DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 18 <-- 18 --> PDF |
no na tvrdoj već ne. Losa je strana ovakovoga označivanja, da redovi ne bivaju nikada pravilni ni ravni, niti jednako razdaleki jedan od drugoga, nego krivudasti. Sadnja sa daskom obavlja se tako da se na dasci s krajeva s malim luknjicama označe daljine ključice, dok širina daske ima da označuje širinu reda. Daska je 2—5 m duga i u sredini ima mali sandučić za ključice. Prvi se red označi uzicom, a ključice se zabadaju s obje strane daske i daska tako dalje prenosi do kraja tih dvaju redova. Na dasci se nalaze ručke za prenošenje i mjera za daljinu redova. Kad su prva dva reda gotova, onda se ide s drugim dvjema natrag. Mjera na dasci namješta se uvijek na drugi red. Loša je strana ovoga označivanja i sadnje ta, da se daska mora uvijek prenositi, da se radnik mora uvijek vraćati i namještati dasku prema mjeri i da na koncu bivaju redovi ipak manje više krivi, jer se ovdje i najmanje pogreške multipliciraju. Označivanje s više uzica obavlja se tako, da se označi 4—5 redova s napetim uzicama. Preko ovih se pomiče uzica na daljinu poprijekih redova. Gdje se ove uzice križaju, zabadaju se ključice. Na krajevima daljine redova označene su s kolčićima ili s napetim uzicama. Ovaj posao dosta sporo napreduje i zahtijeva posebno mjerenje. Najjednostavniji, najbolji i najbrži način označivanja i sadnje je sadnja uz već na uzici označenu daljinu. Na dvjema uzicama, koje na krajevima imaju da označuju daljine redova, načinjeni su uzlovi, koji su jedan od drugoga tako udaljeni, kako ima red od reda biti dalek. Isto se tako, t. j . uzlovima. naznači na drugim uzicama daljina ključica jedne od druge. Ovakovih uzica treba toliko, koliko ima radnika. Označivanje daljina s uzlovima ne mijenja se i uvijek se pozna, makar uzica bila i blatna, dok bi se boja brzo izgubila, a isto tako i krpice izvukle. S dvije se protivne strane napnu uzice, koje označuju daljinu redova i koje ostanu tako napete, dok se ne svrši sva sadnja na cijeloj toj parceli ili se z ab odu na krajevima ključice. Na ovu se okomito u udaljenosti pojedinih redova napnu uzice, označene s uzlovima na daljinu ključice od ključice. Ove se uzice pričvrste na par mjesta s kvačicama u zemlju, da ih vjetar ili radnici kod posla ne bi pomakli. Ako daljina s jednoga kraja na drugi nije velika, to svaki radnik tjera svoj red zabadajući ključice uz uzicu uvijek na istu stranu uzla, ispred ili iza- uzla. Svi skupa zabadaju ključice s jedne strane uzice, dakle ili s lijeve ili s desne, da redovi budu pravilni i jednaki. Ako treba saditi na veću daljinu, tada mogu raditi i dva radnika na jednoj uzici, krećući se uvijek u suprotnom smjeru ili jedan k drugome ili jedan od drugoga. Kod dvije uzice dvojica se kreću prema.sredini u susret na jednoj uzici i dvojica od sredine prema krajevima na drugoj uzici. Potonja dvojica premještaju obje uzice na krajevima. Više se puta kod veće daljine mora uzica i dva i tri puta napinjati, ali tada pravac treba i trkljama na nekojim mjestima da bude označen, odnosno iskolčen. Samo zabadanje obavljaju najviše žene držeći ključice u krilu. Ključice zature tako duboko u zemlju, koliko mogu. Najzgodnije je, kad svaki radnik tjera samo svoj red i to dok jedan ide uz jednu uzicu u jednom, dotle drugi uz drugu uzicu pokraj njega u protivnom smjeru. Kad stignu na krajeve, pomognu si kod premještanja samih uzica. Jedan jači radnik, obično čovjek, ide za ženama uzevši 2—3 reda, zaturuje ili zabija dalje ključice ravno s površinom zemlje ili još i 1—2 cm ispod površine zemlje, da ključice čvrsto stoje u zemlji i da se ne isušuju. Za zaturivanje ključica u zemlju upotrebljava se jaka koža na dlanu, koja je s kajišem na ruku pričvršćena. Mjesto zatiskivanja s kožom i umaranja ruke bolje je 80 |