DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 36 <-- 36 --> PDF |
I. — G. D. je još odmah u početku vrlo pogrešno shvatio značaj i vrednost moje kritike, kada tvrdi da je ona »lični napad moga asistenta — a u vrlo providnoj nameri«. To nije istina. Nisu tu u pitanju ni lične stvari g. Đ. niti su tu u pitanju moje lične stvari. U pitanju je samo jedna botanička knjiga na čijem naslovu stoji naziv »Anatomska građa drveta i uput za raspoznavanje našeg važnijeg drveća i šiblja po njihovim anatomskim osobinama« i »Napisao Dr. Petar Đorđević, redovni profesor beogradskog univerziteta«. Da o jednoj botaničkoj knjizi dam svoj sud, to je moje puno pravo, jer za to imam sve potrebne kvalifikacije. Nisam kritikovao g. Đ. lično, niti kao šefa katedre, već samo kao pisca knjige »Anatomska građa drveta...«. Nisam kritikovao ni kao potčinjeni svoga pretpostavljenoga, jer nije u pitanju nikakav službeni akt instituta, već sam kritikovao kao stručnjak botaničar jednu knjigu iz oblasti Botanike. Činovnički položaj autora knjige nije mogao niti smeo da me spreči da se koristim svojim pravom koje mi pripada kao naučnom radniku na polju Botanike. Jer nauka ne poznaje starije i mlađe, već samo naučne radnike i istinu. G. D. na kraju svoga odgovora sam presuđuje: »A posle kritike iz takvih motiva, g. V. nema više kvalifikacija za naučnu kritiku,...«. Ali g. Đ- kao pisac jedne knjige, uz to rđave, nije taj koji ima o tome da presudi, da li ja imam uopšte naučnih kvalifikacija i kvalifikacija za naučnu kritiku. Nemo judex in causa propria! Da li su moje zamerke u kritici opravdane ili ne, to može oceniti samo objektivni sud stručnjaka. Iz odluke takvog suda moglo bi se tek doznati: koji od nas dvojice nema pravo i koji od nas dvojice ne zna ni osnovna botanička fakta i prema tome nema naučnih kvalifikacija. Pored toga što sam kao naučni radnik imao pravo da dam ocenu o jednoj knjizi iz svoje struke, postojao je još jedan razlog. G. Đ. je svoju knjigu napisao »da posluži u prvom redu kao udžbenik... studentima naših poljoprivredno-šumarskih fakulteta«, a sem toga da pruži »šumarskim i tehničkim praktičarima jedan naučno izrađen put za njihove praktične svrhe«. G. D. je morao u svojoj knjizi govoriti samo naučne istine i paziti da studenti i praktičari kojima je knjiga namenjena ne pođu krivim putem. Međutim, g. D. je napisao jednu knjigu koja je rdava i s naučne i pedagoške i logične strane. Savest naučnog radnika i zakletva nastavnika nisu mi dozvoljavali da preko takve knjige pređem ćuteći. I dao sam svoju kritiku- Uveren sam i pri tome ostajem, da onaj, koji po knjizi g. D. predaje, upućuje mlade generacije krivim putem i na ispitu traži od kandidata greške i apsurde mesto pozitivnog znanja. Kada tako govorim o udžbeniku g. Đ., ja sam potpuno svestan težine svojih reci. Neka mi se dokaže da je udžbenik napisan ispravno i naučno, povući ću sve posledice i dati punu satisfakciju. G. Đ. u svojoj odbrani ukazuje na moju nelojalnost. Ali, time samo dokazuje, Ota on, g. D., lojalnost ne shvata pravilno. Lojalnost ne srne biti jednostrana i ne srne se shvatiti samo kao osobina mlađeg prema starijem. Lojalnosti mora biti i prema onima dole, čija je duša većinom botanička tabula rasa na kojoj mi svojim autoritetom pišemo. Lojalnosti mora tako isto biti i prema onima gore, t. j - prema onim viđenim stranim botaničarima, iz čijih je knjiga g. Đ. na široko i tekstuelno ispisivao, pa mu to ipak nije smetalo da stavi svoje ime kao autora, ili čije je citate u svojoj odbrani bez ikakva razumevanja navodio, u nameri da dokaže svoje greške i apsurde. Ja sam prema g. D. uvek pokazivao dovoljno lojalnosti, pa i povodom njegove knjige. Na vreme sam ga upozorio, da u svoj prospekat nije uneo našu moliku, Pinus peuce. To je primio i po tome postupio. Zatim, kad je knjiga već izašla iz štampe, ja sam g. Đ., pre nego što će knjiga ući u prodaju, na vreme upozorio, da se u njegovoj knjizi nalaze mnogobrojne i teške botaničke greške i u osnovnim botaničkim faktima, To ni sam g. D. u svome odgovoru nije porekao, niti to kao častan čovek može poreći. Kad je g. D. i pored naših dužih objašnjavanja ipak ostao pri svome, ja nisam mogao izmaći svojoj savesti i svojoj dužnosti. 84 |