DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 36     <-- 36 -->        PDF

I. — G. D. je još odmah u početku vrlo pogrešno shvatio značaj i vrednost moje
kritike, kada tvrdi da je ona »lični napad moga asistenta — a u vrlo providnoj nameri«.
To nije istina. Nisu tu u pitanju ni lične stvari g. Đ. niti su tu u pitanju moje lične
stvari. U pitanju je samo jedna botanička knjiga na čijem naslovu stoji naziv »Anatomska
građa drveta i uput za raspoznavanje našeg važnijeg drveća i šiblja po njihovim
anatomskim osobinama« i »Napisao Dr. Petar Đorđević, redovni profesor beogradskog
univerziteta«. Da o jednoj botaničkoj knjizi dam svoj sud, to je moje puno
pravo, jer za to imam sve potrebne kvalifikacije. Nisam kritikovao g. Đ. lično, niti
kao šefa katedre, već samo kao pisca knjige »Anatomska građa drveta...«. Nisam
kritikovao ni kao potčinjeni svoga pretpostavljenoga, jer nije u pitanju nikakav službeni
akt instituta, već sam kritikovao kao stručnjak botaničar jednu knjigu iz oblasti
Botanike. Činovnički položaj autora knjige nije mogao niti smeo da me spreči da se
koristim svojim pravom koje mi pripada kao naučnom radniku na polju Botanike.
Jer nauka ne poznaje starije i mlađe, već samo naučne radnike i istinu.
G. D. na kraju svoga odgovora sam presuđuje: »A posle kritike iz takvih motiva,
g. V. nema više kvalifikacija za naučnu kritiku,...«. Ali g. Đ- kao pisac jedne
knjige, uz to rđave, nije taj koji ima o tome da presudi, da li ja imam uopšte naučnih
kvalifikacija i kvalifikacija za naučnu kritiku. Nemo judex in causa propria! Da li su
moje zamerke u kritici opravdane ili ne, to može oceniti samo objektivni sud stručnjaka.
Iz odluke takvog suda moglo bi se tek doznati: koji od nas dvojice nema pravo
i koji od nas dvojice ne zna ni osnovna botanička fakta i prema tome nema naučnih
kvalifikacija.
Pored toga što sam kao naučni radnik imao pravo da dam ocenu o jednoj
knjizi iz svoje struke, postojao je još jedan razlog. G. Đ. je svoju knjigu napisao »da
posluži u prvom redu kao udžbenik... studentima naših poljoprivredno-šumarskih
fakulteta«, a sem toga da pruži »šumarskim i tehničkim praktičarima jedan naučno
izrađen put za njihove praktične svrhe«. G. D. je morao u svojoj knjizi govoriti samo
naučne istine i paziti da studenti i praktičari kojima je knjiga namenjena ne pođu
krivim putem. Međutim, g. D. je napisao jednu knjigu koja je rdava i s naučne i pedagoške
i logične strane. Savest naučnog radnika i zakletva nastavnika nisu mi dozvoljavali
da preko takve knjige pređem ćuteći. I dao sam svoju kritiku- Uveren sam
i pri tome ostajem, da onaj, koji po knjizi g. D. predaje, upućuje mlade generacije
krivim putem i na ispitu traži od kandidata greške i apsurde mesto pozitivnog znanja.
Kada tako govorim o udžbeniku g. Đ., ja sam potpuno svestan težine svojih reci. Neka
mi se dokaže da je udžbenik napisan ispravno i naučno, povući ću sve posledice i
dati punu satisfakciju.


G. Đ. u svojoj odbrani ukazuje na moju nelojalnost. Ali, time samo dokazuje,
Ota on, g. D., lojalnost ne shvata pravilno. Lojalnost ne srne biti jednostrana i ne srne
se shvatiti samo kao osobina mlađeg prema starijem. Lojalnosti mora biti i prema
onima dole, čija je duša većinom botanička tabula rasa na kojoj mi svojim autoritetom
pišemo. Lojalnosti mora tako isto biti i prema onima gore, t. j - prema onim
viđenim stranim botaničarima, iz čijih je knjiga g. Đ. na široko i tekstuelno ispisivao,
pa mu to ipak nije smetalo da stavi svoje ime kao autora, ili čije je citate u svojoj
odbrani bez ikakva razumevanja navodio, u nameri da dokaže svoje greške i apsurde.
Ja sam prema g. D. uvek pokazivao dovoljno lojalnosti, pa i povodom njegove
knjige. Na vreme sam ga upozorio, da u svoj prospekat nije uneo našu moliku, Pinus
peuce. To je primio i po tome postupio. Zatim, kad je knjiga već izašla iz štampe, ja
sam g. Đ., pre nego što će knjiga ući u prodaju, na vreme upozorio, da se u njegovoj
knjizi nalaze mnogobrojne i teške botaničke greške i u osnovnim botaničkim faktima,
To ni sam g. D. u svome odgovoru nije porekao, niti to kao častan čovek može poreći.
Kad je g. D. i pored naših dužih objašnjavanja ipak ostao pri svome, ja nisam
mogao izmaći svojoj savesti i svojoj dužnosti.


84