DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1932 str. 50 <-- 50 --> PDF |
U čistim smrekovim sastojinama ne može da uzraste ni brezov pomladak.. Breza se ipak osigurala svojim lakim sjemenom protiv totalnog istisnuća iz prirodnih šuma. Ako na jednom većem prostoru šume živi samo jedna brezs, u stanju je da svojim lakšim sjemenom stvori pomladak i na dalekim progalinama i čistinicama. Tako se u švedskim prašumama mogla održati ova gotovo jedina vrst lisnatog drveća. Kao jedno daljnje svojstvo breze za održanje vrsti dolazi u obzir i to, što ona šiba svojim granama pupove ostalih vrsti i tako ih oštećuje. Vraćamo se na pitanje, kako to, da bora nije nestalo, da ga nije posve istisla smreka? Razlogom je regulator prašume t. j. vatra. Prašuma je živjela mirnim normalnim životom, rušeći se sama u sebe i rastući sama iz sebe. Prolazila su stoljeća. Dvije, tri, pa i više stotina godina može bor da živi. On živi u prašumi usprkos toga, što njegovom pomlatku ne dopušta smreka, da se razvije. Kolika vjerojatnost postoji, da će u vremenu od 200—400 godina izbiti u šumi vatra? Udari munja u koje suho stablo, upale pastiri vatru u želji za što boljom pašom, upalio je u prastara vremena lovac vatru, da se ugrije i t. d. Šuma počinje da gori. Upaljivog materijala u prašumi ima uvijek dosta. Tko strada pri tom požaru u prašumi, u kojoj ima prastarih borova, a sve je ostalo smreka? Smreka ne podnosi vatre. Ako je vatra jaka, ofuri joj se krošnja, a ako je slabija, upali joj se kora i smreka pogiba. Stari borovi naprotiv ostaju. Krošnje su im visoko na deblu. I moraju da budu visoko. Uzdigle su ih smreke, koje su bile u sastojini primješane i koje su čistile borove od grana. Dakle vatra ne zahvata tako lako u krošnje starih borova, a i deblo im ne strada toliko. Stari borovi često žive dalje. Smreke se posuše i propadnu. Ako koja smreka i ostane, obori ju zbog plitkog korjena prvi vjetar. Dugo su borovi čekali da uzmognu na tlo baciti sjeme, koje (ne će propasti, već će se razviti u sposobnu novu generaciju. Dugo su čekali i dočekali. Mnogo svjetla dopire do njihovih krošanja poslije vatre. Krošnje su slobodne. Rađaju sjemenom. Površina se naplodi pretežno borom. Nastaju mlade, više manje jednolične, uglavnom čiste borove sastojine. Bor ne može pod smreku, ali smreka može pod bor. Ako je izgorjela površina manjeg opsega, naplodi se smreka iz okolnih smrekovih stabala. Ako je izgorjela površina veća (što je u prašumama normalan slučaj), dolazi smrekovo sjeme pod bor tek postepeno, kasnije, kada je već bor poodrastao i poodmakao, te se počeo progaljivati. Ovisi to o urodu sjemena i o snazi vjetra, koji sjeme raznosi. Opet se dobivaju mješovite sastojine bora i smreke. Stari tok života i borbe započinje. Smreka postaje sve jačom i jačom, sve više dobiva i zauzimlje na terenu, dok ne dođe opet do vatre. Svaku vatru u šumi iskoristi i breza sa svojim sjemenom. Tako se može rastumačiti, zašto iz švedskih šuma nije nestalo bora, već je ostao do danas otprilike u jednakoj količini kao smreka. Ipak se može reći, da smreka od prirode sve više dobiva na terenu. Ona je prodrla poslije ledenog doba u Švedsku iz Rusije. Bor je došao ranije iz Danske. Smreka se pojavila kasnije i do danas je zauzela od bora polovicu površine. Ali nije samo vatra bila regulatorom u prašumi. Nije samo ona regulisala, da li će izvjesne površine zauzeti smreka ili bor. Ne bi smjeli odmah, kad bi vidjeli u prašumi samo čistu smreku, reći, da ovdje nije vjerojatno kroz nekoliko stoljeća bilo vatre. Te dvije vrsti, bor i smreka, imaju i razne zahtjeve na tlo i ekspoziciju. Dakle i ti su faktori djelovali 112 |