DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Isto je vrlo dobra podvrsta Salix viminalis regalis. I od bekve znaju nekoje podvrste imati krhke mladice. Više se lome šibe, koje su jače zelene ili crvene boje, dok su više žute, žuto-smeđe ili sive šibe elastične i ne krše se. Bekve su vrlo raširene i rado se upotrebljuju u košarskoj industriji. Daju vanredno lijep urod. Bekva ima jake šibe, žilava je i elastična, dobro se savija i ne granja se. Ima prilično veliko srce i drvo joj je meko, pa se zato njeni produkti jako sasušuju i ne traju dugo. Dade se dobro cijepati i blanjati. Prilično se guli i oguljena je bijela, ali ne sasvim izrazito. Više se upotrebljava od neguljene vrbe. Može da uspijeva i na dosta lošem tlu i tu se uopće ne krši, dok se na humoznom tlu više krši. Može dugo da izdura na pogodnom tlu. Jedino ne može da uspijeva na tresetištima. U novije se doba mnogo uzgaja za štapove i rebra podvrsta Salix viminalis dasyclados, jer daje vrlo jake i upravne šibe za štapove i rebra. Inače za samo pletenje nije prikladna. 4. Bastard rakite i bekve bila bi Salix purpurea viminalis. Ona naliči rakiti po tome, što su joj vrhovi šiba crveni. Šibe se dadu guliti, no poslije gulenja malo požute. Od bekve se u toliko razlikuje, što su joj šibe finije, tanje, čvršće i elastičnije, te što donji dio lista nije bijelo-pahuljast. Urod joj je veći od uroda rakite, no manji od uroda bekve. Razvija mnogo šiba. Uspijeva na dobrom, dubrenom tlu, najbolje na nanosima. Može zato uspjeti i na močvarnijem tlu, ali se tada rado granja. Više se kuha. Upotrebljuje se najviše za fine radove. 5. Bademasta vrba ili dragulja (Salix amygdalina ili S. triandra) nade se i ponešto kao divlja. Ima ih više vrsta i prema boji šiba čovjek može donekle ocijeniti, da li je krhka ili elastična. Najbolje su one, koje su žutocrvenkaste. Svjetlije obojene bolje su od crveno-smedih, no zavisi to i od tla, gdje se nalaze. Na dobrom su tlu i svjetlije vrste krhke. Pupove ima vrlo velike, čunjaste i svjetlo-tamne. Lišće je veliko, debelo, čvrsto, glatko i slično listu badema, sitno narezuckano, odozgo tamno-zeleno, a odozdo sivo-zeleno, vrlo žuhko. U kulturi ove vrbe brzo se napravi sklop, te opalo lišće služi i kao đubar. Dobra je osebina ove vrste ta, da se da dobro guliti i da joj drvo poslije toga ostane bijelo. Inačei´je« drvO elastično i čvrsto. Loša je strana ta, da se rado granja, osobito na dobrom zemljištu. Uspijeva i na lošem zemljištu, kao na ilovači, slanici, tresetu i t. d., ali najvoli dobro gnojeno zemljište. Dragulja je danas jedna od najraširenijih vrba, te se najviše kultivira u Engleskoj, Francuskoj, Holandiji i Nemačkoj. Uzrok su tome njena svojstva, da daje velik urod i dobru robu za korpopletere. Valja istaknuti, da donese najviše uroda od svih vrba, da tjera mnogo mladica, da je tvrda, tvrđa od bekve, pa zato dobro upotrebljiva, kako necijepana tako i cijepana. Njeni produkti, jer je tvrđa, dulje traju. Od nje se mogu kako deblje tako i tanje šibe sve korisno upotrijebiti, što joj vrijednost povisuje. Ne samo da se dobro guli, nego i daje vrlo lijepo i bijelo drvo. što je vrlo važno kod korpopleterskih radova. No i neoguljena je isto tako dobra. 6. Američka vrba (Salix americana) danas je najviše omiljena i mnogo kultivirana vrba. Ne samo radi svojih izvrsnih svojstava za korpopletarske svrhe, nego jer ta vrst daje vanredan prihod. Američka je vrba hibrid vrbe dragulje i rakite vrbe. Lišće je slično lišću vrbe dragulje, s tom razlikom, da je dolje nešto tamnija, a vrbi rakiti u toliko liči, što su vrhovi šiba crveni. 18 |