DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 41 <-- 41 --> PDF |
se određuje tačnost rezultata statistike sa linijama, t. j . primjernim prugama. Švedska je, da dođe do statistike šuma, taksirala svoje šume jedinstvenom metodom. Polagane su po izvjesnom sistemu primjerne pruge kroz čitavu kraljevinu, odnosno tačnije, pruge su polagane kroz pojedine upravne jedinice, t. j . lene. Dobiveni su vrlo dobri rezultati. Napose je važno, da se došlo do sviju važnih podataka, na kojima treba da počiva dobra šumarska politika u državi. To su podaci o površini šuma, o bonitetima, o vrstima drveća, o površinama tresetišta, koja se mogu i koja se ne mogu meliorisati, o drvnoj masi, o raspodjeli šuma po vlasništvu, po prirastu, po uzgojnoj vrijednosti šuma i t. d. Sabrano je mnoštvo vanredno potrebnih podataka, a što je također od velike važnosti, izračunano je, sa kolikom su tačnosti skopčani rezultati. Procenat šumovitosti za cijelu državu iznosi na taj način 56% plus minus najviše 2c/r. Taksiranje linijama stara je švedska metoda. Upotrebljavala se od ranije kod taksacija pojedinih šuma. Na pr. kroz šumu, koja se želi procijeniti, postavljaju se primjerne paralelne pruge na svakih 100 ili 200 ili više metara razmaka. Na tim uskim prugama broje se sva stabla. Međutim, ideja je svakako smiona, da se metoda upotrijebi za inventarisanje čitav e države. Država ima goleme površine, golema jezera, rijeke, brda i doline, dakle sve u svemu i goleme zapreke provedbi ovakovoga posla. K tome dolazi i ovisnost o parlamentu. Odluka o jedinstvenoj statističkoj taksaciji šuma cijele države došla je pred narodno pretstavništvo Švedske. Naravno, šumari su imali dosta truda, dok su uspjeli, da je predlog o takovoj taksaciji u parlamentu primljen i odobreni krediti. Zastupnici političari u parlamentu nisu isprva nikako mogli vjerovati, da će se dobiti iole pouzdana statistika na bazi primjernih pruga, koje su široke samo 10 m, a teku u razmaku od recimo 5 km. Qovorili su: »Ta kako možete dati tačnih podataka, kada uopće nećete prolaziti kroz moju šumu, koja je 3 km široka i vaše ju linije ne će uopće sjeći?«. A ipak je prijedlog prihvaćen i vrlo brzo proveden u djelo. Prvi je ideju taksiranja pomoću linija dao pok. direktor Šumarskog instituta I. af Strö m oko god. 1830. Prve pokuse ovakovog taksiranja provodio je on sa svojim učenicima u Djurgardenu blizu Stockholma. Zatim se metoda upotrebljavala kod taksiranja pojedinih šuma. Upotrebljava se u tu svrhu i danas. U god. 1907. predložio je lenski nadšumar Ar vin N i 1 s o n, da se za čitavu lenu, u kojoj je služio, provede pokusna taksacija šuma pomoću linija. Posebna komisija proučila je metodu i odlučila se za pokus u toj leni. Odlučeno je, da linije teku uglavnom okomito na tok glavnih rijeka i međusobno paralelno u razmaku od 4 km u gornjem dijelu lene, a 2 km u donjem dijelu. Kako je pokus u banovini (leni) dao vrlo dobre rezultate, prešlo se u godinama 1923.—1929. na taksaciju čitave Švedske, pa i ponovnu taksaciju banovine, u kojoj su obavljeni pokusi. Zar se ne namiče pitanje nama jugoslavenskim šumarima, koji još nemamo tačne i pouzdane šumarske statistike, da li možd a ne bi bilo dobro, kada bi i mi proveli ovakovom metodom statističku taksaciju naših šuma? Tko od nas zna, kolike su površine šikara kod nas u državi? Zar znamo, kolik je prirast naših šuma, zar uopće znamo tačno površinu sviju šuma, njihovu raspodjelu po vrsti drveća, po dobnim razredima i t. d.? Ne znamo mnogo toga, što bi bilo od velike važnosti za našu šumarsku politiku i šumsko gospodarstvo. Ne znamo niti tačno poznajemo u brojkama naše šume. Ne znamo, koliko 103 |