DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Općenito uzevši listače su najviše rasprostranjene i zauzimaju skoro
% (74%) cijele površine šuma; sami hrastovi (quercus pedunculata,
quercus sessiliflora, qu. pubescens, a donekle i cer) pokrivaju 37% površine.
Zimzeleno hrašće (qu. ilex i qu. suber) — 4%., bukva 10%, grab
6%, kesten 4%. Od četinjača: pinus maritima 10%, obični bor 4.5%, jela
3.3%, smreka 1.8%, pinus halepensis 1%. Ispod 1%: ariš, pinus laricio
(Cors.), pinus montana. Egzota ima veoma malo, ako ne računamo pinus
nigra (Austr.) na vapnenim tlima i bagrem, koji zaprema još manji areal.
Sve navedene vrsti sačinjavaju šume, koje nisu jednako raspodijeljene po
cijeloj površini. Većina je zemljišta plodno i prikladno za poljoprivredne
svrhe. Pošto su pokrajine sa ovakovim zemljištem prenapučene, šume
su devastirane i uništene. Zapadna je Francuska siromašna na drvu (iznimku
čine samo Landes i Sologne), dok istočna Francuska obiluje šumom,
u koliko ju nije pašarenje i neracijonalno gospodarenje uništilo i u
koliko se ne radi o položajima iznad gornje granice šumske vegetacije.
Istočno od diagonale Metz-Bayonne, postotak je šumovitosti za 7 veći
nego li zapadno od te linije (23%! prema 16%), dok je prosječan postotak
za cijelu zemlju 18.8%. To znači, da je šumom obrašteno 10,352.600 ha
ili na svakog stanovnika otpada 25 ara šume. Napadne su razlike za pojedine
départemente (Landes 55%, Manche 3%). Inače ima u Francuskoj
poljoprivrednog obrađenog zemljišta 52.5%, livada i pašnjaka 20.2, neplodnog
tla i pustoši 8.6%.


Pošto ima više nizina nego bregova, većina se šuma nalazi u nadmorskim
visinama ispod 400 m. Samo 11%´ nalazi se iznad 1000 m. i tek
1% iznad 1800.


Četinjače se goje u pravilnim visokim šumama sa čistim (event.
oplodnim) sječama (futaie reguliere). Ali i prebirno gospodarenje (jardinage)
osvaja sve više teren, premda je još prije kratkog vremena bilo
ograničeno samo na najnepovoljnije položaje. Lisnatih visokih šuma nema
mnogo i više ima niskih, a najviše srednjih šuma, jer većina naših vrsti
nije podesna za šume drugog uzgojnog oblika (grab, quercus pubescens,
qu. ilex) ; drugi se razlog mora tražiti u raspodjeli šuma po kategoriji vlasništva.
Država ima zaista samo 14.1% svih šuma (1,458.000 ha); općine
21.3%´ (2,208.300 ha), a privatnici 64.6%. Privatni je šumski posjed u većini
slučajeva neobično malen: tih 6,685.000 ha privatnih šuma otpada na


1.500.000 vlasnika! Njih 95% ima šumice ispod 10 ha površine; ima samo
2000 šumoposjednika, koji imaju više od 300 ha šuma i 710, koji imaju
preko 500 ha. Za privatnike nije moguće gospodariti s tim šumicama u
visokoj ophodnji; srednja šuma prevladava još i zato, što pruža izvjesne
prednosti, o kojima će još biti govora.
Šume su raspodijeljene ovako: visoke šume 36.7% ili 3,800.000 ha
(1,100.000 ha otpada na crnogoricu); srednje šume 35.6%´ ili 3,695.000 ha;
niske šume 22.7% ili 2,350.000 ha; čistine 5% ili 505.000 ha.


Od državnih šuma otpada % na visoke šume; niskih šuma država
gotovo ni nema. Općinske su šume srednje (VJ), visoke (M0 i niske CA;).
LI privatnim su šumama sva tri oblika gospodarenja zastupana skoro
jednako, ali su visoke šume samo četinjaste.


To prevladavanje niskih šuma uvjetuje relativno slabe prihode.
Prema statističkim podacima iz godine 1912. godišnji je prirast iznosio
26,400.000 m3, od čega 18,700.000 gorivog i 7,300.000 tehničkog drva. Po
ha dakle prirašćuje 2.45 m3 godišnje ili 0.66 m3 tehnički sposobnog drva.


2