DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 39     <-- 39 -->        PDF

u trajno stanje, to spada u kategoriju apsurda. Jer, njihovim prelaskom u trajno
stanje, kambijalne ćelije bi prestale biti meristematične; na taj bi način kambijum bio
ugušen, a debljanje stabla bi za navek prestalo. Rezultat: mesto proširavanja kambijalnog
prstena, nestalo bi kambijalnog prstena! Eto do kakvih se apsurdnih zaključaka
mora doći, kad se navodi citat kome tu nije bilo mesta i koji se odnosi na sasvim
druga pitanja!


G.. Đ. počinje tač. 17- svoje odbrane time, da sam ja njegovu misao izvrnuo,
tobože da sam ja tvrdio da je g. D. govorio o debljanju čeličnih membrana. Moja je
rečenica bila jasna i odnosila se samo na termin g. D. »primarno debljanje ćelije«.
1 vrdio sam u kritici, a to isto i sada tvrdim, da takvo debljanje ćelija ne postoji. To
najbolje pokazuje i navedeni citat iz Fitinga. Prema tome, g. Đ. ie izvrnuo i Fitingovu
i moju i svoju misao!


4- Svoj apsurd o deobi ćelija u tangencijalnom pravcu pomoću radijalnih zidova,
opet g. Đ. misli da je pokrio citatom iz Fitinga (tač. 18. odbrane)- Međutim, navedeni
citat tvrdi sasvim nešto drugo, a što je inače po sebi vrlo tačno i ispravno. Fitting
kažđ da čelični elementi inicijalnog sloja kambijalnog omotača »durch fortgesetzte
Teilungen mittels tangentialer Scheidewände« daju (»geben«) »Tochterzellen in
radialer Richtung nach aussen, in viel grösserer Zahl aber nach innen ab«. Dakle,
tangencijalnom deobom tih ćelija postaju radijalni nizovi kćeri ćelija. A šta tvrdi g
Đ. u svojoj knjizi? Tvrdi jedan apsurd: da se ćelije dele u tangencijalnom pravcu
(št) znači tangencijalnim zidovima) pomoću radijalnih zidova! To bi isto značilo što
i podeliti jednu sobu u uzdužnom pravcu (uzdužno) pomoću poprečnog zida! Tako je
tvrdio g. D. Ali Fitting, na koga se poziva, to nije tvrdio- Niti je to iko tvrdio, niti
ć.: to iko tviditi kome je stalo do logike.


5 U tač. 20. svoga odgovora g.. . citira dve rečenice iz Bremera (str. 1128.
str. 1127). Dok taj autor jasno kaže, da sa umnožavanjem sekundarnih sržnih zrakova
nastupa »Zerspaltung der Qefässbündel«; što znači: cepanje sudovnih snopića na
manj? đelove snopića. Dotle g. D. odmah posle citata koji nije razumeo tvrdi, da se
likodrveni snopići cepaju na veći broj sržnih zrakova; što znači: cepanje jedne stvari


(A) na veći broj delova neke druge stvari (b, b, b,...), ili cepanje jedne staklene
ploče na veći broj komadića hartije! I g. Đ. još naglašava: »Dakle ipak nije besmislica
moje tvrđenje o cepanju likodrvenih snopića na veći broj sržnih zrakova, već je
zaista besmislica polemisati i dalje sa g. V.«. Ako tvrđenje g. D., i protiv citata iz
Bremera, nije besmislica, onda ja rado pnhvatani drugi deo dileme g. D.: da je »zaista
besmislica polemisati i dalje sa g. V.«.
U drugom citatu stoji još jasnije nego u prvom, da u primarnom sržnom zraku
postaju medusnopići koji dele primarni sržni zrak u manje delove sržnog zraka (»Teilstrahlen
«). A g. D. tvrdi i u knjizi i u odgovoru da se primarni sržni zraci cepaju na
medusnopiće (!), ili cepanje B. na a, a, a,...!!! I g. D. ipak ima smelosti da tvrdi, da.
se u navedenim citatima nalazi ono isto što i on tvrdi, t. j . apsurdi. 1 završava u
svome odgovoru: »Ali to g. V. nije poznat}, pa mu to ipak nije smetalo...«. Priznajem
da mi takvi apsurdi nisu bili poznati, niti želim da ili poznam. Mogao bih ovde
još nabrajati primere, kako g. Đ. ne razume strane autore koje citira i kako svoje
apsurde hoće da pokrije autoritetom viđenih botaničara. Kao što je na navedenim
primerima pokazao očito svoje neznanje i nerazumevanje (ne zna fakta botanička i ne
razume strane autore); kao što je to ovde uradio, tako je uradio i na vrlo mnogim
mestima u svojoj odbrani, a tako je isto i svoju knjigu sačinio.


III. U svome odgovoru g- D. izvrće smisao i svoje rečenice i moje kritike, i time
pokušava da ćelo pitanje skrene drugim pravcem.
1. Tako povodom definicije o ćeliji (tač. 3. odgovora) g. Đ- tvrdi: »Međutim
citirana definicija u mojoj knjizi važi za mrtve ćelijice iz kojih je sagrađeno drvo, o
37