DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 49     <-- 49 -->        PDF

drvetu četinara, a kod lišćara nema u Nadelhölzer, Holzfasern fehlen im
drvetu bukve, šimšira, gloga, šibikovine. Holz des Weissdorns, der Stechpalme,
Kod javora, pitomog kestena, hrasta, des Buchsbaums, der Buche und des
graba, leske i trešnje nema (Neger, str. Schneeballs. Ersatzfasern fehlen bei:
223, red 9. i 10 ozgo) onih drvenih via- Ahorn, Pfaffenkäppchen, Edelkastanie,
kana sa ostacima plazmatičnog sadržaja, Eiche, Hainbuche, Hasel, Kirsche (Neger,


t. zv. zamenskih konaca (Neger, str. 223, str. 223, red 9. i 10- ozgo). Holzfasern,
red 1—3 ozgo), koji su postali od pa- die noch etwas plasmatischen Inhalt berenhimskih
ćelijica, koje su prestale de- sitzen. . werden als Ersatzfasern beliti
se i dobile su vretenast oblik (Breh- zeichnet (Neger, str. 223, red 1—3 ozgo).
mer, str. 1143) a duvarovi su im slični Sie entstehen dadurch, dass häufig die
sa normalnim parenhimskim ćelijicama Kambiummutterzelle des Holzparenchyms
(Brehmer, str. 1143) i služe kao skia- ungeteilt bleibt. Hierdurch bilden sich
dišno tkivo (Neger, str. 2)23). Zellen von spindelförmiger Gestalt (Brehmer,
str. 1143); unterscheiden sich jedoch
von diesem (iegentlichen Holzparenchym,
Vuković) in Beziehung auf
Wände nicht (Brehmer, str. 1143)
und dann als Speichergewebe dienen
können (Neger, str. 223).


U gornjem primeru mi smo u zagradama dodavali imena autora, da bi se videlo
od koga je šta uzeto. Taj nam primer u isto vreme pokazuje, kakva bi morala izgledati
knjiga g. D., da je tuđe tekstove citirao. Sem toga što je navedene autore (njihove
tekstove) izmešao, g. D. čini i jednu tešku botaničku grešku, jer nije razumeo
stvar i stoga pogrešno prevodi. Tako npr. on u navedenom tekstu kaže da zamenski
konci postaju »od parenhimskih ćelijica, koje su prestale deliti se...«. To nije istina,
niti tako stoji u originalnom tekstu Bremera. Ne postaju zamenski konci od parenhimskih
ćelija, već od matera ćelija tkiva kambijalnog omotača (= Gewebemutterzellen
des Kambiums); a od tih istih ćelija postaje i drveni parenhim. Obe vrste ćelija
imaju zajedničko poreklo, pa su stoga i homologni elementi. Ali ne postaju jedne od
drugih. I zaista g. Đ. ima puno pravo kada u svojoj teoriji za takve postupke kaže:
»To se g. V. zove obmana!«


G. Đ. u svojoj odbrani (tač. 22) neverno tvrdi, da sam ja u svojoj kritici, kao
dokaz toga da g. Đ. doslovno prevodi, uporedio samo raspored (sadržaj) njegove knjige
sa rasporedom u Visner-Bremera i Hartiga. Po dodaje, da su to »sve same besmislice
i eklatantni dokaz neznanja g. V. šta je to jedan udžbenik, i da li ima uopšte potpuno
originalnih udžbenika- To bi značilo, kada neko p´iše na pr. udžbenik, on bi morao,
po g. V. u tom udžbeniku izneti sve originale, i ne bi smeo pozajmiti ništa od drugog
pisca — drugim recima morao bi stvoriti novu Botaniku! E, toga majstora nema g.
Vukoviću. A da slični udžbenici jedne iste discipline moraju imati i sličan raspored
sadržaja knjige, biće svakome jasno samo ne g. V. — kada govori o mojoj knjizi«.
Pre svega, ja nisam uporedio samo sadržaj knjige g. Đ. sa sadržajem iz knjiga
pomenutih autora, već sam takovo isto uporedenje učinio, samo radi primera,
i sa izvesnim tekstovima. Na isti način bismo mogli, ako se želi, gotovo ćelu
knjigu g. Đ. razvrstati na dela Hempel-Vilhelma, Bremera, Hartiga, Negera. I to
ne samo što se tiče rasporeda nego i tekstuelnog izlaganja. Čovek se zaista mora
čuditi toj frapantnoj kongenijalnosti u izlaganjima (tekstovima) g. Đ. i izlaganjima
(tekstovima) iz knjiga pomenutih stranih autora! A što i pored svega toga tekstuelnog
slaganja g. D. sa stranim autorima ipak postoje mnogobrojne greške i apsurdi, to dolazi
malim delom od starog gledišta starih knjiga, a velikim delom od toga što g. Đ. nije
mnoga izlaganja stranih autora razumevao niti ih je dobro prevodio; zatim usled metode
g. Đ. koja se sastojala u skraćivanju tekstova i rečenica i ´izbacivanju rečenica i


é7