DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 13     <-- 13 -->        PDF

može pokazati tek u budućnosti. Kad bude narod uvidio korist, koju daje
uređena šuma (i prihodima od proreda i uvećanim glavnim prihodima),
naučit će drugim okom gledati na šumu, a ne samo kao na neprijatelja
slobodne paše. Narod u životnim pitanjima ne gleda sentimentalno na
okolnu prirodu, on cijeni ono, što mu donosi korist. Sve lisnate šume
otoka Brača (većinom Quercus ilex i Arbutus unedo), daju danas isključivo
tanje gorivo. Ovo gorivo drvo ima cijenu na moru od 200 Din, na
panju od cea 70 Din po prostornom metru. Kad se poznaje silna izbojna
snaga toga drveća iz žila i panjeva (jednogodišnji izbojci bivaju i preko
1 metar visoki), nije teško uvidjeti rentabilnost niske lisnate šume, ako
se ona pravilno uzgaja.


Šumarski je referent jedino lice u srezu, koje može imati za to
shvaćanja, ali ne i moći, da provađa potrebne mjere uzgajanja. Razne
statistike, predračuni za pošumljavanje, samo izvađanje pošumljavanja
sa nekvalifikovanim lugarskim personalom i obračuni oduzimlju mu najviše
vremena.


Ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom, da trošimo s jedne strane
milijune za vještačko pošumljavanje, dok nam mnogo veći kapitali propadaju
usljed nikakva gospodarstva.


Pitanje koza opet je neriješeno. I ako je ono do danas još vitalno
pitanje cijelih pokrajina, broj koza, koje se drže, daleko je nad faktičnom
potrebom. Obično drže najveći broj koza oni, koji mogu i bez njih da
žive, koji dobro stoje. Ne bi li bilo moguće, da se brojno stanje koza
svede na minimum (već prema materijalnim prilikama pojedinaca) i da
se sve, što je nad tom normalom, osjetljivo oporezuje? Svakako je lakše
sistematsko i postepeno smanjivanje brojnog stanja nego naglo dokidanje.


Vještačko pošumljavanje golijeti. Vještačko se pošumljavanje još
uvijek provodi po sistemu, koji smo naslijedili od prethodnika, ma da
su se prilike u mnogom poboljšale u prilog šumarstva. Zakonodavac bio
je mnogo velikopotezniji od tehničara. Zakon o neposrednim porezima od


8. II. 1928. (čl. 11) predviđa privremeno oslobođenje od poreza na prihod
pošumljenog zemljišta za 20—40 godina. Tko nosi krivnju, da narod još
nezna za taj zakon? A i stručnjaci su ga saznali, izgleda, tek iz službenog
izdanja Zakona o šumama (Dr. Balen-Dr. Sagadin).
Zašto se ne razvija privatna inicijativa za pošumljavanje, koja ima
u tom članu Zakona o neposrednim porezima jaku moralnu i materijalnu
podstreku? Zato što uza sve bolje prilike i veće razumijevanje naroda za
pošumljavanje vlada uvjerenje, da valja kola i dalje gurati po starom
kolosjeku. Ima još uvijek predjela, u kojima se u državnoj režiji na silu
zasađuje, jer se i ranije tako radilo. Tko ne pozna klasični primjer Zrmanje,
gdje je narod poslije izvedene sadnje počupao posađene biljke,
da se na istom mjestu do godine opet pošumljuje? Još se i danas susrećemo
sa »Zrmanjama«.


U mnogim primorskim srezovima može se raditi isključivo privatnom
inicijativom. No bar iz početka treba tu privatnu inicijativu pomoći
davanjem besplatnog sjemenja, davanjem nagrada za dobro posađene
kulture i to odmah nakon dovršene sadnje, koju je nadzirao lugar, a po
mogućnosti i šumarski referent. Neki zagovaraju, da se dade nagrada tek
nakon uspjel e kulture, no to ne bi bilo pravedno, budući da uspjeh
sadnje ovisi i o faktorima, koji stoje van dohvata kultivatora, prije svega


o vremenskim prilikama, koje slijede iza sadnje. 1 rad u državnoj režiji
isplaćuje se odmah, bez obzira, kakav će da bude uspjeh.
75