DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 46 <-- 46 --> PDF |
(Picea excelsa). S njima dolazi gotovo svuda i breza (Betula pubescens i verrucosa). Putujemo li prema sjeveru, glavne švedske vrsti, borsmreka, postaju sve niže i niže u uzrastu. Sastojine otvaraju sve više sklop. Pomalo se gubi bor. Smreka dobiva usku piramidalnu, formu. Tip šuma prelazi u pojedinačne smreke uskih i niskih krošanja, niskih sve do tla. Smreke su sve to više udaljene jedna od druge. Medu njima su breze (Betula verrucosa, B. pubescens i B. tortuosa). Konačno još dalje prema sjeveru gubi se i smreka, a vegetaciju čine gotovo samo niske breze. Šumska vegetacija završava sa patuljastom brezom (Betula nana). Slika 1. prikazuje granicu vegetacije crnogoričnog drveća kao i plemenitih listača. Švedsku možemo s obzirom na šume podijeliti u ne koliko regija. Na jugu zemlje uz zapadnu obalu dolazi razmjerno uska regija bukovi h šuma . Sjeverno se od te regije proteže regija crnogorični h šuma. Na zapadno-švedskom gorju dolazi iznad granice uspijevanja crnogoričnog drveća više manje uska regija breze . Što više prema sjeveru, postaje regija breze sve šira. Regija crnogo rice dijeli se na dvije zone, t. j. sjevernu i južnu. Južna siže na sjever do linije, koja spaja gornji kraj jezera Venern sa donjim tokom rijeke Da lalven. To je ujedno sjeverna granica uspijevanja hrasta. Glavne su vrsti drveća bor i smreka. K tome pridolazi breza. Ostale vrsti drveća nemaju tolike važnosti. Na jugu Švedske, gdje uspijeva hrast, bukva i ostale, kako Švedi kažu, »plemenite listače«, nema toliko šuma, pa te vrsti igraju više lokalnu ulogu. Smreka i bor uglavnom ka rakterišu »gros« švedskih šuma. Samo dvije vrsti, a opet koliko pro mjena u mješavini tih sastojina! Sad vlada bor, a smreka je pod njim poput podstojne sastojine, sad su opet obje vrsti smiješane u istoj visini. Zatim dolaze prerazni prelazi iz čistih sastojina tih pojedinih vrsti do mje šovitih u raznim stepenima mješavine. Pokušalo se i sa raznim inostranim vrstima drveća. Ali uglavnom su to ostali samo pokusi. Šumari su uvjereni, da je opasno uvađati strane vrsti u većem obimu. Nikada se potpuno ne može predvidjeti njihova budućnost. Švedsko šumarstvo dosta je stradalo zbog sjemena^ bora, koje je importirano iz Njemačke. To je bilo dobro iskustvo. Čemu u većoj mjeri uvađati strane vrsti, kad su domaće odličnog kvaliteta i za dovoljavaju u svakom smjeru. Naravno, pokušati treba i pokusi se pro vode s velikim interesom i pažnjom. Tako na pr. Larix sibirica, Larix europea, Pseudotsuga Douglasii, Pinus Murrayana, Picea alba i nigra, Abies sibirica, Abies balsamea i t. d. Larix sibirica kao da raste nešto bolje nego Larix europaea. Pokusi se provode najviše u srednjoj Šved skoj. Razlozi, da se u većim sastojinama ne uzgajaju strane vrsti, leže u nepouzdanju prema tim vrstima tako dugo, dok pokusi neosporno ne utvrde njihovo uspijevanje. Drugi je razlog nepovjerenje naroda i indu strije prema tim stranim vrstima. Strano drvo ne može se redovno dobro prodati, jer je općenito sve naučeno na drvo domaćih vrsti. Poznato je, da švedska borovina i smrekovina ima odličnu kvalitetu. Uski godovi, pravilnog rasta i pogodne raspodjele kasnog i proljetnog drva u godovima uzrokuju tu kvalitetu. Poradi dobre kvalitete cijenjeno je nordijsko drvo na svjetskim tržištima. U tom pogledu ne mogu mu konkurisati ni rusko drvo ni drvo iz južne Evrope. Kako rekoh, što više prema sjeveru, dobiva smreka sve više piramidalnu formu sa posve uskom krošnjom. Habitus takovih smreka pot: sjeća na habitus Pančićeve Omorike. Pitanje je, da li takav habitus 108 |