DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 17 <-- 17 --> PDF |
što pojedinci u svoj prilog navode, još su samo nagađanja, jer pokusi nijesu pravljeni kroz cijelo trajanje jedne kulture niti na više mjesta. Točno se pravilo neda postaviti, u kakovom razmaku treba saditi. Prilike i potrebe odlučiti će to. U skrajnosti svakako ne treba nikad prelaziti. Može se međutim općenito reći, da će vrba sađena u većim razmacima trajati duže, ali će davati šibe lošije kvalitete i obratno, sađena u manjim razmacima, trajati će kraće, ali će davati finije šibe. Prednosti uskih redova i malih razmaka jesu, kako rekoh, u dobivanju finih šiba, dok je rđava strana ta, da treba mnogo ključica, a i više posla oko rezanja, sadnje i kopanja. Osim toga i panjevi prije počinju izumirati. Prednosti sadnje u većim redovima i razmacima jesu, da treba manje ključica, da je lakše uzgajanje, okopavanje i plijevljenje. te kultura može da traje duže vremena, a mane su u tome, da se ne dobiva tako dobar materijal i da se tlo više otravnjuje. Običajni su razmaci i daljine 30/10— 30/15, 30/30, 34/12, 40/10—40/20, 43/10—43/20, 50/10—50/25 i 60/10—60/30 cm. Kultura s redovima od preko 50 cm može se okopavati i plugom, što je kud i kamo jeftinije. Ove se kulture dadu dobro i đubriti. Danas se možda najviše sadi u razmacima od 40/20 i 50/20 cm, jer oni dopuštaju dosta dobro okopavanje oko panja. Iz daljine redova i razmaka lako se dade izračunati, koliko je ključica potrebno na jedinici površine. Plemenita se vrba može saditi, kad vegetacija miruje, a to je u jesen i rano u proljeće. U zimi je rijetko kad moguće saditi radi toga, što je zemlja smrznuta, ma da se tada najlakše dobije radna snaga. Prednosti jesenje sadnje1 bile bi, da ključice prije istjeraju i da se ne mora saditi po kiši, pošto redovito u proljeću zna biti kiše, ali rđave su strane mnogo veće. Zemlja se redovito rigola u jesen ili ako je i rigolana u ljeto, to nije sitna, nego je u krupnim grudama. Turanje ključica stoga je nemoguće, pa posađene i ubodene ključice, kad mraz preko zime razmrvi zemlju i ona se slegne, ostanu vani, a sada ih u proljeće nije dobro opet na novo pokretati. U jesen se redovito teže dobije i radna snaga, kemijski spojevi svi nijesu odmah ni rastvoreni, a i ključice počnu prerano tjerati. Što su kod jesenje sadnje rđave strane, to su kod proljetne dobre, pa se zato može općenito reći, da se plemenita vrba treba saditi u proljeće. Više puta smo radi ružnog vremena prisiljeni, da sadimo vrbu ne samo u drugoj polovici marta, nego i u aprilu, pa čak i u maju. Bezuvjetno moramo u maju da sadimo one površine, koje rano u proljeće dođu pod vodu i voda na njih nanese mulj, koji zna biti više puta i jako debeo. U takovim slučajevima, kad smo prisiljeni saditi kasnije, moramo dobro da spravimo već izrezane ključice ili šibe za ključice, koje ćemo rezati neposredno pri samoj sadnji. Ključice kao i šibe najbolje je metnuti pod vodu, jer tako neće istjerati. Inače je vrlo dvojben uspjeh, ako sadimo već istjerale ključice, koje se kod zabadanja u zemlju zgule. Samo sađenje izvađa se tako, da se označe redovi i daljine i da se ključica na ta mjesta s donjim dijelom zabode dot. uturi u zemlju. Može ključica i onda istjerati, ako se obratno posadi s dolje okrenutim pupovima. Razumije se, da takav panj neće moći dugo ostati niti će davati šiba za korpopletere. Mjesta za ključice mogu da se označe s plugom, grabljama, daskom i sa uzicama. S plugom ili grabljama, zato udešenima, označuju se na već priređenoj površini najprvo redovi, a zatim na ove okomito razmaci ključica. Gdje se dvije crte krste, ondje se ima zabosti ključica. Na ovakav se način može označivati na mekoj i prhkoj zemlji. 7. |