DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1932 str. 5 <-- 5 --> PDF |
To su prosječne cifre, koje inače variraju od skoro nule (za pojedine niske šume) do 8, čak do 10 m3 (za dobro uređene jelove sastojine). Inače visoka šuma daje cet. par. veći prihod od srednje, a srednja veći od niske. Državne šume daju ca 55% tehničkog drva, općinske 35%, a privatne 20%. Sve javne šume ako i zapremaju samo Va sviju šuma, daju više od polovice građevnog drva i, tako reći, proizvodnja stabala jačih od Vi m u prsnoj visini monopolizirana je. Na taj način francuske šume proizvode veliku količinu gorivog drva, koja potpuno zadovoljava nutarnje potrebe, pa čak i izvozimo nešto u Švicarsku, Italiju i Španiju. Ali što se tiče građevnog drveta, tu ne stojimo najbolje. Naše potrebe iznose 15—16,000.000 m3, dok nam šume daju samo 7,000.000, pa još izvjesnu količinu od toga (rudničko drvo) eksportiramo u Englesku (primorski bor) i Belgiju. Premda se danas siječe nešto više, nego što prirašćuje, ipak moramo uvoziti mnogo tehničkog drva, naročito piljene robe. Još smo nekako u ravnoteži u pogledu hrastovine; izvozimo dosta trupaca i pragova, a uvozimo veliku količinu piljenog materijala i dužice (iz Jugoslavije najviše). Ne stojimo dobro ni sa bukovinom. Egzota uvozimo 250—300.000 tona (Mi iz naših kolonija). Nešto četinjastog drva izvozimo također (rudničko drvo), ali uvoz je veći. To su trupci, telegrafski stupovi, drvo za papir i različite evropske zemlje (ponajviše nordijske) dobavljaju nam 1,500.000 tona piljene robe (ne računajući drvo za papir i kemikalije) Godine 1930. na temelju podataka naših carinarnica iznosio je naš uvoz 3,171.000 tona, a izvoz 1,374.000 tona. Istina, ima produkata, glede kojih smo pravi izvoznici. To su produkti smolarenja (primorskog i alepskog bora). Svake godine fabrikujemo 100—130.000 tona, od čega polovicu izvozimo. Naša je dakle trgovina šum. produktima prilično deficitna. Izuzev produkte smolarenja, izvozimo samo jeftinu robu, a skupe pare plaćamo za piljeni materijal i drvo za papir, pa ništa manje od jedne milijarde franaka izdajemo godišnje za to. Rat ne samo da je upropastio 350.000 ha francuskih šuma, već je prouzrokovao (odnosno pojačao) prevladavanje nerentabilnih niskih i srednjih šuma umjesto visokih. Prije rata računalo se, da je sječa jednaka prirastu. Prije izvjesnog vremena visoke cijene drva izazvale su pretjeranu eksploataciju. Srećom, pošto se radi više o srednjoj šumi, zlo se još da popraviti — u toliko prije, što i same pretjerane sječe zadnje vrijeme jenjavaju uslijed strožih za konskih mjera. Naše zakonodavstvo počiva još i sada na starom Code forestier (od 31. VII. 1827), koji je inspirisan još starijom uredbom kralja Luja XIV. od 1669. god. Taj Code forestier, popunjen uredbom od 1. IV. 1828., ure dio je veoma strog »régime forestier«, samo što je ta strogost više pri vidna nego stvarna, jer dopuštene su (bilo prije presude, bilo poslije nje) različite transakcije; valja spomenuti, da se šumarska administracija služi tim pravom možda i suviše liberalno. Zakonski propisi odnose se na sve državne i općinske šume; ima na žalost malo privatnih posjeda, koji su podređeni tom režimu. Inače su na snazi i mnogi specijalni zakoni, na pr.: »o čuvanju i pošumljavanju planina (iz god. 1860, 64, 82, 1922), o poža revima (1883 i 1924), o zaštitnim šumama (1922). Osim toga pojedine odredbe finansijskih zakona odobravaju smanjivanje poreza licima, koja pošumljavaju neplodna zemljišta. 3 |