DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Kako je već na drugom mjestu spomenuto, formacija mora ´i kopna biia je nekada sasvim drugačija, nego li je to danas. Istočno more bilö je više za cea 150—.170 m. Prelaz vode iz Istočnog mora u Atlantik nije bio ..... piolaza kraj Danske, Skageraka i Kategata. već je vrkia prolazila putem, gdje se danas nalaze velika jezera Vener i Vetter. Dio današnjeg poluotoka, koji leži južnije od toga, bio je spojen sa evropskim kopnom. Po krajevima i terenima srednje Švedske svuda se dobro inožg razlikovati granica nekadanjeg mora. Karakterizovana je formom kamenja. U šumskim kartama svuda se ucrtava. Razlog tog izlučivanja leži u različitim bonitetima, koji su uvjetovani nekadanjim talozima mora. Prve šume poslije ledenog doba bile su brezove (Betula pubescens ili odorata). S brezom došla je ujedno topola i vrba, te naravno odmah poslije leda Betula nana. Klima je bila isprva vrlo hladna. Postepeno je postajalo sve toplije. S povećanjem topline završava opći period brezovih šuma. Dolazi bor i zauzimlje sve više prostora. Međutim topla i suha perioda postala je s vremenom vlažnija. U južnim dijelovima zemlje dolazi u to vrijeme hrast sa ostalim listačama, brestom, jasenom, javorom, lipom. Sve te vrsti došle su na Skandinavski poluotok s juga preko Danske. Kasnije dolazi smreka preko Finske. Šveđani razlikuju uglavnom 10 bonitetnih razreda za svoje stojbine. Najbolji su boniteti na jugu Švedske. Tu se najbolja tla bonitiraju sa oznakom I. i II. Skalu boniteta izradio je prof. T or Jon s o n. Najbolji bonitet (I) producira 10 kub. met. po ha. Drugi otprilike 25% manje. O tim bonitetima biti će još govora na drugom mjestu. Boniteti su donekle karakterizovani i izvjesnim nižim biljem, koje dolazi na zemljištu u šumi. Ali bonitiranje po tom nižem bilju nije posve sigurno. Ima slučajeva, gdje je samo najgornji sloj tla ispran i zbog toga mu je bonitet slabiji, dok donji slojevi mogu biti posve dobri. Ili je gornji sloj razmjerno suh, a donji su povoljno vlažni. Nisko bilje, koje raste na takovom gornjem sloju, daje kao indikator stojbine lošiji bonitet, nego li je on stvarno za šumsko drveće. Korijenje šumskog drveća prodire dublje u tlo od korijenja niskog bilja. Slučaj divergencije boniteta po niskom bilju i boniteta za šumsko drveće nastupa redovito, gdje je gornji sloj grublji isprani pijesak, a niži su slojevi dubok sitni pijesak izmješan s ilovinom, dakle gdje je gornji sloj brzo propuštan za vodu, a niži slojevi nisu toliko. Prije nego prijeđem na prikaz glavnih problema i načina uzgoja u švedskim šumama, prikazati ću s nekoliko riječi istorijat dosadanjeg gospodarenja sa šumama odnosno istorijat razvoja šuma od prašume do danas. Na istoriji temelji se naime sadašnjost. Prašuma i njen prelaz u gospodarstvenu šumu. U srednjem vijeku imala je Švedska razmjerno veoma malo stanovnika. Nastavane su bile uglavnom obale mora, jezera i plovnih rijeka. Ostale površine bile su pokrivene prašumama i čretištima. Bile su to prašume sa samo dvije ili tri vrsti drveća: borom, smrekom i brezom. Ove tri vrsti borile su se za mjesto. Svaka vrst ima svoja prirodna svojstva, kojima je nastojala, da se održi uz ostale vrsti. Čudna je igra prirode. Bor i smreka borili su se odavna. Može se reći, da bi bor podlegao kroz tisućljeća, da nije bilo prašumskog regulatora — vatre . Prašuma je bila sastavljena ili pretežno iz bora ili pretežno iz smreke ili su te dvije vrsti bile izmiješane u najrazličitijim stepenima 110 |