DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Američka se vrba odlikuje time, što tjera iz panja dosta tankih i vitkih šiba, bez ikakovih grančica. Lako se guli i oguljeno drvo ostaje bijelo, još ljepše nego drvo dragulje, te čvrsto i elastično. U samom uzgojnom pogledu mora se istaći, da se američka vrba i najlakše kultivira, jer ima mnogo širokoga lišća, tako da odmah napravi sklop. Na taj se način tlo ne isušuje, niti se među vrbom diže trava kao kod drugih vrsta. Usto se, posađena, vrlo dobro prima. Voli jače tlo, dok na močvarnim tresetištima daje krhko drvo. 7. Kaspijska vrba (Salix acutifolia pruinosa) navodno potječe iz okoline kaspijskoga mora. Ime kaspijska, to je ime jedne njene podvrste. Ima duge, modro-crvene šibe. Loše se guli, ali ako se siječe u soku i odmah guli, ide guljenje dosta dobro. Oguljena daje srednji materijal za korpopletere, neoguljenu ne vole korpopleteri, jer poslije pocrni, odnosno posmeđi, te je vrlo ružna. Ima mnogo soka u sebi i zato se zna vrlo osušiti. Kod cijepanja ode mnogo drveta u štetu. Dobra joj je dakle strana, da može i na mršavom i suhom pijesku da uspijeva, puštajući dugo i veliko korijenje, s kojim iz dubina vuče sebi hranu i vlagu, što druge vrste ne mogu, pa ćemo je zato samo na takovom tlu i saditi, dok ćemo na boljem tlu saditi koju vrjednuju vrstu. Močvarno i vezano tlo ne voli. Sadimo je i na nasipima, da se ne ruše. Kukci je jednako napadaju kao i druge. Od gljiva je voli Melampsora salicina. Važan je i razvitak korijena pojedine vrste na pojedinom tlu, jer od korijena zavisi i sposobnost dobivanja hrane. Glavno i najjače korijenje tjera pri dnu ključice u kutu od 60". Gdje je tlo lakše, kao pijesak, ondje je glavno korijenje mnogo duže; kod vezanog tla (kao kod gline) mnogo kraće. Ovo je sasvijem razumljivo, jer pijesak ne stavlja žilama nikakove prepreke, da se razviju u dužinu. Tu je i potrebno, da je korijen duži, kako bi mogao dospjeti i do daljnih naslaga, da dobije potrebnu vlagu i nađe hrane. U glinenom tlu, koje je ne samo tvrđe, nego i vlagu i probavljivu hranu zadržava u gornjim dijelovima, nije vrbi ni potrebno dugo korijenje. Donji su dijelovi osim toga obično i puni otrovnih spojeva. U boljem je tlu korijenje duže. Najjače korijenje tjera Salix amygdalina, zatim Salix viminalis, Salix acutifolia pruinosa i na koncu Salix purpurea, već prema svojoj veličini i urodu. Izbor vrsta plemenite vrbe za sadnju vrlo je važan, jer od njega zavisi prihod i dugotrajnost kulture, te vrsnoća korpopletarskoga materijala. Ako je vrsta pogrešno izabrana, tada se može samo imati štete, a ne koristi. Najviše prihoda od sviju vrsta daju Salix amygdalina, Salix americana i Salix viminalis, ali najotpornije proti studeni, mrazu, žegi, suši i suvišnoj vlazi jesu podvrste Salix purpurea vrsti. Da bi uzgajač bio na čisto i sa zahtjevima korpopleterske industrije prema vrbi, treba da zna, da se u korpopletarskoj industriji u glavnom izrađuju: a) Produkti od crne, odnosno neoguljene vrbe, kao košare za kuku ruz, ugalj, pakovanje i dr., gdje je potrebno mnogo materijala, jer ga se mnogo uplete. Materijal ne mora biti ni tako fin, no dugačak i jak, jer su košare izložene bacanju i velikoj težini. Za sve vrste ovih produkata odgovara najbolje Salix viminalis, a za njom odmah Salix amygdalina. Salix purpurea nije za ove poslove, jer je pretanka. b) Produkti od oguljene vrbe, kao korpopletarsko pokućtvo (stolovi, stolice, stalci za cvijeće i t. d.) zahtijevaju lijepe, čiste vrste, kako deblje tako i tanje. Zato se u ovu svrhu najviše upotrebljava Salix americana i Salix amygdalina, za njima Salix viminalis. Materijal treba da 19 |