DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Sortirana se roba povoljnije unovči od nesortirane, jer svaki korpopletač više plati za materijal sortirani i koji on treba, nego za materijal, koji nije sortiran i koji on sav ne treba. Prodaja suhe neguljene vrbe nema mnogo kupaca, dok ih prodaja suhe oguljene ima mnogo i to za sve moguće radove s oguljenom vrbom. Unovčenje u jesen bolje je nego u proljeće, kad se već svaki korpopletač snabdjeo s vrbom. Kao u svakoj trgovini i industriji, tako se i ovdje pokazuje izvjesno laviranje, talasanje. Za vrijeme rata traženi su košarački produkti, pa prema tome i pruće plemenite vrbe malo. Poslije rata potražnja je veća i unovčenje bolje, dok joj sada opet ne pogoduje opća ekonomska kriza. Po načinu prodaje pruća razlikuje se unovčenje pruća na panju, kad kupac siječe i vozi pruće ; unovčenje već sječenog ili sječenog i dovezenog dot. i oguljenog pruća. O tome je već govoreno kod sječe pruća. Pruće se prodaje po težini t. j. po 1 q, rijetko kad prema površini, no u tom slučaju treba prodavalac da bude na čistu, koliko pruća ima da dotičnoj površini. Najobičnije je prodavanje sa obavezom naknadne premjerbe, kad se prvo pogodi za cijenu i nakon sječe se izmjeri količina pruća. U Apatinu se plaća 1 kg neguljene sirove vrbe po 0.50—1 Din. na mjestu sječe dođe ona po 0.30—0.80, a nesječena (na panju) 0.20—0.70 Din, već prema daljini i kvalitetu šiba. Oguljena vrba stoji 3—10 Din po kilogramu. Deblji se odanci odrezuju za ključice, a ove se prodaju 1000 kom. po 32.— Din. Deblje se pruće prodaje za rebra, štapove ili obručeve, a ta se prodaja vrši po komadu. Loše deblje pruće upotrebljava se za ogradu. Najbolje se roba unovčuje onda, kad je sam uzgajač ujedno i prerađuje, jer mu ostaje sva zasluga na svakom poslu, a vrbu ne treba transportirati. Što se tiče čistog prihoda ili ekonomske dobiti od uzgoja plemenite vrbe, mogu na osnovi iscrpne kalkulacije ustvrditi, da je taj prihod u današnje doba svakako veći, nego prihod od uzgoja bilo koje žitarice. Košarska industrija u vezi s uzgojem pruća plemenite vrbe. Kako naša zemlja obiluje šumama, te kako još uvijek imamo dosta neisušenih i neiskorišćenih površina, gdje bi se mogla uzgajati plemenita vrba, trebao bi kod nas uzgoj plemenite vrbe biti u većem opsegu, a s njim u vezi i košarska industrija. Kako je ipak ova industrija tek u zametku, nije si ni kultivacija plemenite vrbe prokrčila puta, jer je ona u glavnom ovisna o samoj košarskoj industriji. U našem bi eksportu košarska industrija trebala da igra jednu od glavnih uloga. Ona je u našoj državi najrazvijenija u samome Apatinu, gdje se s košaračkim obrtom bavi jedno dioničko društvo i više samostalnih majstora sa svojim radnjama. U samom je Apatinu zaposleno oko 300 košaračkih majstora, a osim toga preko zime u pomanjkanju drugoga posla i drugi radnici izrađuju jednostavne košare. Mnogo staraca, starica, žena i djece dobije zaradu sortiranjem i guljenjem vrbovog pruća. U Apatinu se može preraditi godišnje 200—250 vagona pruća, pa je najviše kultura i podignuto oko samoga Apatina. Košarskoga zanata nalazimo još u Sloveniji kod Celja, u Velikoj Gorici kod Zagreba, u Mitrovačkoj kaznioni, u Bagrdanu u Srbiji, gdje se svagdje nalaze i kulture plemenite vrbe. Pored pomenutih nalazimo kultura plemenite vrbe kod Našica (na dobru grofa Pejačevića), u Bačkoj pored Tise i oko Doboja u Bosni. Osim ovih mjesta nađu se još po gdjegdje male površine zasađene s plemenitom vrbom. Da bi se mogla košarska industrija unaprijediti, a s njome i uzgoj plemenite vrbe, bilo bi potrebno već samu djecu u osnovnoj školi upo .95 |