DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Često ima morena, koje su djelovanjem vode više ili manje bile prenošene,
ispirane i pretaložene. Važno je to napose za krajeve, kojj su bili
nekada pokriveni morem, odnosno, koji su činili obale nekadanjeg mora.
Valovi su ispirali morene, odnosili sitnije sastojke, tako da je ostalo veće
kamenje i grub šljunak ili grub pijesak. Ovakove ispran e moren e
nisu dobra tla. Općenito su slabija od primarnih morena. Naravno ovisi
to o količinama vlage u tlu. Ako takove morene imaju dosta vode, čine
također dobra šumska tla. Slaba su na suhim položajima, jer propuštaju
zbog poroziteta odviše lako vodu. Slična su i pješčana i šljunčana tla.
koja su nastala na obalama rijeka i jezera. Potonja su karakterizovana
više manje zaobljenim kamenjem.


Šljunčane i pješčane naslage, ako su duboke, čine, kako je rečeno,
zbog propusnosti obično suha tla. Podesnija su stoga više za bor nego
za smreku. Oborinska voda brzo prolazi kroz tlo do čvrstih´1 podloga,
te stvara jače žile vode temeljnice. Temeljnica izlazi na površinu u obliku
jačih vrela. Gdje u takovim tlima temeljna voda leži samo tako duboko,
da do nje može dopirati korijenje šumskog drveća, čine i takova tla također
dobre šumske bonitete.


Glinen a tl a nastala su većinom talozima mora ili jezera. Stoga
se te vrsti tla u glavnom nalaze ispod granice nekadanjeg mora (marinagränsen).
Daju obično vrlo dobra tla. Ali često su radi loše propusnosti
kao šumska tla slabija ondje, gdje ima mnogo oborinske vode. U južnim
i srednjim dijelovima Švedske smreka bolje uspijeva na glinenim tlima,
na sjeveru bor.


Ovdje je o mineralnim tlima rečeno samo najnužnije. Važno je za
šumsko gospodarenje i za postupanje sa sastojinama, da li je mineralno
tlo pokrito sa većim ili manjim naslagama h um u s a; da li je humifikacija
povoljna, pa je humus izmiješan sa mineralnim tlom, ili se
na tlu stvaraju veće ili manje naslage sirovog humusa, konačno,
da li se na tlu radi stagnantne vode stvara č r e t.


Tlo sa sirovim humusom ima karakterističan profil sa tri
više manje jasno razlučena sloja. Prvi sloj odmah ispod sloja sirovog
humusa gotovo je bijele i sivo-bijele boje, 1—2 do 15—20 cm debeo.
Ispod njega nepravilan sloj rđaste ili crvenkasto-žute boje, katkada
stvrdnut u t zv. ortstein. Ispod ovog sloja dolazi nepromijenjeno mineralno
tlo. Bijeli sloj siromašan je na mineralnim hranilima, jer je ispran.
Rđast sloj i sloj sirovog humusa nešto su bogatiji. Zato se katkada opaža,
da se korijenje šumskog drveća razgrani djelomično u sloju sirovog humusa,
a djelomično u crvenom sloju i da izbjegava isprani bijedi dio tla.
U vlažnim tlima, gdje je sirovi humus više čretišne forme, zamjenjuje
rđast sloj u tlu sloj sa više ili manje smeđom ili crnom bojom. U tome
slučaju je i isprani dio tla također tamniji.


Kod tla sa b 1 a g i m humusom profil je posve drugačiji. Ne raspoznaju
se izraziti slojevi. Čitav profil je često jednoliko smeđaste boje.
U dubinu prelazi polagano u sivo-smedu boju temeljnog mineralnog tla
(50—70 cm) Takovo je tlo obično rahlo i relativno bogato na hranilima.


Tla sa povoljnom humifikacijom prevladavaju na jugu i djelomično
u srednjoj Švedskoj. U ostalim dijelovima najčešća su tla sa sirovim humusom.
U kišovitim uzvišenim dijelovima južnozapadne Švedske također
su vrlo česta potonja tla. Što je tlo bogatije vapnom, to se manje
stvara sirovi humus.


106