim slanicama, samo — razumije se — ne tako dobro. Loša je strana ovih vrsta tla ta ,da se vrba teže prima i da ´je posao kud i kamo teži. Tresetišta, u koliko nemaju suviše otrovnih slojeva (najgora su tresetišta od mahovine) i pomiješana su s nešto gline, ilovače i pijeska, dadu se ipak dobrom kanalizacijom upotrijebiti i za uzgoj plemenite vrbe. Kod izbora tla treba da imamo obzira na vrst vrbe, koju želimo saditi ; obratno pak, ako imamo jedne vrste tlo da zasadimo vrbom, to valja samo onu vrstu odbrati, koja na tom tlu može najbolje da uspijeva. O vrstama plemenite vrbe. Ima vrlo mnogo vrsta plemenitih vrba, koje su dobivene ukrštavanjem ili stvaranjem bastarda. Razlikovanje pojedinih vrsta vrlo je teško, jer su si vrlo slične i mnogi jednu vrst nazivaju jednim imenom, dok drugi drugim imenom. Tačna bi se imena mogla saznati samo kod opitnih stanica ili u botaničkim vrtovima. Najraširenije vrste, koje se sade, bile bi ove: 1. Jedna podvrsta obične bijele vrbe (Salis alba vitellina). Ima žute ili žuto-crvene i svijetle mladice, lišće dugo, zašiljeno, s lica tamnozeleno ili svijetlo i glatko, dok s naličja sivkasto i ponešto dlakavo. Jedna vrlo važna podvrsta ove vrste bila bi Salix vitellina aurea, koja daje vrlo lijepe šibe za korpopletere, te se mnogo uzgaja. Mladice su joj više žuto-crvene. Dobro se dade savijati, lijepo raste u dužinu. Ako se dobro uzgaja, neće se granati. Malo se teže guli i oguljeno drvo ostaje žućkasto. Inače kažu, da je dobra i za štapove, a odgajaju je u turnusu od 2—3 god. 2. Rakita (Salix purpurea). Nalazi se također mnogo u divljem obliku, te se razgranjujc u tanko šiblje. Boja je mladih šiba crvena, po čemu je dobila i ime. Podvrsta ove je žukva (Salix purpurea hélix), kojoj su šibe zelene, a daje najviše uroda. Listovi su rakite prama gore nešto širi, po čemu se dobro može od drugih razlikovati. Lišće je s lica glatko i tamno-zeleno, s naličja glatko i sivo-zeleno. Palista obično nema, a jako je žuta. Kada koru ogulimo sa šibe, drvo je žuto-sivo. Nije granata nego čista i skoro jednako debela sa puno izbojaka iz panja. Ne naraste visoka ni debela, da bi bila i za rebra i štapove, nego tanka, elastična i vitka, te daje prima-materijal za finije radnje. Nije toliko osjetljiva prema mrazovima, vodi, suši i studeni. Loša jojl je strana ta, što se tjeranjem teško guli i poslije gulenja nije bijela nego žuta. Ova vrba može i dosta loše tlo da podnese, ali tada daje i slab u-rod. Uspijeva i na tresetistima i većim močvarama, no najbolje voli humozan pijesak. 3. Bekva ili vezovina (Salix viminalis). Nalazi se i u prirodi pored rijeka, potoka i ribnjaka kao grmlje. Ljetorasti su zeleno žuti i vlasasti, inače šibe žilave i vitke. Lišće obično nije pilasto, lice lišća je mrko-zeleno i glatko, naličje sivo i dlakavo, petlja kratka sa malim palistićima. Jedna je od najraširenih vrsta za korpopletere i skoro u svakom pogledu dosta dobra. Osobito valja kao podvrstu istaknuti konopljastu vrbu (Salix viminalis cannabina), koja je po tome dobila svoje ime. što joj oblik lišća liči listu konoplje. Boja je lista siva, a odozdo bijela i sam list vunast. 17 |